Barica Požgaj (67) jako je vezana za svoj mlin koji je izgrađen u 18. stoljeću. Ondje radi 50 godina. Mlin je u trošnom stanju, ali i dalje je u funkciji
'OVO ISTINSKI VOLIM'
Barica je posljednja mlinarica u selu Lobor: 'U mom mlinu su se rađale ljubavi, ali i tračevi...'
Ovo radim jer to istinski volim. Ne znam kakav bi mi to dan bio da ne čujem svoj mlin. Izvana je trošan i star, ali tu su se stvarala svakakva sjećanja. Tu su se rađale ljubavi, prijateljstva, ali i poneki tračevi. Jako sam vezana uz svoj mlin i jako puno mi znači, kaže Barica Požgaj (67) koja je zadnja mlinarica Lobora. Ne znaju točnu starost svog mlina, ali znaju da je izgrađen u 18. stoljeću. Iako je, kako su Barica i njena obitelj ispričali, u trošnom stanju zbog starosti, on je i dalje u funkciji. Nadaju se da će ga uskoro moći i obnoviti. Sebi, susjedima i svim zaljubljenicima u domaće proizvode samelju bilo koje žito ili kukuruz. Ona u mlinu radi 50 godina, a zna ga u detalje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:00
- Kada meljemo veće količine, onda mi pomogne obitelj. Mljevenje zna trajati po par sati, ali vrijedi svake sekunde. Ljudi često ostanu u šoku koliko je to kvalitetno brašno i koliko su sve slastice ukusnije kada se naprave domaćim brašnom - kaže Barica. Njen mlin radi na vodenicu. Sada više nemaju kotače, ali imaju turbinu koja nakon toliko godina i dalje radi kao nova. Mlin im se nalazi uz kuću pored koje prolazi i potok. Barica je u mirovini, pa vrijeme provodi uz šum vode i mlina. Prije je, sa 16 godina, radila se u Loborgradu, prvo kao spremačica, pa je nastavila s radom kao njegovateljica, zatim servirka, da bi gradnjom novoga dijela 34 godine radila u kantini.
- Količina ljudi koja nam dolazi na mljevenje žita ovisi o tjednu, ponekad to zna biti jedan čovjek, a ponekad njih četiri. Mene jako veseli kada nas posjete pa im ne naplaćujem to. Pogotovo kada su manje količine. No, moram ih pohvaliti jer me uvijek nagrade s čokoladom ili kavom. Njih razveselim domaćim brašnom, a oni mene čokoladom. Nedavno sam baš samljela 300 kilograma kukuruza. To smo mljeli čak dva dana - rekla je Barica.
U mlinu je svoje vrijeme češće počela provoditi nakon što joj je posao prepustila svekrva Viktorija. Barica je prije dvije godine izgubila muža, a kaže da joj on trenutno najviše nedostaje u njenom mlinu.
- Nedostaje mi najviše njegova prisutnost. On je uvijek uskakao kada mi je fizički bilo teško, ali sada bi mi bilo dovoljno samo to da je on ovdje. Da sjedi i da mi pravi društvo. Srećom, pa imam obitelj koja mi je jako velika podrška i potpora. Ne mislim nikada stati s radom u mlinu. Uvijek se sjetim muža ovdje. Dargo mi je da imam sina i da znam da će se jedan dan netko moći brinuti o njemu koliko sam se ja do sada - kazala je Barica koja se svakim ulaskom u mlin sjeti svog muža. Objasnila nam je da je mlin manje u pogonu ljeti jer je manje vode pa onda zna danima sakupljati vodu kako bi ga pokrenula. Ostatak godine, mlin u roku sekunde krene u pogon. U zimskim danima mještani najčešće dođu mljeti kukuruz jer, kako je rekla, tu se zimi najčešće jedu žganci.
- Prvo zatvorimo slap i vodu pustimo u mlin. Kad čujem prekrasan zvuk kamenja koji udaraju jedan u drugog, znam da je pokrenut - rekla je Barica. Dodala je da mlinom mogu mljeti razne tipove brašna, a kamenje u mlinu dižu prema potrebi - koliko brašno sitno treba biti. A od brašna koriste samo svoje. Naglasila je da joj je jako drago što zadnjih godina vidi da se domaći proizvodi ponovo sve više cijene. Kako je rekla, nema do svježeg brašna.
- Radit ću ovdje dok me noge još drže, a srećom još sam zdrava. Držim se onoga što je moj muž uvijek govorio - dobro je dok postoji volja za radom i ljubav - rekla je.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
