Antonia Bilić (17) je 7. lipnja 2011. izašla iz obiteljske kuće u selu Kričke kraj Drniša i ušla u kamion. Poslije 541 dan identificirani su njezini posmrtni ostaci
Maturantica Antonia Bilić (17) je nestala prije čak 541 dan
Antonia Bilić (17) je 7. lipnja 2011. izašla iz obiteljske kuće u selu Kričke kraj Drniša. Pozdravila je svoje roditelje i krenula prema Čikolskom mostu. Tamo je ušla u kamion koji je vozio Dragan Paravinja (44). Čak 541 dan nakon toga identificirani su njezini posmrtni ostaci.
Antonia, za koju su njezini prijatelji rekli kako je bila mirna i samozatajna djevojka, jutro kada je nestala krenula je u Split. Došla je do mosta te stopirala.
Često je to radila, kao i ostali stanovnici sela oko Drniša jer su autobusne linije rijetke.
Ušla je u kamion s plavom kabinom i sivom ceradom
Odjednom se ispred nje pojavio kamion s plavom kabinom i sivom ceradom. Antonijin susjed vidio je djevojku kako ulazi u vozilo.
Policija je kasnije utvrdila da je kamion vozio Paravinja. Prema rekonstrukciji on je zaustavio vozilo i pitao djevojku kuda ide. Kad mu je djevojka odgovorila kako ide u smjeru Splita, okrenuo je tegljač upravo u tom smjeru. Djevojka je ušla i sjela u kabinu vozila na suvozačevo mjesto. Tijekom vožnje prema Splitu, Paravinja joj se počeo nabacivati.
Pokušala je pobjeći nasilniku
Kasnije zaustavio je tegljač, izišao iz vozila i krenuo prema vratima suvozača. Kada je otvorio vrata, Antonia je shvatila što joj se sprema, premjestila se na mjesto vozača i pokušala otvoriti vrata ne bi li pobjegla. Kada nije uspjela, Paravinju je počela odgurivati nogama i opirati se namjeravajući proći pored njega i spasiti se. Kako bi ju spriječio da razotkrije pokušaj silovanja, nasilnik ju je uhvatio rukama oko vrata i stiskao sve dok nije osjetio da je slomio njezin otpor i da je mrtva. Nakon toga se odvezao dalje. Posljednji signal Antonijinog mobitela zabilježen je u blizini odmorišta Modruš. Blizu tog mjesta u utorak su pronađene njezine kosti.
Najveća potraga u povijesti
Čim je Antonia nestala njezina je obitelj nazvala policiju. Njezine sestre Katarina i Ana su pokrenule najveću potragu za nestalom osobom u Hrvatskoj. Antoniju su tražili policajci, GSS, mještani, prijatelji, cijela Hrvatska.
Nekoliko dana kanije policija je uspjela pronaći kamion koji je Paravinja vozio. On je u međuvremenu uz ženinu pomoć ilegalno prešao granicu s BiH. Skriva se, a policija ga traži četiri dana. Uhitili su ga 26. lipnja 2011. godine u selu kod Srpca u BiH. Istražiteljima u BiH je rekao kako je Antoniju ubio, a tijelo bacio s jednog od mostova na rijeci Krki. Policija mu vjeruje te su počeli opsežnu potragu. Potraga je trajala nekoliko dana, u njoj su korišteni sonar i bespilotne letjelice, isušivalo se jezero Brljan. Ukupno je na potragu potrošeno 2,5 milijuna kuna, no djevojku nisu našli.
Paravinja mijenja iskaz
Paravinja kasnije tvrdi kako su njegovo priznanje iznudili batinama te da su mu dokazi podmetnuti. No sutkinja ga na temelju njegovog iskaza o ubojstvu 19. listopada osuđuje, nepravomoćno, na maksimalnu kaznu zatvora od 40 godina. U utorak, 27. studenog u blizini mjesta gdje je lociran Antonijin mobitel pronađene su ljudske kosti, duga tamna kosa te tamne traperice. Analiza je uskoro pokazala kako kosti pripadaju mlađoj ženi. Dva dana nakon toga vlasti su i službeno potvrdile da kosti pripadaju Antoniji Bilić. Potraga i agonija obitelji su završile.