Bili su najbolji prijatelji, a onda ga je Hitler ubio jer je bio gay?

Najzaslužniji za stvaranje milijunske paravojne nacističke organizacije, SA odreda ( popularno zvani smeđekošuljaši) zahvaljujući kojima su nacionalsocijalisti došli na vlast u Njemačkoj 1933. godine je Ernst Röhm rođen na današnji dan 1887. godine,  godinu i pol dana prije Hitlera. On i Hitler su do njegove smrti 1934. bili najbliži prijatelji.

On je bio jedini koji ga je zvao po imenu. Dok su drugi pokorno i ponizno govorili "Moj Führeru " Ernst ga je zvao "Adolfe!" No,dugogodišnje prijateljstvo ipak nije spriječilo Adolfa da ga likvidira. 

Naime, čelnik SA postao je nakon nekog vremena rival i samom Hitleru koji je bio pod pritiskom vojske i industrijalaca koji su prezirali Jurišne odrede (Sturmabteilung – SA)  pa je odlučio da se riješi Rohma jer "bandi homoseksualaca, nasilnika i pijanaca ne bi smjelo biti dopušteno da budu dio njemačkog naoružavanja“. Röhm je, naime, inzistirao da se SA uključi u sastav njemačke vojske, zadržavajući svoje činove. Čak su i sastavljali listu za odstrel vojnih časnika koji su se tome protivili. Također, protiv Röhma su radili drugi visokorangirani nacisti poput zapovjednika SS-a i Gestapa Heinricha Himmlera. Hitlera su uvjerili da mu Röhm radi iza leđa.

Ernst Röhm, koji je zbog svojih zasluga u Prvom svjetskom ratu odlikovan Željeznim križem, bio je deklarirani homoseksualac, ali to Hitleru sve do tada uopće nije smetalo. Nije to smatrao nečim važnim. No, kad je  Röhm zaprijetio njegovoj poziciji odlučio je riješiti stvari. Nije mu se sviđala ni Röhmova ambicioznost i rastuća nezavisnost i bahatost pripadnika SA. Naime, nasilni “smeđekošuljaši” su se osili, stanovništvo je strahovalo od njih jer su nerijetko provodili svoj red na ulicama Njemačke.

Zatekao Röhma s ljubavnikom u krevetu

Događaj poznat kao Noć dugih noževa ostat će tako zapamćen kao akcija u kojoj su se nacisti međusobno obračunali. Bila je to klasična borba za vlast i Hitlerov konačni korak ka konačnoj i apsolutnoj vlasti u Njemačkoj u kojoj je najveća žrtva bio upravo Ernst Röhm. 

Hitler je osobno upao u Röhmov apartman i zatekao ga sa ljubavnikom u krevetu. Naredio je da mu se stave lisičine i da se odmah odvede i do daljnjeg zatvori u samicu. Šokirani Röhm svog starog partijskog kolegu i najvećeg “prijatelja” nazvao je izdajicom, životinjom, luđakom i nezahvalnikom. Röhma su odvezli u zatvor Stadelheim.

Hitler je mislio da će pokazati samilost prema nekadašnjem najbližem suradniku time što je naredio jednom od svojih SS pobočnika da na Röhmovom stolu u zatvorskoj ćeliji ostavi revolver sa jednim metkom u cijevi. Želio je da Röhm  izvrši samoubojstvo. SS-ovci su mu rekli da ima deset minuta da se ubije ili će ga ubiti oni.
Röhm je, međutim, bez trunke predomišljanja rekao: “Ako trebam biti ubijen neka me likvidira Adolf Hitler!”. Prkosno je rastvorio košulju na prsima. Ustrijelili su ga na mjestu.

'Čišćenje od homoseksualizma'

Tako se Hitler samo jednim potezom riješio opasnog rivala, a usput je odglumio rješavanje pitanja homoseksualnosti u stranci, o čemu je brujala njemačka javnost. 
U javnosti su Röhm i ostali SA pripadnici prikazani kao homoseksualci, kao banda ratnika bez morala pa su tako ubojstva opravdana kao "čišćenja od homoseksualizma". U govoru deset dana kasnije Hitler je aludirao na Röhmovu seksualnu orijentaciju i objasnio narodu da je čistka bila potrebna kao obrana od izdajica.

U međuvremenu su najvjerniji Hitlerovi pomoćnici Himmler i Göring u Berlinu su uhitili oko 150 lokalnih vođa SA,koje su poslije SS - ovci strijeljali. 

Hitler je naredio likvidaciju i ostalih kritičara njegovog režima. Tako je Gestapo ušao u ured Ericha Klausenera, vođe Katoličke akcije i ustrijelio ga za njegovim radnim stolom.

Otvoreni homoseksualac

Röhm je 1928. dok je bio u Boliviji pisao liječniku Karlu-Güntheru Heimsothu. Otvoreno je u njemu napisao da je svoje homoseksualne sklonosti otkrio kao 37 - godišnjak. Njegov prijatelj Gerhard Rossbach ga je uveo u homoseksualnu supkulturu u Berlinu i Münchenu. Tada je Röhm počeo redovito odlaziti u okupljališta homoseksualaca u Berlinu. Često je bio u pratnji Paula Röhrbeina, kojem je omogućio položaj kao "Frontbannführer" u Berlinu. Do 1924. kad je navodno otkrio svoju homoseksualnost imao je samo prolazna homoseksualna iskustva, iako je ponekad "bez užitka", imao seksualne odnose i sa ženskim prostitutkama.

Volio je arijevski tip muškarca. Plavokose mladiće, plavih očiju.

Nakon njegova povratka iz Bolivije 1930. godine Röhm je u svojoj neposrednoj okolici u zajedničkom stožeru SA odreda smjestio i brojne homoseksualce. Osim nacističkih poslušnika Edmunda Heinesa i Karla Ernsta bio je u vezi s "homoseksualnom klikom" pogotovo sa svojim pomoćnikom Hansom Erwinom von Spreti-Weilbachom, slikarom Martinom Schätzlom i gostioničarom Karlom Zehnerom.