Branili smo zemlju, napravili smo zadaću u relativno kratkom periodu i vrlo uspješno, za nas je kao vojnike to bila izvršena priča, rekao je
Ante Kotromanović o dočeku generala: 'Milanović je viknuo - pali motore aviona i idi po njih'
Prošlo je 10 godina od oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, a za RTL o tome je govorio bivši ministar obrane i bliski prijatelj generala Gotovine Ante Kotromanović.
Upitan je kako je izgledao taj dan te što se događalo u avionu s kojim su išli po Gotovinu i Markača, kazao je kako je to 'dan koji je bio apsolutno pobjednički, tako sam se osjećao, kao i većina ljudi koja je željela Hrvatskoj dobro'.
- Dogovorili smo se Zoran Milanović i ja da ćemo taj dan čekati i gledati direktan prijenos iz Haaga. Kada je sudac rekao da je Ante slobodan, on je rekao: 'To je pobjeda" i doslovce. 'Pali motore, idi ga što prije dovesti! - rekao je.
Otkrio je kako mu je to rekao Milanović.
- Izdali smo takvu zapovijed. Nazvao sam Dunju Gotovinu , divnu i snažnu ženu koja je sve to čekala 11 godina. Kad sam otišao kod nje u kuću, bila je zbunjena. Od veselja nije znala što da obuče, a ja sam je požurivao da idemo jer smo ga htjeli što prije dovesti u Hrvatsku. Put je bio izuzetno kratak, doveli su nas direktno na sam aerodrom, tamo smo imali zastavu, izljubili smo se i izgrlili sa svima. Dolazak u Hrvatsku bio je jednostavno nevjerojatan. To je doživljaj koji nisam doživio od Dana pobjede - govori.
Kazao je da je atmosfera u avionu bila vesela.
- Bilo im je drago, Markaču i Gotovinu. Šalili smo se, bilo je veselo, Znao sam da će biti doček, ali nisam ni u peti znao koliko će ljudi doći na sam trg. Kad smo sletjeli i sjeli u auto, od zračne luke do Velike Gorice mislim da smo se vozili 15-ak minuta, skoro mu je jedan čovjek potrgao ruku. Auto je išao oko 10 km na sat, jedva smo spriječili da se nešto ne desi do dolaska doma. Dunja je napravila fenomenalnu večeru, a onda smo išli proslaviti - kazao je.
Komentirao je i reakciju generala Gotovine kada je rekao 'rat je prošlost, okrenimo se budućnosti'.
- Potpuno spontano. Rekao sam mu da mora reći par riječi. Sedam godina bio je u zatvoru, 4 godine u egzilu, doći pred 100.000 ljudi i izreći nekoliko briljantnih rečenica… To su rečenice vodilje , kojima bi se trebali voditi naši političari, a ne razmišljati o avetima prošlosti, stalnoj borbi tko je veći Hrvati, Ustaša ili partizan. Hajdemo napraviti nešto, nova radna mjesta, kao što je on napravio - 100 žena radi u njegovoj maloj firmi… - govori.
Stotine tisuća ljudi, mahom branitelja, dočekalo je Gotovinu, bilo je i puno političara.
- Tijekom 4 godine to je bilo mučno, nas šačica vjerovalo je da je on nevin. Govorio sam: 'Ako je on kriv, onda smo krivi i mi, ja, Krstičević, Korade… mi smo imali vojsku, zapovijedali smo'. Ali nikad nismo dobili zapovijed 'srušite, zapalite, ubijte, strijeljajte'. Bilo je suprotno i bilo je teško živjeti i raditi u Hrvatskoj. Kada sam postao ministar bez ikakvog problema mogao sam objasniti većini ministara NATO-ove obrane ulogu Ante Gotovinu, kako ide i kamo smjera optužnica. Ljudi su razumjeli i puno su nam pomogli - govori.
Nekolicina ljudi bila je pod mjerama, praćena. Upitan je i je li mu se ikad itko ispričao osobno ili ljudima koji su bili uz Gotovinu i Markača.
- Ne. Ja sam bi u svim akcijskim planovima, 24sata bili smo pod nadzorom, više puta su mi provaljivali u aute, stanove, ali nema veze. Jednostavno smo bili sigurni u to što radimo, a kad si siguran, onda je čovjek nepobjediv - smatra.
Prošlo je deset godina, a mnogi smatraju to jednim od tri najznačajnija događaja u povijesti.
- Za mene je on važan, ne radi Ante Gotovine, nego radi Hrvatske, mi smo potpuno čisti. Branili smo zemlju, napravili smo zadaću u relativno kratkom periodu i vrlo uspješno, za nas je kao vojnike to bila izvršena priča. Političari su trebali drugačije organizirati na terenu. Da su nama dali mogućnost da organiziramo prostor koji smo oslobodili, da je to vojni prostor, ne bi čačkalica pala, a da mi to ne znamo - govori.
Komentirao je i situaciju u Poljskoj te rakete koje su ondje pale.
- Vidimo da je to bio ipak incident, prijateljska vatra ukrajinske rakete, što se dešava. Zanimljiva je bila mirna staložena reakcija Poljske bez histerije, NATO je racionalno reagirao. Nije lako aktivirati članak 5. To je incident. Nažalost, poginula su dva čovjeka. Imali smo in incident i u Hrvatskoj, na sreću bez žrtava.Rusima ništa ne preostaje osim da histerično mlate po Ukrajini koristeći rakete dugog dometa i možda da pokušaju, kad su oslobodili dio vojnika, njih 20 tisuća, da im tijekom zime pokušaju napraviti nešto na terenu da bi vratili moral vojnicima i politici - smatra.
- I jedni i drugi pokušat će iskoristiti niske temperature, zamrznuti teren bit će više prohodan. Ukrajinci su u operativnom zamahu, imaju drske ispade, možemo očekivati, ne statično razdoblje, nego intenzivnije na pojedinim dijelovima fronte - zaključio je.