Ana (11) nema pola srca, ali u taekwondou ima crni pojas...

Krajem siječnja u Zagrebu članovi svih hrvatskih taekwondo klubova polagali su pred sucima ispite za stjecanje novih vještina. Od 161 zaljubljenika u taekwondo koji su pristupili ispitima tek ih je 60 uspjelo dobiti prolazne ocjene. Među njima je bila i Ana Jerković (11) iz osječkog prigradskog naselja Briješće koja je, unatoč velikim zdravstvenim problemima, zaslužila – crni pojas. Njezin uspjeh je još veći zna li se da Ana ima tek pola srca.

Mama: Ne znamo Anine granice

-  Mi smo Anu svojedobno upisali u taekwondo klub da bi se družila sa svojim vršnjacima. A tako smo odlučili na nagovor njezine liječnice, pedijatrice i kardiologinje Sanje Dorner, te trenera Damira Zahirovića. Kad je Ana u pitanju, mi jednostavno ne znamo njezine granice, jer svi ovisimo o njezinoj samokontroli i shvaćanju situacije u kojoj se nalazi. Zasad to funkcionira savršeno, premda smo je do ne tako davno držali i doslovno pod 'staklenim zvonom' - priča Anina mama Mirela. 

 'Liječnici nisu vjerovali da će preživjeti'

Prema Mirelinim riječima, Ana ima samo lijevu stranu srca. Djevojčica se rodila sa srčanom manom zbog koje prva tri tjedna, što su je vukli po bolnicama u Osijeku i Zagrebu, uopće nije nimalo napredovala. Štoviše, liječnici nisu vjerovali da će preživjeti. Pogotovo što je do godinu dana prije njezina rođenja uspješnost operativnih zahvata na otvorenom srcu kod beba bila nikakva. No, Mirela danas voli reći da je njezina Ana, izgleda, „rođena taman na vrijeme“ kad su se u Linzu u Austriji počeli uspješno izvoditi takvi operativni zahvati. Drugi veliki zahvat na otvorenom srcu liječnici su joj napravili neposredno prije polaska u osnovnu školu.

"Ana je toliko savjesna i samosvjesna te nas i to dodatno ohrabruje" 

-  Maksimalno smo pazili na nju, a polazak u osnovnu školu dodatno nas je bio traumatizirao, jer je ona sa svojih tek 15 kilograma težine morala nositi školsku torbu tešku skoro pet kilograma. Onda smo se dogovorili s učiteljicom da Ana ostavlja knjige u školi, a u torbi nosi tek bilježnice. Mi joj i danas nekad znamo odnijeti torbu do autobusa, koji je vozi u školu, no, to nas najviše brine, nećemo joj uvijek moći biti pri ruci. Liječnica Sanja Dorner puno nas je usmjerila svojom tvrdnjom da 'što se ima dogoditi, dogodit će se, bavila se ona sportom ili ne'. S druge strane, Ana je toliko savjesna i samosvjesna te nas i to dodatno ohrabruje - priča mama Mirela. 

U bolnici su je krstili

Kad su joj u osječkoj bolnici bili rekli da se „pripremi za najgore“, Mirela je odmah pozvala svećenika i u bolničkoj sobi krstila Anu. No, nakon uspješne operacije i polaska u vrtić u trećoj godini života, Anini roditelji su malo „odškrinuli“ stakleno zvono pod kojim su čuvali djevojčicu. Bili su iznenađeni kako je Ana vrlo rano shvatila svoja ograničenja te se nije ni trudila, primjerice, utrkivati s drugom djecom ili nositi teške terete.

'Ima tri slezene, u abdomenu ništa nije na svom mjestu, ali funkcionira savršeno'

Ona je za sve medicinski fenomen. Ima tri slezene, i s lijeve i s desne strane. U predjelu abdomena ima sve, ništa nije na svom mjestu, a opet sve funkcionira savršeno. To se stručno zove status inverzus abdominalnih organa.

U dječjem vrtiću je Ana preboljela sve bolesti kao i njezini vršnjaci, na iznenađenje svojih roditelja pokazala je veliku otpornost. Vrlo brzo nakon dječjeg vrtića sjela je na bicikl i isti dan, bez pomoćnih kotačića, svladala vještinu pedaliranja. Uskoro je počela samostalno i rolati se.

- Kao da je imala u sebi „ugrađene kočnice“ za podizanje velikih tereta i naporne sprinteve, priča Mirela. 

Na treniranje taekwondoa su se odlučili, jer su htjeli pospješiti koordinaciju Aninih pokreta. Trener joj je osmislio program prema kojem radi samo vježbe oblikovanja i tzv. forme, izbjegavajući izravne udarce na treninzima.

Osim taekwondoa, ona vozi bicikl, pliva, obožava informatiku i njemački

-  Znam da sam puno riskirala kad sam se upisivala na taekwondo, ali u životu nekad morate biti i hrabri, kaže Ana koja je u svom petom razredu Osnovne škole Vladimira Nazora u Čepinu omiljena učenica. 

Osim taekwondoa, ona vozi bicikl, pliva, obožava informatiku i njemački, a zaljubljena je u slikanje. Želi kad naraste postati učiteljica razredne nastave.