Bolan ožiljak svih hrvatskih vatrogasasca: 16 godina od velike tragedije na Kornatima

Srce požarne sezone, kad svaki vatrogasac na obali brine kad će ga pozvati da gasi brda, šume i brani kuće, svakog kraja kolovoza presijeće sjećanje na kornatsku tragediju.

Pogledajte video: Razgovor s majkama žrtava tragedije

Pokretanje videa...

05:08

kornatska tragedija | Video: Šime Zelić/PIXSELL

16 godina prošlo je od užasne pogibije 12 vatrogasca, a njihovim obiteljima i kolegama diljem zemlje nije nimalo lakše. Krivac za to, ako ga ikad pronađu, nikad se neće moći iskupiti. Uz zvuk sirene na sjećanje, pričali su nam vatrogasci dok gledaju u tlo, oduzme im svako busanje u prsa zbog uspješnih zadataka. Ta sirena ih sjeti koliko je lako poginuti i na naizgled jednostavnoj intervenciji. Cilj im je svakom obići te kamene križeve, mjesto gdje su im poginule kolege, da bi im odali počast i ujedno potvrdili svoj poziv za pomaganje drugima. 

'Na pomoć smo čekali satima'

Službeni izvori govore da nas je vatra pokosila u 15.26 sati, a ja sam u zadarsku bolnicu dovezen u 21 sat. Dakle, pet i pol sati čekali smo na transport i medicinsku pomoć, a liječnici kažu da je opečenom tijelu nužna tekućina u prvih sat-dva. Pustili su nas da umiremo. Tijela su nam bila opečena više od 60 posto, a pet i pol sati čekanja dodatno je učinilo svoje, rekao je Frano Lučić iz Tisnog, jedini preživjeli vatrogasac iz velike kornatske tragedije za Vjesnik 2010. Dok su čekali pomoć mogli su se čuti jauci, zapomaganja i dozivanja u pomoć njegovih kolega koji su trpjeli jake bolove i bili strašno žedni.

- Sve se odvijalo jako brzo i praktički nas je velika toplina spržila. To od kornatske trave nije moglo biti. U trenutku kada je došao nalet vrućine skinuo sam vizir i vidio u daljini vatricu i puno dima. Vidio sam bijeli, crni i žuti dim. Eksploziju nisam čuo, ali vjerujem da za kornatsku tragediju nije kriv eruptivni požar, jer za to nije bilo ni uvjeta. Kriva je bomba koju je odbacio NATO nakon povratka iz Srbije. Naše ozljede iste su kao ozljede žrtava bombe CBU-87 u Afganistanu- kazao je Lučić za Večernji list uoči 13. obljetnice tragedije na Kornatu.

Mladić se godinama oporavljao. Prošao je više od 10 velikih operacija, puno manjih zahvata, tridesetak anestezija, puno bolnih previjanja, presađivanja kože... U požaru su mu izgorjele ruke i ostao je bez prstiju. Iznimnom upornošću završio je fakultete i posato diplomirani inženjer energetike. Zaposlio s eu HEP-u. Iako su mu u kući bila tri premijera prošlo je gotovo 11,5 godina od tragedije dok država nije “ s osnove solidarnosti i pravičnosti” odlučila obeštetiti Lučića. Prema sporazumu dobio je 5,5 milijuna kuna i 6000 kuna mjesečne rente -”4500 kuna za tuđu pomoć i njegu, kao i, a 1500 kuna za troškove vitamina, poboljšane prehrane i medicinskih preparata.

U podne sve staje. Samo plač majki i sirena kolega ide dalje

Signal za intervenciju, tren kad puls vatrogaca skoči s 80 na 150 otkucaja minuti, jednako je stresan i za njihove članove obitelji. Iako se s vremenom naviknu na stres, ljudi se pouzdaju u znanje i iskustvo, da će se njihovi dragi samo umorni vratiti iz smjene pomaganja drugima i gašenja vatre. Crne haljine i majice majki, očeva, braće, sestara i prijatelja vatrogasaca s Kornata jasno od tragične 2007. godine pokazuju, bez riječi, kako se osjećaju oni čiji se najmiliji nikad ne vrate kući.

Brodovi će i ovog 30. kolovoza iznova krenuti s obale na otok Veliki Kornat na tužnu komemoraciju. Strm, kamen put, jasno pokazuje svu teškoću puta kojim je vatrogasni tim krenuo pod punom spremom. Za kraju puta čeka ih 12 kamenih križeva uz kapelicu gdje će se pomoliti za njihove duše. U tome im ne smeta ni vrućina, ni sunce, ni užareno kamenje. Istog dana, počast dvanaestorici daju i drugi, obično u podne. Nema postaje, ni vatrogasnog doma koji bi zaboravio zapaliti svijeću uz vatrogasne kacige i stajati mirno minutu u stavu pozor.

Oni koji su blizu Tisnog, imaju priliku priključiti se mimohodu od vatrogasnog doma DVD-a Tisno do crkve sv. Duha i križa podignutog u spomen stradalim vatrogascima.

Inače, od prošle godine Kornate čuva i redovita vatrogasna dislokacija s kontinenta. Odluka je to Hrvatske vatrogasne zajednice koja je proširila popis područja o kojima posebno treba brinuti tijekom protupožarne sezone.

Od iskrcavanja do tragedije prošlo je 2 sata

Intervencija na Kornatu činila se kao još jedna rutinska akcija, a postala je tragedija. Zašto i kako? Pitanja su na koja obitelji i prijatelji poginulih 12 vatrogasaca žele odgovore. U službenu verziju o eruptivnom požaru, ponaljaju iz godine u godinu 30.kolovoza, ne vjeruruju.

1 U vojnom helikopteru je bila dobra atmosfera

Šef vatrogasaca je u 11.48 sati dobio obavijest o požaru na otoku Kornatu u uvali Vrulje, nedaleko od objekta Nacionalnog parka Kornati zvanog Karaula. U 12.30 sati u šibenskoj vojarni Bribirskih knezova okupilo se 23 vatrogasca JVP Šibenik, DVD-a Tisno, DVD-a Vodice i DVD-a Zablaće. Pola sata kasnije helikopterom HV-a prebačeni su na otok Kornat. Lučić se sjeća da je u helikopteru bila dobra atmosfera.

2 Na otoku je puhao jak vjetar, raspirio je vatru

Na Kornatu je bilo jako vruće, puhao je jak vjetar, ali je trava bila tek do koljena. Zbog jakog vjetra vatrogasci su se uspjeli iskrcati tek iz trećeg puta. Šestorica kod uvale Kravljačica, a preostalih 17 iznad uvale Šipnata. U Murteru se pripremaju kruške s vodom radi prebacivanja na otok.

3 Spalila ih vatrena stihija

Joško Klarić javio je u 13.44 sati u Šibenik da je požar velik i da ga ne mogu kontrolirati., a u 15.26 sati 13 vatrogasaca, koji su se nalazili u kotlini, vatra je spalila u 15 sekundi.

4 U 16.25 sati saznali da ima straadlih

Prva grupa (vatrogasci DVD-a Zablaće), u 15.33 sati u kontaktu s kolegama u VOC-u Šibenik, upozorava da nema kontakt s drugom grupom. U 15.45 razmatra se mogućnost slanja još jedne grupe vatrogasaca kako bi pomogli kolegama dok u 16.25 sati d jednog vatrogasca stiže prva alarmantna vijest da ima stradalih.

5 Na pomoć su čekali satima

Oprema na ozlijeđenim vatrogascima se istopila, previjali su se od bolova, vodu koju su imali sa sobom popili su pa su žeđali. U 17.20 sati helikopter je stigao na Kornat i započelo je traganje. Petnaest minuta kasnije na mjesto tragedije dolazi vatrogasac iz prve grupe Joško Klarić i nalazi karbonizirana tijela kolega. Do 18 sati digao s i HGSS predvođen Stipom Božićem i krenuo u akciju izvlačenja unesrećenih vatrogasaca. Zadnjeg su izvukli u 19.40.

6 Sedmoricu su zatekli žive

U 20.45 sati četvorica vatrogasaca prevezena su brodovima pomorske policije u Sukošan, a trojica unesrećenih helikopterom u Zemunik. Već je bilo izvjesno kako su na požarištu smrtno stradali Gabrijel Skočić, Marko Stančić, Hrvoje Strikoman, Dino Klarić, Ivan Marinović i Ivica Crvelin.

7 Na otok su poslali vojsku

Tijekom noći na otok su upućene snage policije i vojske radi pretrage terena i osiguranja požarišta, a na mjesto nesreće izašli su i istražni sudac i tužitelj iz Šibenika, policijska ekipa za očevide te stručnjaci Centra za krim vještačenja MUP-a te inspektori za požare Inspektorata unutarnjih poslova.

8 Ozljede su bile preteške

Sedam teško ozlijeđenih vatrogasaca prevezeni su u bolnicu u Zadru. U 22.30 sati petorica teže ozlijeđenih vatrogasaca: Tomilsav Crvelin, Josip Lučić, Ante Crvelin, Karlo Ševerdija i Marinko Knežević, prevezeni su vozilom Hitne pomoći u zagrebačku Traumatološku bolnicu te KB Dubrava. Svi osim Frane Lučića, koji je na svoj rođendan 31. kolovoza dovezen u splitsku bolnicu, u narednim su danima preminuli od zadobivenih ozljeda.

9 Je li ih se moglo izvući brže?

Kako kaže Frane Lučić prvi helikopter ih je preletio oko 17 sati. ali je pomoć stigla tek oko 19 sati kad se do njih spustio HGSS sa Stipom Božićem. Potom su ih prebacili u zadarsku bolnicu koja nije imala odjel za liječenje opeklina, a bili su teško opečeni. Iz Zadras u ih prevezli u Zagreb i Split. Dakle, pet i pol sati čekali su na transport i medicinsku pomoć, a liječnici kažu da je opečenom tijelu nužna tekućina u prvih sat-dva.

10 Slavicu su oslobodlili krivnje

Dražen Slavica, županijski vatrogasni zapovjednik, bio je jedini optužen za kornatsku tragediju. Uhitili su ga 6. rujna 2007. Iz pritvora je izašao 30. listopada 2007. Vrhovni sud je 21. listopada 2020. odbio žalbe tužiteljstva na drugu nepravomoćnu oslobađajuću presudu. Pravomoćno oslobođeni Slavica rekao kako ga je DORH 13 godina maltretirao. “Uništili su mi život”, rekao je i najavio da će tužiti državu.

Treba raditi na poboljšanju sustava

Pogibija 12 vatrogasaca na Kornatima najveća je tragediju koja je pogodila hrvatsko vatrogastvo. Političari svake godine na obljetnici govore kako je zadaća svih nas da iz ove tragedije izvučemo pouku kako se ovakvi ili slični događaji ne bi ponovili. To ne smiju biti samo prazne riječi već na tome treba uporno raditi.

POGLEDAJTE VIDEO KORNATA IZ ZRAKA: