Aleksu Bjeliša terete da je 10. prosinca 2015. godina na zagrebačkoj Šalati skrivio prometnu nesreću u kojoj je pješakinji kotačem prešao preko noge te joj slomio petu
Bjeliš: Pješakinja je naglo skrenula ulijevo i tako joj je stopalo završilo pod kotačem
Ne smatram se krivim, nisam skrivio taj udes, rekao je bivši rektor Aleksa Bjeliš na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Sude mu zbog optužbi da je 10. prosinca 2015. godine oko 15.30 sati na zagrebačkoj Šalati skrivio prometnu nesreću u kojoj je pješakinji pukla peta, odnosno zadobila je tešku tjelesnu ozljedu.
Bjeliš, koji je već iznosio obranu u srpnju 2017. godine, ponovno se prisjetio kako je došlo do nesreće.
- Sam udes se dogodio na Šalati gdje je produžetak parkiranja Medicinskog fakulteta. Radi se o odvojku koji služi samo za parkiranje. Vozio sam vrlo sporo i tražio parking. Vidio sam jedno mjesto ispred i krenuo prema njemu. Vozio sam uz sam rub kolnika. Prošao sam nekoliko pješaka, a kad sam prošao Martinu F. osjetio sam bočni udar desno - kazao je Bjeliš. Odmah je stao i izašao iz vozila te našao pješakinju na podu, a oko nje su se rasuli papiri.
- Prišao je i jedan student, govorio je samo engleski. Pitali smo je treba li pomoć, već sam htio zvati Hitnu, ali ona je rekla da ju samo malo pustimo i pitala me jesam li joj trubio. U tom trenutku došla je prof. Čikeš, liječnica s kojom sam i imao dogovor, pogledala ju i rekla da je najbolje da je vozim na Rebro. Smjestili smo je u auto, pokupili papire, a ona je u autu pričala na telefon s nekim od obitelji. Rekla je da je imala slušalice i da nije čula auto. Na Rebru je došao i njezin suprug te smo razmijenili brojeve. Prvih dana smo se čuli, a onda je on prekinuo kontakt - tvrdi Bjeliš.
Gotovo dvadeset dana kasnije, 28. prosinca 2015. pozvali su ga u Heinzelovu na razgovor te je inspektor pregledao njegov automobil tražeći oštećenja. Nije ih našao, što je konstatirao u dokumentaciji te sve poslikao.
Bjeliš se u svom iskazu osvrnuo i na vještake za koje smatra da nisu dovoljno kompetentni za taj posao te da su neka pitanja ostala otvorena i nakon više dopuna nalaza i mišljenja te čak dva prometna vještačenja po dva različita prometna vještaka i jednog sudsko-medicinskog.
- Oba prometna vještaka su opisala udes kojega nije bilo. Njihovi zaključci su u suprotnosti i s mojim i s iskazom oštećenice. Došli su do zaključka da je zaustavni put bio tri metra, a ja sam izračunao da je on bio oko 1,5 metra jer moja noga nije bila na gasu već je bila spremna za kočenje. Vještaci su zaključili da sam ili ja vozio ukoso ili je ona hodala ukoso. zašto bih ja vozio ukoso ako tražim parking? Prema mom mišljenju do nesreće je došlo je jer je pješakinja dekoncentrirano hodala i listala papire, vjerojatno je imala slušalice i zanijela se u stranu u trenutku kad je nailazio moj pneumatik - uvjeren je Bjeliš, koji se pita zbog čega mu se parking senzori nisu oglasili kad je pješakinja naišla ako se sve odvijalo kako su zaključili vještaci.
Zamjenica Općinske državne odvjetnice u završnim je riječima istakla da je riječ o vrlo blagom obliku krivnje, svjesnom nehaju te zatražila od suda da prilikom odmjeravanja kazne uzme u obzir i olakotne okolnosti, a to je dotadašnje uzorno ponašanje u prometu i raniju neosuđivanost.
Bjeliševa braniteljica Vesna Škare Ožbolt smatra da je oštećenica u najvećem dijelu sama pridonijela nesreći jer se kretala desnim rubom kolnika umjesto lijevim.
- Da je okrivljenik usmjeravao kotače vozila udesno naletio bi na vozila koja su mu bila parkirana s desne strane. Stoga je životno logično da je pješakinja promijenila smjer kretanja ulijevo izbjegavajući parkirana vozila ili se jednostavno zanijela. Inače, riječ je o vrlo opreznom vozaču koji nikad ranije ni prekršajno nije kažnjavan - dodala je Škare Ožbolt te zatražila od suda da Bjeliša oslobodi optužbi.