Mobiteli su konstantno bili u zraku. Kći Milana Bandića, fratar i svi koji su imali čast biti dijelom prvog reda pored grobnog mjesta iskoristili su priliku snimiti trenutak kada je lijes spušten u grob
Bandić u srcu, Bandić na licu: Bivši šef groblja na pogrebu nosio masku s likom Bandića
Obitelj, rodbina, prijatelji, državni vrh i tisuće građana okupili su se na zagrebačkom Mirogoju da bi odali počast preminulom zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI
Pokretanje videa...
Čak 300 covid redara reguliralo je posljednji ispraćaj, prilazili su građanima da im kažu da podignu masku na nos. A opet, ni Plenković, ni Škoro ni Boras nisu ispoštovali mjeru distance.
Dan žalosti u gradu Zagrebu. Zastave na institucijama postavljene na pola koplja. Povratni mailovi na upite za grad već drugi dan ne stižu. Priprema se posljednji ispraćaj najdugovječnijeg gradonačelnika moderne Hrvatske povijesti. Prije nego život nastavi teći dalje, mora stati da bi se ispratio Najveći.
- Volio je ljude, nije ih dijelio ni po stručnoj spremi, po religiji ili boji kože. Volio je zapjevati gangu, ali i svaku hrvatsku pjesmu. Imao je teških trenutaka, ali prema nikom nije pokazivao ni trunku mržnje. Dragi Milane, bila mi je čast biti ti prijatelj i još veća čast što sam znao da si ti bio moj prijatelj - rekao je Ljubo Jurčić, dugogodišnji Bandićev suradnik i prijatelj koji je uz novu gradonačelnicu Pavičić Vukičević održao govor i otkrio detalj kojeg dosad javnost nije znala.
- U gimnaziji je dobio nadimak Cvrco, po nekom liku iz priče, koji je bio jednako tako razigran kao Milan - rekao je i dodao kako je “Cvrco” radio i živio za Zagreb i za njega dao više nego što će to itko ikad u budućnosti.
Klapa ratne mornarice pjevala njegove najdraže pjesme
- Opraštamo se od humanista i borca za politiku lišene licemjerstva i teških ideologija, politiku jednakih prava i mogućnosti za svakoga - pridružila se Pavičić Vukičević u svojem govoru i dodala kako trebamo biti zahvalni na njegovom velikom djelu i ispunjenom život.
Upravo je novoj gradonačelnici nadbiskup Josip Bozanić poslao sućut. U pismu koje je svećenik pročitao obratio se njoj i suradnicima, a tek na kraju dugog izlaganja se osvrnuo na obitelj da izrazi suosjećanje.
Patrik Šegota, smijenjeni šef Gradskih groblja i nekad jedan od njegovih najbližih suradnika nosio je masku s likom Milana Bandića.
Vjerski obred predvodio je mons. Zlatko Koren, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, a pjesme je izvela klapa Hrvatske ratne mornarice Sveti Juraj. Patrijarh Porfirije također je trebao biti na sprovodu, međutim, zbog kratkog kontakta sa zaraženom osobom preventivno se odlučio za samoizolaciju da nekoga drugog ne dovede u opasnost.
Nije htio ugroziti stotine građana s kojima bi došao u kontakt na sprovodu. Na prilaznim cestama oko Mirogoja nastajale su gužve. Osim što su se očekivale horde građana koji su od deset sati pristizali ne samo privatnim automobilima nego i organiziranim autobusima, veliki su redovi bili i pred Nastavnim zavodom za javno zdravstvo pa je i to dodatno remetilo promet. Na ulicama oko groblja desetci policajaca regulirali su promet, a u oči su upadali fluorescentno narančasti prsluci s natpisom COVID redari koji su pazili da se građani pridržavaju epidemioloških mjera.
- Molim vas da stavite masku na nos - čulo se iz mase.
“Maska na nos i metar razmaka”, trebala je glasiti zamolba, međutim, na posljednjem ispraćaju gradonačelnika Bandića distanca je pala u drugi plan, a slično se dogodilo i u okolnim bistroima gdje su grupice ljudi nahrupile na kavu prije, ali i poslije sprovoda. Ljudi su bili u suzama, stotine građana je čekalo i do sat vremena u redu za kondoliranje dok se počasna straža izmjenjivala svakih nekoliko minuta.
Državni vrh je došao netom prije početka glavne ceremonije, a dotad su Damir Boras, Davor Filipović, Davor Bernardić i drugi zauzeli pozicije na desnoj strani od najbliže obitelji i prijatelja. Među svitom. Među velikima. Reporteri su među građanima snimili i Miroslava Škoru koji je odlučio biti izvan protokola. Duž arkada bilo je postavljeno više od stotinu vijenaca s imenima HDZ-a, GNK Dinama, KK Cibona, HEP-a, Sveučilišta u Zagrebu i drugih. Tisuće ljudi nije prozborilo riječi za vrijeme ceremonije. Molilo se uglas, teško hodalo i uzdisalo, a na standby-u su bila kola hitne pomoći ukoliko kome pozli.
Prvi jecaji su se začuli nakon što je klapa Sveti Juraj započela pjevati “Oči u oči,” jednu od najdražih Bandićevih pjesama. Bilo je vruće, a ljudi pod maskama, u kaputima i bundama, izmjenjivali su se na stolcima i klupama ako su mogli. Svečanosti su pridonijele i Zagrebačke mažoretkinje, Kravat pukovnija, sinjski alkari i druga kulturno umjetnička društva već kako je i sam Bandić to volio.
Spoj tradicije i modernog. Cijeli program je odskakao od prvotnog plana, kasnilo se za nekoliko minuta, ali organizacija je generalno bila na mjestu. Sve je funkcioniralo osim epidemioloških mjera. Pogrebna povorka je oko 12.45 krenula prema grobnom mjestu, a covid redari su zaboravili na dužnosti i obaveze. Ili ljudi nisu slušali. Građani su bili uplakani, u rukama su držali crvene ruže, a vidio se i pokoji transparent.
- Dragi Milane, 2010. godine spasio si život mojoj kćeri, u doslovnom smislu. Ona je sada anđeo i presretna je što ste zajedno, a moje je da ovdje patim za vama oboje. Tvoja Nina Kalember - glasio je jedan plakat žene pokunjene glave koja je među prvima došla na Mirogoj i među zadnjima otišla kući.
Pogrebna povorka je bila mirna, praćena taktovima Puhačkog orkestra i koracima Počasne postrojbe, građani su tražili mjesto u hladu, a dovoljno blizu da vide lica “faca s televizije”. Grobno mjesto je bilo dobro osigurano, a covid redari nisu dopuštali novinarima stajati na tratini već svježe izlivenom asfaltu. Mobiteli su konstantno bili u zraku. Kći Milana Bandića, fratar i svi koji su imali čast biti dijelom prvog reda pored grobnog mjesta iskoristili su priliku snimiti trenutak kada je lijes spušten u grob.
Glasni jecaji začuli su se nakon što je klapa ponovno zapjevala i to taktove pjesme “Otiš’o je otac moj polako, otiš’o je stazom što vijuga. Pratile ga neke stare pjesme, sve do Rijeke kojom teče tuga...” Mirogojsko parkiralište počelo se prazniti nakon 13 sati. Ponovno su nastale gužva Mercedesa, BMW-a, Porschea...