Baka Iva (76) je s rakom kostiju nakon 26 dana u respiracijskom centru uspjela pobijediti koronu

Pripremite se, samo je pitanje vremena... Bila je to poruka koju su liječnici uputili obitelji Rašić iz Pule za baku Ivu (76). S rakom kostiju i koronom na plućima koja ju se smjestila u respiracijski odjel, Ivi su šanse za preživljavanje bile nikakve. 

Kako nam medicinari opisuju od respiratora je sam gori visokotlačni kisik. Pacijentu se stavlja maska preko cijelog lica nalik onima za ronjenje. No hrane ih na sondu jer kada se maska jednom stavi ne smije se skidati barem tri dana. Za razliku od respiratoru, u ovom postupku pacijenti su pri svijesti, mogu komunicirati ali im je jako teško jer zbog pritiska na licu im se često stvaraju rane. No s ovakvim tretmanom, veće su im šanse za oporavkom. 

- Nije lako čuti da vam netko vaš kopni i gasi se. No to je bio ključni trenutak u obitelji. Nazvala sam svu bakinu djecu i rekla da sada samo molitva može pomoći. Liječnici i sestre su nakon pet dana javili da ne znaju kako, ali je baka bolje i čini se da je najgore iza nje. Doslovce se digla iz mrtvih – priča nam Ivina snaha Snježana Rašić (36) koja sa suprugom i troje djece 15 godine živi u Puli. Dok spominje djecu, čuje se baka u pozadini kako ponosno nabraja: "Imam šestero djece, 16 unučadi, četvero praunučadi i dvoje na putu..."

- Baka s nama živi godinu i pol dana. Do tada je živjela sama u Slavoniji no zbog raka kostiju više se nije mogla brinuti sama o sebi pa sam suprugu rekla neka dođe k nama. Druga njezina djeca nisu bila u mogućnosti da preuzmu brigu za majku, a ja kao dijete bez roditelja, ni sekunde nisam dvojila. Uostalom moj suprug zaslužuje da se pobrinem za njegovu majku  – priča nam Snježana koju baka doziva s nevista.

Jedina je imala koronu u obitelji

Sve vrijeme razgovora iz Snježanina glasa zrači vedrina. Čak i dok opisuje kako je ostala bez svoje majke, priča to kao da se prisjeća tuđe drame s platna. 

- Mama me ostavila kao bebu od 9 mjeseci jer je otac bio alkoholičar i život s njime joj je bio nesnosan. Rodom smo iz BiH. Nas četvero djece živjeli smo na kraju sami u Novskoj jer je otac za vrijeme rata pobjegao u Njemačku. Poslije se vratio s drugom ženom, našom novom maćehom koja nije imala djece, niti osjećaja za djecu pa nas je otac malo malo izbacivao na ulicu. Mene je tako izbacio sa 17, no svi smo na kraju uspješni u svojim životima – ponosno će Snježana bez trunke samosažaljenja pa nastavlja uz smiješak:

"Eto tako majku cijeli život nisam imala, ali rado se brinem o majci svoga muža. Znate kako je. Uđem u sobu da promijenim babi pelenu, od milja je baba zovem, a ona plače jer ju je sram. Izađem van kad tamo muž plače. Rekoh pa što vam je svima ljudi moji. A on mi kaže da suza suzu goni kada vidi kako mu brinem o majci. Pa meni to ispunjava dušu. Ma ovdje vam je luda kuća."

Baka Iva u bolnici je provela 26 dana. U bolnici je provela 26 dana. Jedina je imala koronu u obitelji, a njome se zarazila upravo u bolnici.

- Radim s puno ljudi, ali u to vrijeme smo stvarno pazili baš zbog bakine bolesti da se što manje izlažemo i da joj samo ja i suprug donosimo hranu i napravimo što treba. Djeca su rijetko ulazila, a i tada se pazilo da se držimo epidemioloških mjera. Čuvali smo je takoreći kao pod staklenim zvonom. No netom prije Božića 22.12. bila je kod neurokirurga na kontroli. Za Božić se požalila kako je slaba, slabo je jela, i rekla da je bole kosti. Obično se tako osjeća za rođendane i blagdane jer joj nedostaju njezina djeca. Da bi 2. siječnja imala napadaj. Hitna ju je odvezla u bolnicu te su nam javili da je pozitivna na koronu -prisjeća se Snježana.
Iako je, dodaje, korona lako prenosiva, nitko od ukućana nije se zarazio, samo baka. 

- Najteže je baki palo što nije znala zašto je nitko od nas ne posjećuje. Od 2.1. do 28.1. mogli smo komunicirati samo s doktorima. Zvali smo ih dva, tri puta da vidimo kako je – priča Snježana. Kaže da je baka mislila da su je svi napustili. 

- Nazvala je sestra Maja da se baka uzrujava kako je nitko ne zove i ne posjećuje. Nisu joj mogli objasniti kakva je situacija. Kada mi ju je nakon 26 dana dala na telefon rekla sam joj: "Dobro baba gdje si više, dolazi kući" Odmah  se rasplakala. Mislila je da smo je napustili.  Kaže nitko me ne zove od vas, ne dođe gledati nisam znala zašto...- priča nam Snježana.

'Opustili smo se kad smo saznali da je baka bolje'

A najstarija ukućanka je najviše nedostajala Snježaninoj srednjoj kćeri, bakinoj imenjakinji Ivi (6). Otkako se vratila kući, zna zaspati uz baku koliko ju čuva.

- Ona se posebno vezala za baku. Nije prošao dan da nije ispitivala kako je baka i kada e doći kući. Kada smo saznali da je baka bolje i mi smo se opustili i prestali moliti, a Iva je došla i pitala "A moliti se nećemo?" Iva ima ogromno srce na svoju mamu, ona vam sve dobrim gleda i u svakome vidi samo dobro – priča majka Snježana. 

Korona ih je, kaže, osvijestila da je svaki trenutak u životu jednako važan.

- Korona koja nam je umalo uzela baku svima nam je dala lekciju. Trudimo se biti bolji jedni prema drugima. Prije mi je baka znala udijeliti svakakve epitete pa je čak znala reći da će me udaviti. Nisam joj to nikada zamjerila jer znam da sam najviše s njom i da sam joj prva pri ruci da se olakša, ali znala sam sjesti u kut, isplakati se i ići dalje. Danas mi baka pjeva i nema više ružnih riječi. Nekako se razbistrila nakon korone. Po dva sata znamo pričati i piti kavicu, sve komentira i u svemu sudjeluje – kaže nam Snježana poslavši video snimljen na Valentinovo, kada joj je i rođendan, gdje joj baka pjeva iz ljubavi i zahvalnosti za sve što za nju radi.