Ako želimo imati kvalitetna strukovna zanimanja, učenici trebaju imati dobru praksu

Teško je i zamisliti život bez strukovnih zanimanja u našem okruženju. Kad učenici prvih razreda srednje škole krenu u obrazovni sustav baš za neko od strukovnih zanimanja kao što je, primjerice, tehničar za računalstvo ili elektroniku, da bi bili vrhunski majstori u svom poslu, od velike im je važnosti praksa u tvrtkama. S ciljem razvoja i jačanja programa strukovnog obrazovanja i obrazovanja odraslih, u zagrebačkoj Tehničkoj školi Ruđera Boškovića, pod vodstvom ravnateljice Đurđice Fuštar, uspostavljen je Regionalni centar kompetentnosti u sektoru elektrotehnike i računalstva. Ovim se projektom, financiranim iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Europskog socijalnog fonda s ukupno 79,4 milijuna kuna, jača suradnja s gospodarskim sektorom kroz sustav mentoriranja učenika tijekom stručne prakse.

- Jedan od ciljeva projekta je i povećanje kvalitete nastavnika, njihovo stručno usavršavanje, ali i studijska putovanja, digitalizacija obrazovnih sadržaja, bolja oprema, a sve kako bi se povećala kvaliteta izvođenja nastave - kaže profesor Ervin Palanović, voditelj projekta. No to, dodaje on, nije jedini ni primarni cilj.
Jako puno se radi i na jačem povezivanju s gospodarstvom, odnosno s tvrtkama u regiji, ali i šire. Tehničari za elektroniku i mehatroniku imaju praksu u četiri tvrtke koje su partneri projekta - Kraš, Franck, Klimaoprema i Purić.
- Osim što učenici kod njih odrađuju praksu, oni nam pomažu pri strukturiranju Regionalnog centra, članovi su i Gospodarskog vijeća koje smo osnovali, a pomažu nam i pri izradi standarda zanimanja, kvalifikacija i kurikuluma - ističe profesor Palanović.

Tu su i ostali partneri: zagrebački Fakultet strojarstva i brodogradnje, Visoko učilište Algebra, Grad Zagreb, Projekt jednako razvoj, Prva tehnička škola Tesla i Elektrotehnička škola. Ono što je važno, Regionalni centar kompetentnosti uveo je praksu, koja je nužna za obrazovanje, a koje u kurikulumu nema dovoljno ili je čak nije bilo uopće do sada. Reakcije na praksu i više su nego pozitivne i od učenika i od tvrtki, pa su ovoj školskoj godini praksu proširili i na tvrtke Inetec, Duplico i E.G.O. Elektro-komponente te na Fakultet strojarstva i brodogradnje. Tvrtke se stalno javljaju zainteresirane za učenike na praksi, kao i za njihovo zapošljavanje. No glavni problem je što nema većeg angažmana tvrtki, pa se još niti jedna nije ponudila stipendirati učenika koji će joj u budućnosti trebati.
- To s tvrtkama vrlo je problematično jer kao da još nisu shvatile da njima to treba, odnosno da se one moraju aktivnije uključiti u proces obrazovanja u strukovnim školama - govori nam voditelj projekta i dodaje da bi Ministarstvo obrazovanja, Ministarstvo gospodarstva, kao i mnoge institucije u gradu, trebali više poticati tu suradnju. Jedan od pozivnih primjera je Njemačka, gdje tvrtka s učenikom u strukovnoj školi potpisuje ugovor o stipendiranju. Učenik ondje zapravo dobiva plaću kroz stipendiju, a taj dio obrazovanja ulazi mu čak i u staž.

- Mnoge naše tvrtke još ne prepoznaju ni potrebu da im učenici idu na praksu. Unutar firme bitno je odrediti jednog čovjeka koji bi vodio učenike koji dolaze na praksu. No mnogi za to ne nalaze vremena, gleda se sve kratkoročno i samo je važan profit. U ovom trenutku mi plaćamo mentore u tvrtkama partnerima, pa također ponekad nastane problem - objašnjava nam profesor. S druge strane, tvrtke u inozemstvu koje ne mogu primiti učenike na praksu plaćaju državi veći porez. Učenicima država u tom slučaju organizira centre u kojima onda mogu ići na praksu.

- I država i tvrtke morat će se uključiti jer za nekoliko godina neće imati kvalitetnoga kadra. Nama već sad znaju doći ljudi iz nekih tvrtki i pitaju imamo li nekog za njih. No oni su prekasno došli, tek u 4. razredu srednje. Čak 90 posto učenika upisuje se na fakultete. Naš prvi cilj trebao bi biti proizvesti kvalitetnog strukovnog tehničara i, naravno, uz pomoć tvrtki koje bi već u prvom razredu ušle u škole i predstavile svoj program i koji su uvjeti koje bi oni ponudili nakon školovanja. To bi bila sasvim druga priča. U drugim zemljama Europske unije takve tvrtke ulaze već u vrtiće, dakle potiču djecu da se zainteresiraju za tehniku, tehnologiju, struku... - objašnjava. Pored izrade novih strukovnih kurikuluma, na razini 4 - 2 hrvatskoga kvalifikacijskog okvira, Regionalni centar kompetentnosti razvija i nove strukovne kurikulume.
- Razina 5 najviši je stupanj srednjoškolskog obrazovanja i ona bi bila most između 4. i 6. stupnja. To bi bio napredniji tehničar. Upravo takvi kadrovi potrebni su u Europskoj uniji, što je praksa i pokazala. Te poslove kod nas obavljaju inženjeri, a zapravo ne moraju ih oni obavljati nego baš učenici sa završenim 5. stupnjem, dakle specijalisti - govori nam profesor.

No ni to nije sve. Uz Gorana Nuskerna iz Tehničke škole Ruđera Boškovića, koji je voditelj dijela projekta vezanog uz financiranje iz Europskog fonda za regionalni razvoj, te Teu Žakulu, docenticu zagrebačkog FSB-a, voditeljicu laboratorija za energetsku učinkovitost, i njezin tim, nadogradit će dio zgrade koji će biti skoro nulte potrošnje.  
Osim što će imati napajanje iz obnovljivih izvora energije, zgrada će biti prvi ogledni primjer živućeg laboratorija s visokim stupnjem umjetne inteligencije te će imati pametnu didaktičku tvornicu prema načelima industrije 4.0.
Ima još jedna novost. S jednom globalnom tvrtkom, poznatom u cijelom svijetu na području industrijske automatizacije, potpisali su ugovor o certificiranju i autorizaciji, u okviru kojeg će organizirati edukacije i seminare te će moći izdavati certifikate koji će vrijediti u cijelom svijetu.
Iz Tehničke škole Ruđera Boškovića, dvostruke dobitnice Nagrade Grada Zagreba te Ministrova priznanja za razvoj i promidžbu odgojno-obrazovnog sustava RH u svijetu, vjeruju da će ovim europskim projektom potvrditi svoju izvrsnost u strukovnom obrazovanju.