Vrlo mlad Castro je uočio da Kuba ekonomski ovisi o SAD-u te se okrenuo Rusiji. Raspadom SSSR-a, Kuba je ipak ostala oaza komunizma
Biografija Fidela Castra - komunističkog lidera Kube
Fidel Castro, nedodirljivi vladar Kube, rođen je 13. kolovoza 1926. na farmi u okrugu Mayari. Završivši srednju školu u rigoroznom isusovačkom internatu, upisao je pravni fakultet kojeg je završio 1950. Već za studentskih dana, usprotivio se diktaturi Fulgencia, a proslavio se neuspjelim napadom na vojarnu 26. srpnja 1953. Uhvaćen je te osuđen na 15 godina zatvora, no pušten je na slobodu općom amnestijom dvije godine kasnije. Skupa s bratom Raulom emigrira u Meksiko gdje se povezuje s još jednim poznatim revolucionarom: Ernestom "Che" Guevarom. Osnovavši pokret "26.srpnja" vraća se u domovinu sa svega 8 pristaša i započinje borbu protiv režima pod patronatom SAD-a kojemu je Kuba služila kao ljetovalište i kockarnica. Potpora siromašnih Kubanaca koji su živjeli od šečerne trske brzo raste.
Na Staru godinu 1959. Castro preuzima vlast, a Batista i neposredni suradnici bježe u SAD. Navodno, njegov pokret je uživao i potporu američkog podzelja koje je istovremeno izgradilo Las Vegas kao odredište kojemu su se kockari okrenuli nakon što im je karipski otok postao nedostupan.
Ubrzo nakon dolaska na vlast, Castro je počeo s nacionalizacijom zemljišta i koketiranjem s komunizmom što mu je priskrbilo i neprijateljstvo, kako ga on voli zvati "malog sjevernog susjeda" - SAD-a. Ekonomska blokada koja je uslijedila usmjerila ga je još čvršće prema SSSR-u kao savezniku, a svojom vojskom naoružanom ruskim kalašnjikovima počeo je i "izvoziti revoluciju". 1961. Amerikanci su pokušali zbaciti ga pučem poslavši naoružanu i uvježbanu kubansku emigraciju u Zaljev Svinja. Neslavan pokušaj u kojemu je sudjelovala i CIA brzo propada, no svijet dolazi na ivicu nuklearnog rata kada špijunski avioni otkrivaju ruska raketna postrojenja na otoku u svom neposrednom susjedstvu. Nakon Kubanske krize te smrti Che Guevare u Boliviji 1967, Castro se ipak okreće pokretu nesvrstanih. Iako je dokinuo političke i građanske slobode, kao i privatno vlasništvo, Kubanci svog El Comandanta uglavnom obožavaju jer im je priskrbio besplatno obrazovanje i zdravstvo koje prednjači i pred mnogo razvijenijim državama. Ni dugi govori po kojima je poznat, niti siromaštvo koje mnoge mlade Kubanke tjera na prosituciju ne smanjuju popularnost vođi kojemu i protivnici moraju priznati karizmu.