"Ćaća gleda svoje djelo, a djelo gleda ćaću. Nije moglo bolje", bubnuo je optuženi gradonačelnik Milan Bandić na otvaranju Spomenika domovini nasuprot spomenika Franji Tuđmanu, na godišnjicu Tuđmanove smrti.
"Ćaća gleda svoje djelo, a djelo gleda ćaću. Nije moglo bolje", bubnuo je jutros Milan Bandić na otvaranju Spomenika domovini nasuprot spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu.
Zvučalo je to kao sarkazam. Kao javno sprdanje. Kao pljuska Ćaći, pljuska Domovini, ali i pljuska hrvatskim građanima.
Jer, ima taj Ćaća što vidjeti.
U prvom redu, gledao je optuženog gradonačelnika Zagreba, grada u kojem pokojni predsjednik nije dozvolio oporbenu situaciju, kako 35 milijuna kuna u razrovanom gradu podiže svoj predizborni spomenik u očajničkom pokušaju ostanka na vlasti. I izvan zatvora.
I drugo, Ćaća može gledati domovinu koju je vlastitim rukama stvorio i u kojoj se njegovi politički snovi pretvaraju u javnu noćnu moru.
Kad Milan Bandić kaže da "nije moglo bolje", onda to znači kako "nije moglo gore".
Nije moglo gore
Imamo domovinu čiji premijer čami na tavanu gdje je pao žrtvom koronavirusa protiv kojeg se nije želio odlučnije boriti. U bolnicama umiru desetine ljudi od pandemije, obolijevaju još tisuće, i to zbog oportunizma i oklijevanja vlasti. Hrvatska već godinama po mnogim pokazateljima figurira kao jedna od najgorih država u EU: od ekonomije i socijale, preko zdravstva i epidemiološke situacije, do stanja demokracije, slobode medija, pravosuđa, institucija.
Diže se spomenik domovini koja je na koljenima.
Ćaćino djelo sve više sliči na nedjelo, baš kao što je nedjelo i Bandićev spomenik, njegova vladavina i mandat. Od Hrvatske ostali su zapravo samo spomenici.
Domoljublje i devize
Hrvatska danas slavi Franju Tuđmana, u njoj Ćaća ima počasno mjesto, a ona umnogome sliči na Tuđmanovu tvorevinu. Ima nedodirljivog premijera, osakaćenu oporbu, marginalizirani Sabor, pokorene institucije, pritisnute i ucijenjene medije, politizirano sudstvo, mediokritete na svim razinama, paralelne centre moći...
Ima operetsko domoljublje, teatralno hrvatstvo u koje se zamataju korupcija, kriminal, pljačka, afere, profiterstvo, ratni zločini, baš kako je to uklesano u temelje Ćaćine države. Plus tajni devizni računi u bankama.
To je država za Bandića i njegovu kamarilu, za HDZ-ovce koji mu u Zagrebu drže ljestve, kao što je on njima držao u Saboru.
I činjenica da upravo Milan Bandić otvara Spomenik domovini nasuprot spomenika Tuđmanu, bez nazočnosti premijera i predsjednika države, gdje onda Franju Tuđmana naziva Ćaćom, najveći je poraz te iste domovine.
Domovine u kojoj oni koji pozivaju na zajedništvo temelje svoju vladavinu na podjelama, u kojoj je podobnost ispred sposobnosti, poslušnost ispred kompetencija, a šuplje parole snažnije od svakog argumenta.
I ovo je domovina u kojoj vlast empatije i sućuti izlaže ljude pogibelji i promatra kako umiru pokošeni koronom, dok propagira mit o vlastitoj nepogrešivosti. Baš onako tuđmanovski.
Stoga, Bandićeva rečenica "Ćaća gleda svoje djelo, a djelo gleda ćaću, nije moglo bolje" ući će u antologiju cinizma i bezobrazluka, te postati parola ovog poražavajućeg političkog nedjela.
