Trajni đakonat u Crkvi postoji od početka, no ljudi misle da je riječ o oženjenim svećenicima. Ivo je tek treći trajni đakon u povijesti hrvatske Crkve
Đakon Ivo (47) iz Požege ima osmero djece i 2 unuka
Ivo (47) i supruga Katica Grbeš (48) iz Blackog kraj Požege sretan su bračni par. Imaju osmero djece i dva unučića. Ona je kućanica i skrbi o obitelji, a on je vjeroučitelj u požeškoj gimnaziji. Uza sve obiteljske i profesionalne obveze, on se 2006. godine zaredio za trajnog đakona. Drugog u povijesti požeške biskupije, a trećega u povijesti hrvatske Crkve. U Hrvatskoj se đakonat shvaća kao stuba na putu prema svećeništvu. No on je prisutan već na počecima kršćanstva.
- Đakon je zapravo poslužitelj. Ponajprije poslužitelj biskupu, a zatim i svećeniku. Kao katolički đakon primio sam sakrament svetoga reda i u crkvenoj sam hijerarhiji. Mogu voditi sprovodne obrede, krstiti, vjenčati i blagoslivljati. Ne mogu ispovijedati, dati bolesničko pomazanje ili predvoditi euharistiju - objasnio je đakon Grbeš. Svoj je poziv, kaže, shvatio kao sponu između laika i Crkve. Priznaje ipak da ga zajednica vjernika nije prihvatila oduševljeno kao što su ga prihvatili u Crkvi jer ne razumije značenje trajnog đakona.