Banovina na čekanju: 'Obnova? Naše kuće još stoje razrušene'

Od razornog potresa koji je pogodio Banovinu 29. prosinca 2020. prošao je 461 dan. Iako su počeli rušenja i gradnja zamjenskih kuća, još oko 5000 ljudi i dalje živi u privremenim mobilnim stambenim jedinicama. I dok u Majskim Poljanama na spomen obnove samo rezolutno odmahuju rukom, u Sibiću, Strašniku, Dužici, ranije i u Mošćenici, gradnja je počela.

Mi smo posjetili tri gradilišta od ukupno 12, koliko ih, prema podacima sa stranice Potresinfo, ima na kojima država u ovim trenucima gradi zamjenske kuće. Punom parom radilo se na gradilištu obitelji Likević u Sibiću kraj Petrinje. Nekoliko stranih radnika, uglavnom s Kosova i iz Nepala, slagalo je željeznu armaturu kako bi mogli završiti temelje.

- Samo da bude dobro vrijeme, da ne počne kiša, jer onda radnici ne mogu raditi - govori naš domaćin Marijan Likević (44), koji "nadgleda" gradilište do 14 sati. Tad odlazi na posao u Zagreb, a supruga Katica (48) vraća se s posla iz Gline.

- Ukupno nas je troje, ja, supruga i moj otac Stjepan (68), na kojega glasi zahtjev. Počeli su raditi početkom ožujka, prije dva tjedna su iskopali i betonirali pet centimetara da mogu staviti armaturu. Prošlog četvrtka bili su 'strujići', koji su postavili traku za uzemljenje - priča Marijan, zadovoljan što su dočekali početak državne obnove.

Između tri tipa kuće izabrali su tipsku zidanu koja će imati 70 metara četvornih. Do razornog potresa živjeli su u drvenom čardaku ispod kojeg je bio kameni podrum. Kuću, koja je nakon potresa dobila crvenu naljepnicu, grad Petrinja žurno je uklonio u srpnju prošle godine jer je prijetilo urušavanje na cestu koja vodi kroz naselje i prolaz do njihova kontejnera.

Radno je bilo i u Strašniku, gdje država gradi zamjensku kuću Ivanu Marinoviću (62). I on je izabrao tipsku zidanu kuću, koju su počeli graditi početkom ožujka. Gradi je isti izvođač radova kao u Sibiću, a rok gradnje je osam mjeseci.

- Temelji su gotovi, sad pripremaju za prvu deku - kaže Ivan.

Kuća će imati 55 kvadrata, za njega i suprugu. Marinović je umirovljeni policajac koji je nekad radio u Zagrebu.

Njegova supruga još svakodnevno putuje u glavni grad na posao. Imaju i odraslog sina, koji se lani oženio, pa se sad nadaju unucima.

Kuću u Strašniku, odakle je rodom, kupio je 2008. godine.

- Bila je u lošem stanju, pa smo prvo morali sve urediti. Vuklo nas je na selo, pa smo se doselili iz Zagreba 2014. godine, skrasili se i onda nas je zadesio potres - kaže Marinović, koji je zasad zadovoljan tempom i kvalitetom gradnje.

Prisjetio se i dana u kojemu je izgubio krov nad glavom.

- Bio sam u kući i pio kavu, a moj vjerni pas Zeus je drijemao. Dan prije, kad je udario onaj prvi potres, svima su u selu popadali crepovi s kuće osim nama. Drugog dana srušio se zid i nismo mogli izaći iz kuće jer su protuprovalna vrata 'sjela', pa se nisu mogla otvoriti. Zeus, koji je inače moj hrabri čuvar, jako se preplašio - priča Marinović mazeći Zeusa, kojeg je našao ispred crkve u Petrinji teško bolesnog te ga izliječio i udomio.

MINISTAR PALADINA: 'Do kraja ljeta ćemo pokrenuti stotine gradilišta, a ići će i novi natječaj za ravnatelja Fonda'

Nakon potresa Ivan je tjedan dana spavao u garaži bez vrata, na klupi, a supruga je boravila kod sina i snahe u Zagrebu. Sad stanuju u kući u neposrednoj blizini gradilišta koju im je na korištenje dala Ivanova sestra. Iz kuće ništa nisu uspjeli spasiti, samo živu glavu. I Marinoviću je kuća srušena prošle godine. Srušila ju je braniteljska zadruga i odvezla sav materijal. Kaže da u temeljima nisu pronašli nijednu žicu.

- Obnova je radila tu kuću, ali nisu napravili dobar posao. Da jesu, ne bi se urušila. Vjerujem da će ovaj put biti bolje - uvjeren je Marinović.

Za razliku od Likevića i Marinovića, obitelj Vratarić iz Dužice odlučila se za drvenu montažnu kuću. Nadaju se da će, zato što je montažna, biti brže gotova nego zidane kuće. Kuću su im počeli graditi krajem veljače, temelji su gotovi, sad čekaju konstrukciju, koja bi im trebala stići za tjedan do dva. Trebala bi biti završena krajem svibnja ili početkom lipnja te će imati tri sobe, dvije kupaonice i kuhinju. Ukupna površina unutarnjeg prostora bit će 70 kvadrata. Do izgradnje nove žive u kontejnerima, jedan su dobili od države, a drugi od donacija.

DVIJE GODINE NAKON POTRESA Samo jedna zgrada dobila je novac za konstrukcijsku obnovu

- I naša stara kuća bila je drvena, ali je pukla po pola. Prepolovila se gdje su bile stepenice. Ja sam rodom iz Dužice i tu je bila naša rodna kuća, u kojoj sam odrastao. Veliki drveni čardak iz 1889., vodila se kao spomenik kulture. U potresu su temelji propali za pola metra, gornji kat je propao i visio na susjedovu kuću, pa su je morali hitno ukloniti. Srušili su je u travnju prošle godine, a uklanjanje je državu stajalo oko 53.000 kuna - otkriva Dražen Vratarić.

U potresu mu je ozlijeđena supruga Marija (58), koja je s njihovim sinom Ivanom (20) ostala zatrpana u ruševinama.

- Dok sam bježala van, poklopila me greda. Pala mi je na glavu i bila sam sva krvava. Mislili su da je pukla glava, ali je pukao kralježak. Dva dana sam bila u bolnici, a još sam tri mjeseca nosila pojas, koji sam morala sama platiti - prisjeća se Marija. Vratarić, čija se kuća među prvima počela graditi u općini Lekenik, kaže da se dobrano nahodao dok je sredio sve potrebne papire.

ŽELI BRŽU KOMUNIKACIJU Paladina: Nitko nije zadovoljan, ali posljednjih nekoliko mjeseci se vidi velik napredak u obnovi

- Jadni ti ljudi koji ne mogu obilaziti urede po gradu. Imam poruku za novog ministra. Neka dođe na Banovinu, posjeti malo ljude, popriča s njima, da izvidi situaciju na terenu - poručio je Vratarić.

U Majskim Poljanama, naselju kraj Gline, najteže stradalom u potresu, u kojem je poginulo pet od sedam žrtava potresa, obnovu još čekaju. Prilikom dolaska zatekli smo kombi iz Topuskoga kako dijeli obroke stanovnicima.

- Što je srušeno, srušeno je, od gradnje nema ni 'g' - odmahuje rukom Branko Kukoleća (73), čija je kuća na početku naselja.

- Što se gradi, gradi se od donacija ili vlastitim sredstvima. Mi smo nakon potresa dobili kamp kućicu, na koju sam prenio nadstrešnicu, obložio pločama te se grijemo na peć. Sve smo sami uredili. Za kuću, koja ima crvenu naljepnicu, još ne znamo ni kad će se rušiti - kaže Branko, koji je predao zahtjev za rušenjem prije godinu dana. Čeka statičara da mu pogleda temelje jer ima podrum, koji ne bi htio rušiti ako je temelj dobar.

KOMENTIRA: BOJANA MRVOŠ PAVIĆ Zagreb je 1880. obnovljen za mjesec dana, a gdje smo danas?

Statičare čeka i Silvana Velić, koja je sa suprugom i četvero djece, dva sina i dvije kćeri, do potresa živjela u državnoj kući.

- Ona je za rušenje, ima crvenu naljepnicu. Ne znamo ni kad će je rušiti ni kad će početi graditi novu. Moraju prvo srušiti staru da bi mogli na istome mjestu graditi novu, a kažu da su državne kuće zadnje na redu - kaže Silvana.

Grad Glina, doznajemo, je preko dogradonačelnice Branke Bakšić Mitić osigurao donatore za pet kuća na području Majskih Poljana, no ne mogu ih postaviti jer čekaju da država sruši stare kuće. Kad će se kuće rušiti nitko još ne zna.