Bernardić: 'Bio sam svjestan da nešto moram promijeniti'

Mladi Davor Bernardić od početka je bio uvjeren da će upravo on postati novi predsjednik SDP-a.

- Kandidirao sam se za mjesto predsjednika SDP-a zato što me zvalo puno ljudi iz cijele Hrvatske. Rekli su mi da sam predsjednik najjače, zagrebačke organizacije, da sam 18 godina u toj organizaciji i da nitko nema više iskustva od mene iako sam mlad. Zvali su me mnogi iz SDP-a koji su podržavali Zorana Milanovića, ali i mnogi koji su podržavali Komadinu. Ovi će izbori ujediniti SDP. Moji bivši protukandidati Ivo Jelušić i Željka Antunović danas su mi saveznici. Pokazao sam da mogu okupiti ljude i da moji politički protivnci dobivaju priliku u SDP-u. Nema straha, nama trebaju svi ljudi. Nitko se ne smije osjećati odbačenim i ugroženim. Tako ja funkioniram. Najvažnije je da se moraju znati pravila igre – govori Davor Bernardić, prenosi Vecernji.hr.

Imao je buntovne pretke

Davor Bernardić rođen je 05. siječnja 1980. godine u Zagrebu. Imao je buntovne pretke. Djedov brat Ivan Bernardić je organizirao demonastracije u Zagrebu nakon atentata na braću Radiće: s prijateljima je izvjesio tri crne zastave na zagrebačku katedralu. U Kraljevini Jugoslaviji Ivan Bernardić osuđen je na 15 godina robije, a režim NDH ga je osudio na tri godine zatvora. Komunisti su ga nakon Drugog rata zbog suradnje s Marijom Radić osudili na 12 godina zatvora i postao simbol otpora.

Nije imao lagano djetinjstvo

– Mama se iz Osijeka preselila u Zagreb kao klinka, završila je srednju medicinsku školu i radila kao patronažna sestra. Otac je bio službenik. Moji roditelji vjenčali su se 1980-ih godina u Zagrebu – priča Davor Bernardić.

Živjeli su najprije u Donjem Vrapču, a potom na Trešnjevci, na Remizi, gdje su živjeli roditelji njegove majke. Onda su dobili stan i preselili se na Savicu, na Trnje. U to vrijeme, kad je Davor imao osam godina i pošao u drugi razred osnovne škole, roditelji su mu se rastali.

– U školi sam upoznao novu ekipu, razrednica mi je bila Nevenka Baić. Bio sam talentiran za likovni, a rano sam počeo pokazivati zanimanje za matematiku i fiziku. Tata me je zainteresirao za astrofiziku, zvijezde, svemir, za Nikolu Teslu. Zanimale su me struja i zvijezde. U petom razredu išao sam na natjecanja i bio u naprednoj grupi iz matematike, a poslije, u sedmom razredu, išao sam na županijska i državna natjecanja iz fizike – prisjeća se Bernardić.

– Kako je moj stric bio serviser, zanimala me i elektrotehnika, pa sam se upisao u Tehničku školu „Ruđer Bošković”. Htio sam nakon četiri godine škole imati konkretnu struku i pomoći svojima – priča Bernardić.

Od svoje 14. godine počeo je raditi da bi pomogao obitelji

Ljeti je radio na zagrebačkim bauštelama kao pomoćni radnik, na ekonomiji u Botincu prenosio je vreće kukuruza i graška, radio je u marketinškim agencijama, primjerice u Vjesniku, davao instrukcije iz fizike i matematike...

Nakon srednje škole, logično, upisao je fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Kao jedan od najboljih studenata dobio je i stipendiju tjednika Nacional koju mu je osobno uručio Ivica Račan.

– Tada su bili aktualni privatizacija i nedostatak slobode. Bio sam svjestan da moram nešto promijeniti, nisam to mogao gledati iz kafića. Europa je tada skrenula u lijevo. Hodao sam Cvjetnim trgom kad je Forum mladih SDP-a organizirao akciju “Europa je nama na lijevo”. Htio sam se priključiti. Moja veza sa SDP-om bila je šibenska. Ljeti sam znao ići k prijatelju Mariju Klariću, koji je sa mnom bio na natjecanjima iz fizike, a njegov brat Stipe tada je bio u SDP-u. Stipe je poznavao Igora Dragovana, tada predsjednika Foruma mladih, i odveo me na Iblerov trg. Tako sam se učlanio u SDP – otkriva Bernardić početke svog aktivizma u SDP-u.

Nakon završetka studija fizike bio je znanstveni novak na PMF-u, radio je kao asistent dvije godine, ali je zbog politike zamrznuo taj status. 

Stranački aktivizam

Od 2008. do 2010. obnašao je dužnost predsjednika Foruma mladih SDP-a Hrvatske. U svibnju 2010. postaje predsjednik Gradske organizacije SDP-a Zagreb. Od 2008. do 2012. član je Glavnog odbora SDP-a Hrvatske, a od lipnja 2012. član Predsjedništva SDP-a Hrvatske.

Predsjednik je Gradske skupštine Grada Zagreba od siječnja 2012., te saborski zastupnik od 2008. godine. U 6. Sazivu Hrvatskog sabora bio je član Odbora za razvoj i obnovu, Odbora za pravosuđe, Odbora za obitelj, mladež i šport te Odbora za međuparlamentarnu suradnju, a u 7. sazivu potpredsjednik Odbora za informiranje, informatizaciju i medije te član Odbora za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

S Milanovićem je imao čudan odnos

– Naš je odnos cijelo vrijeme bio toplo-hladno. Ja sam uvijek bio otvoren i iskren, govorio sam mu u četiri oka neke stvari koje nisu dobre u stranci. Nisam imao figu u džepu, govorio sam mu o ljudima u njegovoj neposrednoj blizini, o tom „bedemu ljubavi”, o nekim političkim potezima za koje sam smatrao da trebaju biti drugačiji – priča Bernardić. 

Nepovjerenje je potvrdio i Milanović, kada je Predsjedništvo SDP-a umjesto Bernardića u utrci za gradonačelnika Zagreba podržalo Rajka Ostojića.