Most podržava Milanovića. Iako je doveo na vlast Plenkovića. Plenković optužuje Most da podržava predsjednika. Iako ga je on učinio premijerom. Most viče HDZ-u "dosta je bilo", iako mu ni dvije koalicije nisu bile dosta.
Ako je hrvatska politika ludnica, onda je Most zaradio mjesto na posebnom odjelu.
I u tom odjelu bori se sam sa sobom, sa svojim identitetom, ideologijom, s lojalnošću i dosljednošću.
Jer, Most kaže da neće rušiti Zorana Milanovića "jer je prozvao HDZ-ovu kliku koja je okupirala pravosuđe". Onda Andrej Plenković kaže da Most "glumi klerikalnu desnicu, a podržava lijevog predsjednika". Pa Most napada HDZ i poručuje Plenkoviću, Branku Bačiću i Vladimiru Šeksu da je "dosta njihova zuluma, dosta je njihova privatiziranja države i institucija".
A opet, Most je bio taj koji je dvaput doveo HDZ na vlast. Jednom onaj desničarski Tomislava Karamarka, drugi puta onaj liberalni Andreja Plenkovića. Most je, također, svojedobno odbacio pregovore s tadašnjim premijerom Milanovićem, koji je čak nudio Mostu mjesto premijera ili predsjednika Hrvatskog sabora, pa je Most to nakon dramatičnih konzultacija s Kolindom Grabar Kitarović prekinuo. I uskočio u naručje Karamarku.
I sada Nikola Grmoja najglasnije ustaje protiv HDZ-a i njihovih "prstiju u hrvatskom pravosuđu", kao i protiv toga da HDZ "određuje što ćemo misliti i što govoriti".
Most protiv svih
Most je sada uz Milanovića. Protiv Plenkovića. Nakon što je bio protiv Milanovića. A uz Plenkovića.
A Plenković je protiv Mosta nakon što ga je Most doveo na vlast. I Plenković nabija Mostu na nos da je "klerikalna organizacija koja podržava lijevog predsjednika", kao da ta klerikalna organizacija nije dovela još "ljevijeg" Plenkovića na vlast. I kao da je, uostalom, Milanović lijevi predsjednik.
Radi se ovdje o raširenom poremećaju ličnosti, a Most je zarobljen u samom epicentru.
Ta stranka bori se protiv HDZ-a kojeg je dvaput doveo na vlast. Urla protiv svih zala koje HDZ radi ovoj državi, a dvaput im je to upravo Most omogućio. Most je imao priliku biti reformator HDZ-ove države kojom su i te 2015. godine drmali Šeks, Miroslav Šeparović i Branko Bačić, ali su to odlučili provesti u suradnji s HDZ-om.
Pa su prvi puta propali. Pa su onda potjerani.
Šuplje kritike
A sada, eto Nikole Grmoje kako podržava Zorana Milanovića u također šupljim kritikama HDZ-a koje upućuje s pozicije šefa države gotovo bez ovlasti, nakon što nije koristio premijerske ovlasti za odlučniju reformu ove države.
Zbog čega je, velikim dijelom, izrastao i sam Most, kao percipirana "treća opcija" između dviju velikih stranaka.
Sada Mostov Grmoja gromoglasno poručuje HDZ-ovcima "Dosta je njihova zuluma!", što zvuči zakašnjelo, promašeno, pa i licemjerno. Kad dolazi od stranke koja je bila partner HDZ-a.
I treba biti pošten pa reći da je Most pokušavao obuzdati, ako ne i reformirati HDZ u koaliciji s Karamarkom, pa Plenkovićem. Borio se za resor pravosuđa i uprave, za policiju i represivni aparat, ali kako se to moglo i očekivati, HDZ mu dozvolio da ide u reforme taman toliko koliko je to HDZ-u odgovaralo.
Pa se HDZ i nakon prvog raskida s Mostom i nakon drugog tjeranja Mosta s parlamentarnih izbora vratio još jači.
Most, dakle, nije smijenio HDZ, nije ga promijenio, nego ga je učinio još jačim. Pa onda sada može još jače urlati protiv tog HDZ-a.
