Bake se boje da se sin ili kći loše odnose prema unucima...

Hana Hrpka predsjednica je udruge Hrabri telefon, namijenjene prvenstveno djeci koja se svakodnevno suočavaju sa psihosocijalnim i obiteljskim problemima te nasiljem druge djece u školi i na društvenim mrežama.

U 20 godina na Hrabri telefon se javilo 200.000 djece i roditelja.

Cilj nove kampanje, u kojoj ste posljednjih mjesec dana, je potaknuti još više djece i roditelja da vam se jave s problemima. Je li rezultat vidljiv?

Nova kampanja ima za cilj potaknuti djecu i tinejdžere da se jave na Hrabri telefon bez obzira na to kakve teškoće imaju jer oni često Hrabri telefon vide kao mjesto na koje se javljaju samo zlostavljana djeca, no to je linija za svu djecu - onu koja proživljavaju teškoće u odnosima s prijateljima, koja imaju brige u ljubavnim vezama, učenju, izlascima. Upravo stoga smo pokrenuli kampanju na Viberu, kako bismo se što više približili upravo djeci i mladima. Primijetili smo porast broja poziva, ali ponajviše putem e-savjetovanja (e-maila, chat-a, foruma i Facebooka). Neka djeca su nam rekla kako nisu ni znala da se mogu javiti na Hrabri telefon ako ih muče ocjene ili nešto slično, pa nam je drago da sad znaju da se na Hrabrom telefonu mogu povjeriti i u vezi s tim brigama.

Koliko vam se javi djece, a koliko roditelja na dan?

U prosjeku na dan primimo oko 20 poziva djece i 10 upita roditelja putem linije za djecu i linije za mame i tate, a još i više ako uzmemo u obzir upite putem e-savjetovanja.

Javljaju li se više djevojčice ili dječaci, odnosno majke ili očevi?

Ovisi o kanalima komunikacije. Ukupno nam se češće javljaju majke, uglavnom imaju pitanja u vezi s razvojnim teškoćama ili odgojem. Očevi se najčešće javljaju u vezi s razvodom. Što se tiče djece, putem svih kanala komunikacije u 60 posto slučajeva javljaju se djevojčice.

Jeste li imali slučajeva u kojima vas kontaktiraju bake ili djedovi te druga rodbina?

Često se javljaju različite odrasle osobe koje imaju pitanja u vezi s djetetom. Nekad su to članovi obitelji, poput baka, djedova, teta, a također to znaju biti nastavnici ili stručni suradnici. Uglavnom zovu zbog razvojnih pitanja te pitanja vezanih uz odnose u obitelji. Bake nas nerijetko zovu, a to im je osobito teško, jer se brinu za unuke; znaju nam se požaliti kako se boje da se njihova kći ili sin neadekvatno ponašaju prema njihovu unuku ili unučici, da ih zanemaruju ili su nasilni prema njima. Nastavnici zovu potaknuti brigom zbog nasilja ili zlostavljanja djece. Nekad su to i susjedi koji su zabrinuti jer su primijetili neprimjereno ponašanje roditelja prema djeci, poput tjelesnoga kažnjavanja, zanemarivanja, zlostavljanja, pa nas tako znaju nazvati susjedi jer čuju buku kroz zidove, svađe među roditeljima, znaju svjedočiti naguravanju ili udaranju djece u haustoru ili dvorištu zgrade. Vrlo često upravo susjedi prijavljuju nasilje, a od okoline znaju dobiti poruku da se ne miješaju u tuđu obitelj. No važno je reći da je dužnost svakoga od nas reagirati ako vidimo nasilno ponašanje prema djetetu, to je naša moralna, ali i zakonska obveza!

Što pokazuju podaci, zbog kojih problema vam se najviše javljaju djeca?

Najčešće zbog obiteljskih odnosa te zlostavljanja i nasilja. Najčešće su to pitanja vezana uz odnose s roditeljima (svađe, prepiranja, teški dogovori oko izlazaka), razvod roditelja, skrbništvo, odnos s braćom i sestrama te roditeljski pritisak. U okviru teme zlostavljanja i nasilja zovu zbog tjelesnog i emocionalnog zlostavljanja (ponižavanja, vrijeđanja, omalovažavanja, stalna uspoređivanja s drugom djecom, udaranja, bacanja stvari, naguravanja, štipanja, čupanja…), elektroničkog nasilja (pisanje neistine o njima, isključivanja iz grupa, otvaranja grupe mržnje o njima, stavljanje slike ili videa bez njihove dozvole, krađa identiteta, …zapravo se nasilje na školskim hodnicima danas u pravilu prenosi online na društvene mreže i aplikacije) i nasilja u obitelji, teškoća u školi (teškoće s učenjem, koncentracijom, upamćivanjem i organiziranjem gradiva, trema pri usmenom izlaganju i sl.) i s vršnjacima (ljubavni odnosi – kako pristupiti curi/dečku, kako pokazati simpatiju, kako prekinuti odnos… S druge strane, kada se javljaju putem elektroničkih kanala, primjerice na chat, e-mail ili Facebook, češće se javljaju zbog psihosocijalnih teškoća (potištenosti, anksioznosti, samoozljeđivanja, usamljenosti, depresivnosti, suicidalnosti).

U kojoj dobi vas djeca najviše zovu?

Najviše se javljaju djeca u dobi od 7 do 13 godina, dok se u okviru e – savjetovanja javljaju uglavnom tinejdžeri. Najmlađe dijete je imalo četiri - pet godina, zvalo je s mamom da nam kaže kako je čuo za Hrabri telefon zbog pjesmice koju je dječji zbor pjevao na televiziji.

Što kažete djetetu koje vas zove u vezi problema s roditeljima?

S obzirom na povjerljivost i anonimnost naših nazivatelja, ne možemo dijeliti informacije o konkretnim razgovorima. Dijete koje se javi u vezi teškoća u obitelji, u odnosu s roditeljima za početak saslušamo, ispitamo o čemu se radi i saznamo malo više o kontekstu teškoće koja ga brine. Pritom se trudimo prepoznati djetetove emocije i misli u vezi s tim, što ga najviše brine ili rastužuje. Zatim pričamo s djetetom o tome zna li neka odrasla osoba za to što proživljava te ga upućujemo na neku odraslu osobu kojoj vjeruje. To su ponekad roditelji, a ponekad i druge odrasle osobe u djetetovoj blizini. Nerijetko djeca koja nas zovu nemaju osjećaj da imaju odraslu osobu od povjerenja u svojoj okolini. Djecu upućujemo na obraćanje stručnim suradnicima u školi s kojima mogu razgovarati o tome što ih brine ili pokušavamo zajedno s djetetom naći neku drugu odraslu osobu od povjerenja, možda mamu od prijatelja, tetu, susjedu, liječnika. U situaciji kada je dijete zlostavljano, ponudimo i opciju kontaktiranja Centra za socijalnu skrb. Nazivatelji se ne moraju predstaviti niti dati svoje osobne podatke pa nismo u mogućnosti kontaktirati roditelje, no često u suglasnosti s djecom ipak razgovaramo i s roditeljima te njima pružimo smjernice kako da pomognu i zaštite dijete. Praksa pokazuje da se roditelji najčešće javljaju zbog obiteljskih odnosa, odnosno pitanja u vezi odnosa s djecom, razvoda i odnosa među braćom i sestrama, te u vezi odnosa djece s vršnjacima i nekih problema u školi.

Što vam kažu djeca koja zovu zbog razvoda roditelja?

Zovu prvenstveno zbog toga što se boje da će se roditelji rastati, zbog toga što ne viđaju nekog roditelja nakon razvoda i brine ih hoće li morati sami donositi odluku o tome s kim će živjeti i tako dalje. Razvod roditelje je teško razdoblje za njih, u tom procesu djeca znaju ostati zanemarena pa se osjećaju tužno i „nevidljivo“. Važno nam je ohrabriti ih na razgovor s roditeljima. U nekim situacijama znamo i vježbati s njima što bi mogli reći i kako te da uspiju izraziti svoje brige i osjećaje.

Koji je postotak djece zbog koja se javljaju zbog nasilja u školama?

Otprilike 12% poziva odnosi se na djecu koja se javljaju u vezi vršnjačkog nasilja, odnosno bullyinga. Osim toga, sve se više javljaju u vezi elektroničkog nasilja, odnosno cyberbullyinga, koji se, kako sam već spomenula, često nadovezuje na nasilje u školskim dvorištima i hodnicima. U takvim situacijama važno je djeci dati do znanja da nisu odgovorni za to što proživljavaju nasilje, dati im podršku, pružiti informacije o tome da je odgovornost odraslih da ih zaštite i dogovoriti plan – kome će se obratiti za pomoć koju zaslužuju. Također razgovaramo s njima kako je važno da ne podržavaju nasilno ponašanje širenjem i „lajkanjem“ takvog sadržaja online, jer upravo su promatrači oni koji su najbrojniji i koji svojim podržavanjem šire nasilje. Važno nam je da djeca dobiju informacije i kako sebe zaštititi, ali i kako ne činiti i širiti nasilje dalje.