Blizanci Ivan i Josip: Imamo 4 godine i idemo u srednju školu

Do tada smo imali troje djece i nismo mislili ostati na tome. Htjeli smo još jedno, ali blizancima se nismo nadali, kaže nam Mirica Kokanović.

Kad je doznala da nosi blizance, suprug ju je tješio rekavši da je to dobro jer su mogle biti trojke. Ivan i Josip Kokanović (16) iz Gundinaca pokraj Slavonskog Broda rođeni su 29. veljače 2000., prijestupne godine na smjeni dvaju milenija.

Pravi su vragolani

- Niti sanjati nisam mogla da ću na taj dan roditi dječake. U biti, nije mi bilo niti na pameti jer sam samo željela da porođaj prođe u redu. Nije mi bilo lako jer svaki od njih je imao više od tri kilograma. Sretni smo zbog njih, oni su najmlađi, jer imamo troje djece starije od njih, dva sina i kćer – rekla je Mirica Kokanović.

Dečki su lijepi, skromni i sramežljivi, ali njihov otac Ivan za njih kaže da su pravi vragolani.

- Bilo što da netko od djece napravi, nikad njih dvojica nisu krivi. Unatoč tome što znaju tko je napravio nešto što ne treba, uvijek kažu da su to napravila starija braća ili sestra, oni čuvaju jedan drugoga. Neka. Uvijek im govorim da se obitelj mora držati zajedno – rekao je tata Ivan. Svoju sličnost blizanci ponekad znaju i iskoristiti, i to najviše kod svoje bake.

Baka ih teško razlikuje 

– Suprugova majka teško ih raspoznaje. Tako je jednom Ivan otišao k njoj na palačinke. Kad se najeo, baka mu je rekla da pozove Josipa da dođe na palačinke. Ivan je izašao iz kuće, malo se zadržao i vratio se baki rekavši da je čuo da ima nekakvih palačinki. Baka mu ih je servirala misleći da je to drugi unuk, Josip – ispričala je jednu od dogodovština mama Mirica. Blizanci pohađaju prvi razred srednje škole u Slavonskom Brodu. Jedan ide u obrtničku, a drugi u industrijsku školu. S obzirom na to da su najčešće u suprotnim smjenama, viđaju se vikendom, što im pomalo teško pada jer su navikli biti nerazdvojni.

Imaju dva rođendana

– Nitko u našim razredima nije rođen 29. veljače, pa smo po tome malo posebni, no sve ostalo je isto – kažu dječaci. Njihove rođendane najčešće proslavljamo zadnjeg dana u veljači ili prvog dana ožujka, što ovisi o tome na koji dan pada, kako bi tog dana obitelj bila na okupu.

- Za dvije godine bit će punoljetni i tad pripremamo posebno slavlje, samo neka su živi i zdravi – rekla je Mirica.

Sestre Lučev, blizanke Antonia Jelena i Mirela Karmen, rođene su 29. veljače 1996. Danas im je peti rođendan, a pune 20 godina. Iako bi ih netko mogao žaliti što slave rođendan svake prijestupne godine, one su tu situaciju okrenule u svoju korist.

- I na Facebooku nam je rođendan 28. veljače i 1. ožujka, tako da svake godine, osim prijestupne, imamo po dva rođendana - priča nam Antonia.

Ove Šibenčanke zapravo se nisu ni trebale roditi krajem veljače, pa ni u ožujku. Majka ih je nosila samo šest mjeseci i 20 dana, te su puna četiri mjeseca provele u inkubatoru.

Antonia je rođena prva. Sa sestrom se odlično slaže, iako su zapravo potpuna suprotnost. Jedna ima smeđe, druga zelene oči, Antonia je ljevakinja, Mirela dešnjakinja... Mirela je i prilično povučena, za razliku od Antonije, koja je u Glazbenoj školi Ivana Lukačića završila solo pjevanje i koja se pred publikom posve prirodno osjeća. Bile su zajedno u vrtiću, u
školi, ali su se na fakultetu razdvojile. Obje su završile opću gimnaziju u Gimnaziji Antuna Vrančića u Šibeniku i otišle na studij u Split. Antonia studira morsko ribarstvo na Sveučilišnom odjelu za studije mora, a Mirela pravo.

Različite su, ali se slažu

- Eto, i tu se očitovala različitost naših karaktera. Ja sam uvijek bila orijentirana na prirodne znanosti, a Mirela je preferirala društvene. Toliko smo različite, što je možda i razlog zbog kojeg se tako dobro slažemo - kaže Antonia.

Po tortu za svoj peti rođendan došle su kući u Šibenik, ali slavit će ga u Splitu, s prijateljima i kolegama s prava i ribarstva. Iako ovim rođendanom pune okruglih 20 godina, neće ga proslaviti burno jer sutra ujutro je nastava u osam. Ništa zato. Njihov sljedeći, šesti rođendan, 29. veljače 2020., pada na subotu, pa će tad tulumariti do mile volje i u nedjelju se odmarati.

Franjo Lovrec iz Svetog Urbana u Međimurju danas će postati punoljetan, iako su mu već 72. Govoreći o tome, voli se uspoređivati s poznatim talijanskim skladateljem Gioachinom Rossinijem jer su oba rođeni istog datuma i glazbenici su. Franjo je završio Glazbenu akademiju, a osim toga vrsni je vinogradar. S Rossinijem mu je, osim datuma rođenja, zajednička i velika ljubav prema glazbi.

- On je čovjek od djela, a ne od riječi, te iznimno velike energije, jer mu je trebalo puno energije u životu - kaže Lovrec.
Kao profesor glazbene kulture radio je u školi i još se doma bavio vinogradrstvom. Sad je već u godinama i pomalo boležljiv.

- S obzirom na to da je rođen prijestupne godine, konačno ove godine mogu reći da više nisam u prekršaju zbog braka s maloljetnikom, jer moj suprug postaje punoljetan - šali se Franjina supruga Ljiljana, koja mu je u svemu, kao i kćer Jasna i sin Krešimir, velika podrška, posebno u poslu na obiteljskom imanju. Ponekad slatka, a ponekad prava muka mu je naslijeđeno vinogradsko imanje.

Obitelj Lovrec ima obiteljsko gospodarstvo i oko 5,5 hektara vinograda. Posla je puno i svi su uključeni u obiteljski posao. Kći i supruga orijentirane su na turistički dio, a sin Krešimir posvetio se podrumarstvu.

- Ono što najbolje određuje mog Franju je ‘acta non verba’, kako u glazbi tako i u vinarstvu - kaže supruga Ljiljana.