Tata, mama, nema nogice, uzviknuo je Šimun Stojanović (2) nakon što se probudio iz narkoze i shvatio da mu je liječnik tijekom operacije ipak amputirao nogu
'Bolovi su strašni, ali Šimun će hodati nakon teške operacije...'
Mališan iz Županje, koji je rođen s mnogim malformacijama kostiju u kukovima i nogama, kao da je preko noći odrastao.
Sve do dolaska u privatnu i svjetski priznatu američku kliniku dr. Drora Paleya na Floridi, ovaj se superdječak uglavnom kretao pužući. Premda mu je sasvim nefunkcionalna lijeva nogica često smetala u kretanju, mislio je da to baš tako treba biti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Tek u Americi je, osluškujući zabrinute razgovore mame i tate, otkrio da mu ta nožica ne valja i da će mu je amputirati. Svega toga mama Martina i tata Tomislav nisu bili svjesni sve dok njihov lav Šimun, nekoliko sati prije mjesecima unaprijed dogovorene operacije, nije uplašeno rekao: “Tata, ne rezati bebi nogicu”. I oboje su briznuli u plač shvativši da njihov maleni dječak sve razumije.
Devet sati trajala je ta iznimno teška i kompleksna operacija, u kojoj je sudjelovalo čak osam vrhunskih liječnika te desetak asistenata i pomoćnog osoblja. Šimun je rođen bez 25 kostiju u nogama, nije imao koljeno ni kuk, ima i spinu bifidu, zapetljanje živce kralježnice.
U Hrvatskoj se još nije rodilo dijete s toliko zasebnih teških malformacija u tijelu, a i u svijetu je to bio rijetko viđen primjer. Nitko ga u Europi nije htio operirati, odnosno nitko nije imao pravo rješenje za sve njegove probleme. Jedino se dr. Paley odvažio učiniti operaciju koja je ravna medicinskom čudu. Odlučio je tri operacije, koje su bile nužne na Šimunovu tijelu, odraditi odjednom, sve kako bi dječak što prije stao na svoje noge i imao jednaku šansu za kvalitetan život kao druga djeca. Nakon devet mukotrpnih sati u operacijskoj dvorani liječnici su izlazili, jedan po jedan, iz dvorane i čestitali roditeljima. Svi su bili zadovoljni učinjenim.
- Doktor Paley nije običan doktor, još je jednom pokazao kako je fascinantan umjetnik - složili su se svi doktori koji su mu asistirali.
Zbog svoje posebnosti cijelu su operaciju snimali i fotografirali te su je zabrinuti roditelji već sljedećeg dana mogli pogledati.
- Svakih pet minuta nakon operacije netko je obilazio Šimuna. Suprug i ja imali smo psihološku pomoć jer smo se teško nosili sa saznanjem da su mu amputirali nogicu, a i bili smo u strahu za konačan ishod. Obilazio ga je anesteziolog, fizioterapeut, drugi liječnici. Dr. Paley se nakon vizite vratio do nas i pitao nas želimo li vidjeti slike s operacije. Rasplakala sam se.
Trebalo mi je nekoliko sati da uopće sakupim hrabrosti i pogledam tu nogicu, a ne da još gledam slike. Ali suprug je pogledao. Bilo je užasno, ali fascinantno. Činilo se kao da su mu nogu iz kuka odvojili od tijela. Morali su raskopati cijeli mišić da dođu do femura i spoje nogu u kuku. Nadam se da ću, kad mu skinu zavoje i gips, smoći hrabrosti pa pogledati taj komadić noge koji je ostao - govori Martina, koja je sina nosila u operacijsku dvoranu i bila s njim sve dok ga nisu uspavali.
Dr. Paley inzistira da roditelji sudjeluju u gotovo svim procesima, osim da budu na operaciji.
- Strašno nam je bilo dočekati kraj operacije. I suprug i ja smo naizmjence stalno plakali. Svako malo su izlazili doktori da nas obavijeste o tijeku operacije; još samo ovo, sad još ono. Činilo se da nikad neće završiti. Kad su ga konačno izveli iz dvorane, odahnuli smo. Šimun je poslije još dugo spavao. Doktor nas je upozorio kako je moguće da dobije temperaturu, ali i jake bolove jer radi se o vrlo teškoj operaciji koja ne može proći bez toga. Mislili smo da smo spremni i na to, ali sad otkrivamo da je preteško gledati dijete u bolovima - priča Šimunova mama Martina, koja sa suprugom bdije uz Šimuna. Iznimno skupu operaciju platio je HZZO, jer za Šimuna više nije bilo nikakvih mogućnosti drugog liječenja, a obitelj je troškove smještaja i boravka financirala sama, zahvaljujući donacijama mnogih ljudi koji su se odazvali njihovu apelu. A Šimun je pravi borac, mamin lav. Otkad se probudio iz narkoze, trpi jake bolove. Dva dana doktori su se borili s temperaturom koju je imao, a sad stalno dobiva tablete za bolove, ponekad i lagane opijate kad počne plakati od njihove jačine.
- Bolovi su strašni, posebice noću, kad je umoran i spavao bi, a ne može, pa stalno plače i stenje - kroz suze kaže mama Martina, duboko ganuta tisućama poruka koje joj šalju ljudi iz cijelog svijeta u znak podrške malom lavu Šimunu.
Za šest tjedana Šimunu će skinuti gips s obje noge i početi stručnu četveromjesečnu rehabilitaciju u klinici dr. Paleya. Do tada može samo ležati u krevetu, gledati crtiće, ponekad se provozati u posebnim kolicima kako bi ga izveli na zrak. Najviše voli kad ga tata uzme u naručje pa nosi po “novoj” kući i ulici.
Pokretanje videa...
- S desnom nogicom, na kojoj su rekonstruirali stopalo i prste, ne očekuju se problemi. Ona će biti gotovo normalna. Morat će nositi jedino prilagođenu obuću, a lijeva bi trebala biti spremna nositi posebno izrađenu protezu, koja će mu biti stavljena na but. Tad će konačno Šimun imati priliku stati na noge. Danas su proteze tako uznapredovale da nas uvjeravaju kako će on moći normalno raditi sve u životu, pa i baviti se sportom - kaže Martina Stojanović.