Ovaj posao ima budućnost. Tko zna, možda me naslijedi unuk koji sad ima šest godina. On mi je jedina nada, rekao je Antun Renka iz Sulkovaca kod Pleternice
Antun (63): Zadnji sam kovač konjskih potkova u Hrvatskoj
Za svaku potkovu mi treba oko desetak minuta, ali moram imati pomagača jer ne mogu sve sam, objasnio nam je Antun Renka (63) iz Sulkovaca kod Pleternice.
Slavonac, koji se kovanjem željeza bavi već 45 godina, kaže kako ga stalno zovu iz svih krajeva Hrvatske, ali i iz inozemstva da im izradi potkove ili potkuje konje. Kako je dosad već dva puta operirao rak grla, dodaje, ne može raditi više od tri sata u radionici.
– Kovački zanat je generacijama u mojoj obitelji. Naslijedio sam ga od oca koji je izučio mene i još šest šegrta. Sve što vam je potrebno su dobar alat, željezo, čekić i vatra – nastavlja.
Duško Mirković/Pixsell
Povjerio nam se kako je nekad potkivao sve konje u ergelama u Đakovu i Lipiku te u vojsci, dok su se služili konjima, a i danas traže njegovu pomoć. Ističe kako mu je žao što ga nema tko naslijediti jer mu se sinovi bave drugim poslovima, ali su ipak naučili osnove zanata.
– Da me zdravlje služi, napravio bih novu radionicu i uzeo pomoćnika. Prvu potkovu sam napravio sa 16 godina, a dosad sam ih izradio na tisuće. Ni sam ne znam gdje sam sve putovao potkivati konje. Ljudi su dolazili po mene iz Dalmacije kako bi me zaposlili – uvjerava Antun.
Dodaje da je prava umjetnost napraviti dobru potkovu.
- Nakon što se izradi, mora se oblikovati prema kopitu. Ovaj posao ima budućnost. Tko zna, možda me naslijedi unuk koji sad ima šest godina. On mi je jedina nada - zaključio je Antun.
Posla ima i previše, stižu narudžbe iz cijele Europe
Osim potkova izrađuje i dijelove za plugove, sjekire, krampove i lemeše te sve vrste vrtlarskog alata. Slavonac tvrdi kako se od kovanja može dobro zarađivati jer posla ima i previše pa mu narudžbe pristižu i iz cijele Europe.