Boljševici prognali svog velikog pjesnika jer je 'besposličario'?

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1987. godine i jedan od najvećih ruskih pjesnika 20. stoljeća Josif Brodski sa svoje 24 godine nije htio pohađati nikakvu školu niti se zaposliti. Tadašnjim vlastima u SSSR-u to je bilo neprihvatljivo. Mladić tako mlad i pun snage nije radio za dobro domovine nego je, smatrali su, besposličario. Nije imao radno mjesto, on je tek pisao pjesme i prevodio ih. Zbog toga su ga 1964. godine pod optužbom 'društvenog parazitizma' osudili na 'društveno koristan rad u logoru'. On je po njima bio jedan obični dokoličar.

Gotovani na prisilni rad u Sibir

Pred sovjetskim sudom na pitanje zbog čega ništa ne radi, odgovorio je: “Ja radim, pišem stihove”. 

No, prema sovjetskom zakonu iz 1961. godine, svi radno sposobni građani morali su imati radno mjesto, a oni koji koji nisu koristili to "pravo na rad" progonjeni su kao gotovani. Dokoličare bi tako uhićivali i bacali u zatvore ili ih slali na prisilni rad u Sibir ili neku udaljenu regiju.

Brodski je rođen na današnji dan 1940. u židovskoj obitelji u Lenjingradu čiju je opsadu jedva preživio kao dijete. On i njegovi roditelji skoro su umrli od gladi. S petnaest godina napustio je školi želeći se upisati u školu za podmorničara. Nije uspio, no nije odustajao tražeći posao. Svašta je radio, a to su bili najčešće fizički poslovi. Radio je u mrtvačnici, bolnici, tvornicama, u geološkim ekspedicijama, kao radnik u brodskoj kotlovnici...
No cijelo vrijeme se samoobrazovao, samostalno učeći engleski i poljski kako kako bi mogao prevoditi djela svog omiljenog pisca Czesława Miłosza. Sa samo 17 godina objavljuje svoje prva djela.

'Bio je to sretan dio života'

Osuđen svog gotovanstva osuđen je na pet godina prisilnog rada i upućen u logor na sjeveru Rusije u selu Norinsk u Arhangelskoj oblasti. Zapravo, živio je u oronuloj drvenoj kolibi, radio na jednoj farmi isključivo poljoprivredne poslove, a u ono malo slobodonog vremena što je imao išao bi u lokalnu knjižnicu i čitao. Zahvaljujući utjecajnim prijateljima umjetnicima nakon 18 mjeseci je ipak pušten.  Zanimljivo, po povratku u Lenjingrad više puta je izjavio da je progon za njega bio "sretan dio života".  Po povratku je primljen je u Savez pisaca, što mu je omogućilo da izbjegne nove optužbe za “besposličarenje”.

Naposljetku, 1972.  zbog strahovitog pritiska sovjetskih vlasti ipak je bio prisiljen otići iz SSSR-a. Predavao je na najboljim američkim sveučilištima,  1979. godine je postao član Američke akademije znanosti i umjetnosti, a američko državljanstvo je dobio godinu dana kasnije.. U Americi je bio poznat kao Joseph Brodsky. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1987. godine. Umro je u snu 1996.u New Yorku.