Baka Anica uvjerena je da je djetinjstvo nekad bilo puno bezbrižnije nego danas. Sari je tako pričala kako je jednom zaspala u polju maka, a našle su je tatine svinje. Saru su njezine anegdote oduševljavale
BAKA ANICA
Bakine vesele zgode: Napisala priče koje je unuka obožavala
Stajala sam na malom otomanu odmah uz prozor na kojem je bila lijepa čipkana zavjesa s bijelim resicama, a šporet je bio na drugom kraju male kuhinjice, napisala je u svojoj knjizi Anica Knežević (59).
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:16
Počela je tako jednu od priča u knjizi koju je napisala samo zbog unuke Sare (18). Te je priče, naime, Sara najviše voljela slušati dok je bila djevojčica. Baka Anica pročitala je još nekoliko redaka iz svoje knjige.
- Imala sam samo četiri godine, ali sam odlučila sama upaliti vatru u šporetu, iako mi je tata rekao da ga sačekam. U trenu sam upalila šibicu, resice na zavjesi počele su gorjeti. Sa zavjese se vatra proširila na strop od drvenih letvica. U tom trenutku sam bosonoga skočila s otomana i brzo potrčala niz stepenice uzvikujući: ‘Cigani zapalili kuću, Cigani zapalili kuću!’ - zadovoljno je pročitala Anica.
Dodala je kako ju je unučica Sara, dok je bila mala, gledala širom otvorenih očiju dok bi joj pričala ovu priču, sva u strahu za malenu četverogodišnju djevojčicu iz bakine bajke.
A ta mala, uglavnom hiperaktivna i znatiželjna djevojčica, zapravo je bila njezina baka dok je bila mala.
- Čuvala sam Saru kad je bila mala i stalno je tražila da joj pričam priče. Nisu je zanimale ‘Snjeguljica’ ni ‘Crvenkapica’ ni te uobičajene priče. Počela sam joj pričati sjećanja i dogodovštine iz svog djetinjstva. Na moje iznenađenje, te su joj se priče jako sviđale pa sam morala duboko prokopati po svojim sjećanjima da joj svaki put ispričam novu - kaže kroz osmijeh Anica iz Osijeka, koja inače radi kao medicinska sestra u osječkoj bolnici.
Bakine priče su postajale sve zanimljivije i pune detalja, govorile su o lijepim starim vremenima, Sari posve drukčijem, veselijem i bezbrižnijem odrastanju, zgodama i nezgodama nekih ljudi, pa su se svidjele i ostalim članovima obitelji.
- Bilo je to djetinjstvo kakvo moji unuci ne žive i zbog toga mi je jako žao - kaže Anica.
Ispričala je baka unuci kako je otišla od kuće i zaspala u makovima u polju, a našle su je tatine svinje; ispričala joj je i o djevojčici koja se umalo smrznula jedne zime kad je otišla u šumu i zalutala. Sara je puno toga naučila iz bakinih priča.
- Kad je odrasla, Sara me počela nagovarati da te priče zapišem jer bi ih ona voljela imati na papiru. Nisam imala nikakvog spisateljskog iskustva, pa sam se nećkala. Bližio se Sarin 18. rođendan i pomislila sam kako bi te priče koje tako voli, uvezane u knjigu, bile idealan dar za njezinu punoljetnost. Godinu dana pisala sam ta svoja sjećanja. Iznenadilo me to koliko mi od svega toga ostalo živo; sjetila sam se puno detalja, ljudi s kojima sam odrastala, čak i mirisa i okusa. Sve to pretvorilo se u knjigu od 11 priča. Uz pomoć moje snahe ilustrirali smo je starim fotografijama kraja u kojem sam odrasla, ljudi o kojima pišem, mene same kad sam bila djevojčica, ali i prigodnim crtežima. Knjigu sam nazvala ‘Priče za Saru’ i tiskali smo je u 50 primjeraka. Većinu sam ih podijelila. Naravno, Sara je dobila nekoliko primjeraka i to joj je bio najdraži dar - kaže baka Anica. Sara tvrdi da će te priče čitati svojoj djeci.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
