Afere lokalnih moćnika i šerifa: Obogatili se korupcijom, vladali iz zatvora, trošili tuđi novac...
Da je moćnicima dopušteno puno toga što se ne dopušta običnom čovjeku nije neka tajna, a naši lokalni moćnici i šerifi se jako 'trude' potvrditi tu tezu. Ovo je drugi nastavak o 100 korupcijskih afera
Još smo i bogata zemlja koliko se krade. S tom bi se uzrečicom mnogi složili, ali onda dolazi pitanje: A koliko je toga dokazano? I tu je problem cijelog društva. Donosimo vam drugi dio serijala o 100 afera koje su obilježile Hrvatsku. Lokalni moćnici iz raznih stranaka kojima nitko ne može stati na kraj godinama koriste svoje funkcije za uhljebljivanje, korupciju, osobno bogaćenje...
<<< Prvi dio serijala o aferama i korupcijskim skandalima pročitajte ovdje >>>
Afera Sabo
S protokom vremena ovaj slučaj je po mnogočemu simptomatičan. Kao vukovarski gradonačelnik Željko Sabo (SDP) je HDZ-ovoj zastupnici Mariji Budimir nudio novac i usluge da ga podrži.
Tajno je snimljen i osuđen. Kaznu je odslužio, rehabilitiran je i sad je ponovno na izborima, a ušao je i u predsjedništvo SDP-a. Malo je nedostajalo da bude i saborski zastupnik. S obzirom na “preletače” u Saboru, često se čuje da svi rade isto što i Sabo, ali je on snimljen. I to je politička stvarnost u Hrvatskoj.
Afera Alojz Tomašević
Požeško-slavonski župan Alojz Tomašević je početkom godine nepravomoćno osuđen zbog obiteljskog nasilja nad suprugom Marom. I dalje je župan jer je dobio uvjetnu kaznu zatvora ako ne ponovi kazneno djelo.
HDZ ga je nakon dugo navlačenja na početku afere ipak izbacio iz stranke, ali ga nisu rušili kroz proračun, nego s njim surađuju. I nema puno osuda iz stranke što je obiteljski nasilnik državni dužnosnik, iako je takvo nešto nezamislivo u Europi. Izbori su u svibnju, a Tomašević bi opet mogao za župana.
Afera Lovrić-Merzel
Ona je bila jedna od najmoćnijih žena SDP-a, iako je vodila najsiromašniju, Sisačko-moslavačku županiju. A onda joj je jedno jutro, prije čak šest i pol godina, PNUSKOK došao na vrata.
Danas se rijetko tko može i sjetiti što je to Lovrić-Merzel radila i što joj se stavlja na teret. Ali ona se nakon tri mjeseca provedenih u istražnom zatvoru zaposlila u jednoj privatnoj osiguravajućoj kući.
Nepravomoćne presude nema ni danas. Ono što je tad, prema optužnici, pokazao slučaj Lovrić-Merzel je da je ona godinama koristila proračun kao svoju kasicu-prasicu. I tad se pričalo o većoj kontroli koja je nužna.
Malo toga se promijenilo. Nekadašnjoj moćnoj SDP-ovki, koja je kumski povezana i sa Slavkom Linićem, na teret se stavlja uzimanje mita od 100.000 eura od Željka Žužića kako bi mu prodala županijsku tvrtku za održavanje cesta.
Preplatila je, smatraju istražitelji, i za četiri milijuna kuna zgradu za Hitnu, a od toga se okoristila. Zatim kupnja stana na ime rođaka kako bi prikrila imovinu.
Tereti je se i da je proračun oštetila za 600.000 kuna plaćajući iz proračuna rodbinu i političare koji su je navodno savjetovali, a nisu radili ništa. Kupovala je na službenu karticu sve što joj je trebalo, organizirala zabave na račun županije...
Šest godina poslije još je slobodna žena. Ugledni SDP-ovci koji su je tad pohodili i bili na zabavama kažu da ništa nisu znali. Glave su joj možda došli zviždačica i luksuzni Audi koji je naručila. Lovrić je netom prije uhićenja sa širokim osmjehom na TV-u pričala kako je sve što se priča o njoj laž.
Bandićeva imovina - stanovi
Milan Bandić će zauzeti mnogo mjesta u popisu afera za koje se sudi, ali baš zato ćemo otvoriti s nekim bizarnostima koje označavaju nefunkcioniranje sustava.
Prije nego što je uhićen prije šest godina, istražitelji su pomno pratili zagrebačkoga gradonačelnika, ali i tijekove novca i njegove vozače. Otkrili su da koristi još tri stana na elitnim lokacijama od Gračana, preko Jaruna do Kruga.
Tamo je skrivao umjetnine, čak ih je i uredio. Blokirali su mu tu imovinu, ali je zbog dugotrajnosti postupka blokada skinuta. Pa ih Mate Brizica, prijatelj iz Hercegovine, sad nesmetano prodaje.
Dame koje su imale čast biti u nekim od tih stanova u društvu gradonačelnika rekle su nam da su svi luksuzno uređeni.
Bandićeva imovina - namještaj
Odmah uz svoj stan u Bužanovoj, Bandić ima spojeni stan koji glasi na brata Dragu. I formalno je utvrđeno da on koristi taj stan, da su jedna funkcionalna cjelina.
Dakle, ima dva penthousea ukupne površine oko 250 kvadrata i opasane terasama. Ali ono što se nije znalo je da u tom spojenom stanu Bandić ima namještaj vrijedan milijune.
Primjerice, kuhinju od 375.000 kuna, tri sofe koje vrijede po 20-ak tisuća eura, stol od 7000 eura, a stolice oko njega od kojih je svaka barem 1500 eura.
Sve to nikad nije došlo pod lupu Porezne, iako si on to s plaćom ne može priuštiti. Gone ga za druga kaznena djela, ali na nesrazmjer imovine mu nisu razrezali ni lipu poreza! Namještaj se, koliko god vrijedio, ne mora prijaviti u imovinsku karticu, ali moraju slike ili druge pokretnine vrednije od 30.000 kuna. Ali ni bogatu kolekciju slika Bandić nije prijavio te tvrdi da su to sve darovi i da ništa nije vrednije.
Afera Riječke tržnice
Primorsko-goranska policija podigla je kaznenu prijavu protiv tadašnjeg i sadašnjega gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela te još tri osobe za 80 milijuna kuna štete nanijete gradskom proračunu, a u korist privatne tvrtke Tržnice Rijeka.
U optužbama se tvrdilo da postoji nesrazmjer između visine plaćene koncesije u odnosu na stvarno korištene kvadrate. Riječki SDP-ovci, vođeni nekad istaknutim članom Slavkom Linićem, čitavo su vrijeme tvrdili da je afera konstruirana po nalogu HDZ-a.
Govorili su da su prema tom nalogu konstruirali aferu oko navodnih štetnih ugovora između Grada Rijeke i Tržnica staru više od 15 godina.
Državno odvjetništvo je 2011. zatvorilo slučaj oko afere Riječkih tržnica sa zaključkom da u tom predmetu nema elemenata kaznenog djela. Osječki DORH je tad odbacio sve točke policijske optužnice, a čak je, kako se navodi u priopćenju, otišao i korak dalje te postupkom istrage obuhvatio i pretvorbu gradskih tržnica te utvrdio da ni u tom procesu nije bilo ničega nezakonitog.
Nakon odbacivanja slučaja Obersnel je rekao:
“Nisam iznenađen jer sam tako nešto i očekivao. Od prvog dana tvrdio sam da nema nikakve odgovornosti mene niti mojih suradnika, a posebno me veseli što su se neutemeljenima pokazale brojne optužbe koje su stizale na moj račun i račun Rijeke.Sad je jasno da se čitavo vrijeme politički manipuliralo s tom kaznenom prijavom u režiji policije. Bilo bi pristojno da se gospođa Kosor (za koju je smatrao da stoji iza pokretanja ovoga progona) i gomila saborskih zastupnika ispričaju za sve ono što su govorili, ali sam svjestan da od tog društva previše očekujem”.
Afere zamjene zemljišta
Još jedan primjer kako zakašnjela reakcija DORH-a vodi ka teškom dokazivanju i razvlačenju cijelog postupka. Tijekom 2007. godine tadašnje Poglavarstvo na čelu s Milanom Bandićem skoro na svakoj sjednici, svaki tjedan, radilo je milijunske zamjene zemljišta s privatnim, podobnim tvrtkama. Shema je uvijek bila ista.
Davali su cijele parcele za komadiće zemlje ili zemlju koja je baš potrebna za vrtiće, škole ili ceste. A neke tvrtke koje su osnovali i studenti su baš, eto, slučajno kupile zemlju na trasi cesti.
Mediji su otkrivali poveznice, upozoravali na nelogičnosti, pljuštale su kaznene prijave, mediji su razotkrili čitavu shemu kako se kroz preprodaju zemljišta kroz fiktivne tvrtke napuhivala vrijednost zemljišta prije nego što je zamijenjena s gradom.
I nikome ništa punih sedam godina! Tek 2014., kad je prvi put pao Milan Bandić, krenulo se s istragom i protiv njegovih suradnika. Iako je bio na čelu Poglavarstva, Bandić nije obuhvaćen optužnicama. Minimalna šteta za Grad je 151 milijun kuna, a na optuženičkoj klupi je pročelnica za imovinu Ninoslava Zeković, također danas narušenog zdravlja i u godinama.
Vještačenje oko cijena zemljišta bit će najproblematičniji dio za Uskok. Jer kasne deset godina. Tako je to kad se istraga nije otvorila odmah. Pitanje je kad će suđenje uopće završiti. A obuhvaćen je samo manji dio spornih zamjena.
Afera ispravci GUP-a
Još jedna afera iz mandata Milana Bandića tijekom 2007. godine. A svoj nepravomoćni sudski epilog je dobila tek lani jer se godinama nije ništa radilo. U ovoj aferi su na blage, uvjetne kazne osuđeni ljudi koji su bili članovi poglavarstva ili pročelnici, a svi su redom bliski Bandićevi suradnici. Ali on nije obuhvaćen optužnicom pa ispada da su radili na svoju ruku. Treba spomenuti samo neke: Davor Jelavić, Željko Horvat, Greta Augustinović Pavičić, Ivica Fanjek, Jadranka Veselić Bruvo.
Generalni urbanistički plan ima snagu zakona i s promjenom jednog pravila za gradnju ili namjene za zemljište nosi milijune. Kad je već plan bio gotov, prošao javnu raspravu te je izglasan, u Skupštinu su slani tzv. Ispravci.
Ispravci bi se inače odnosili na tipfelere, a u ovom slučaju su znatno ulazili u sadržaj. Sve je išlo po uhodanoj shemi. Šteta je prvotno procijenjena na 60 milijuna kuna, ali je vještačenjem pala na 360.000 kuna. I zato blage kazne.
Afera Palm
Tri dana otkako se gradonačelnik Virovitice, Ivica Kirin, glasno svađao sa svojim pročelnikom Upravnog odjela za financije i gospodarstvo Virovitice Sinišom Palmom, policija je pronašla njegovo beživotno tijelo u šumi blizu granice s Mađarskom.
Iako je Kirin u početku nijekao da su se vidjeli petak prije nesretnog događaja, kasnije je to priopćenjem ipak potvrdio. Tog dana Palm je netragom nestao.
Kirin je u međuvremenu podnio kaznenu prijavu jer se utvrdilo da je nestalo više od 17 milijuna kuna gradskog novca. Velika afera koja u sebi ima elemente krađe velikih razmjera i misterioznu smrt koja je proglašena samoubojstvom (iako obdukciju državni organi nisu napravili) dobila je spektakularni epilog kad je gradonačelnik Kirin izdao skandalozno priopćenje preko svog ureda u kojemu su naveli da je pokojnik bio ovisnik o kocki.
- Otkrilo se da je odgovorna osoba bila ovisnik o kockanju, zbog čega imamo razloga vjerovati da je pronevjereni novac iz gradskog proračuna iskorišten upravo u tu svrhu. Šokirani cijelom situacijom napominjemo da su u ovom slučaju prave žrtve Grad Virovitica i porezni obveznici koji uplaćuju novac u proračun Grada, kojim se netko nezakonito poslužio za osobne potrebe - pisalo je u priopćenju.
Kirin nije snosio nikakvu političku odgovornost, unatoč činjenici da je dulje nestajao novac s velikim iznosima. Portal Virovitica.net u srpnju ove godine pisao je kako je ured Uskoka iz Osijeka istraživao nestanak novca iz virovitičke blagajne, kao i Ministarstvo financija. Istraga je utvrdila kako se u gradskoj upravi godinama vodilo dvostruko knjigovodstvo.
Afera Čehok
Profesor etike Ivan Čehok je te 2011. godine, kad je prvi put uhićen, bio na čelu Varaždina. Kako bi izašao iz istražnog zatvora, podnio je ostavku. Profesor Čehok je i danas na čelu Varaždina jer je izabran 2017. godine te će se kandidirati sljedeće godine opet, iako u međuvremenu ima nepravomoćnu presudu na dvije godine zatvora.
Slučaj Čehok nije toliko bio eksponiran na nacionalnoj razini pa će se danas malo tko sjetiti da mu se sudi u tri odvojena slučaja za niz pogodovanja kojima se tereti da je oštetio Grad za milijune kuna.
I opet, kad je donesena ta jedna presuda prije dvije godine, olakotna okolnost je bila što je od počinjenja prošlo puno! Birači ga očito smatraju boljim od ostalih i biraju za gradonačelnika.
A Čehok na sudu nije za bezazlene slučajeve, iako su kroz vrijeme optužnice i šteta mijenjani. Dapače. Čehok je osuđen sa svojim prijateljem Davorom Pataftom. Proglašeni su krivima jer je Čehok pogodovao u zamjeni zemljišta s Pataftom u kojoj je Grad izgubio četiri milijuna kuna.
I da je Čehok preplatio zemljište koje je kupovao za POS u vrijednosti 1,8 milijuna kuna. Oslobođeni su za pogodovanje Pataftinoj tvrtki za zbrinjavanje otpada.
Sve je na Vrhovnom sudu. U drugom slučaju, gradonačelnika i njegova tadašnjeg zamjenika tereti se za štetu u zamjenama zemljišta s vlasnikom Zagorje Tehnobetona, a zauzvrat im je on sređivao kuće, ali i za uzimanje izdašnog mita za oprost komunalnih doprinosa drugoj tvrtki. I tu nije kraj, treći slučaj je pogodovanje od gotovo 4,5 milijuna kuna tvrtki Parkovi. Dok sve to traje, Čehok i dalje istupa i tvrdi da je nevin. Tako je i kao nezavisni dobio izbore prije tri godine. Podsjetimo na ovome mjestu opet na istraživanja da su hrvatski birači spremni tolerirati određenu razinu korupcije.
Afera Agram
Uskoro će se napuniti točno šest godina otkako su službenici policijskog Uskoka došli po Milana Bandića. I ne samo njega. Krenula su masovna uhićenja njegovih suradnika, pa čak i šefa Zagrebačkog holdinga Slobodana Ljubičića, ljudi zaduženih za imovinu, vlasnika tvrtki, predstojnika ureda itd. Bio je to nakon godina čekanja najveći udar na moćnog zagrebačkoga gradonačelnika.
Do danas nema ni nepravomoćne presude, a Milan je nakon istražnog zatvora ponovno vratio uzde grada u svoje ruke. A onda 2017. godine pobijedio na izborima i na suđenja išao iz gradonačelničke fotelje. Afera Agram je šarolika, puno puta mijenjana, neke stvari su izbačene, poput utaje poreza na kampanji.
Iako je Bandić trošio puno više nego što je prikazao. Ostalo je pogodovanje pri jednoj zamjeni zemljišta, pogodovanje pri poslu za otpad, masovno zapošljavanje podobnih u gradu i Holdingu te zlouporabe položaja poput slanja službenog automobila i vozača na svinjokolju u Hercegovinu. Ovdje treba spomenuti i presudu Ustavnog suda koji čak i Bandiću bliski odvjetnici nazivaju svinjarijom. Drugi put je iz istražnog zatvora izašao upravo zbog njih, iako je svjedokinja Vida Demarin tvrdila da je utjecao na nju da lažno prikaže njegove umjetnine kao vlasništvo zaklade koju je vodila.
Javnost je u ovom slučaju imala prilike slušati snimljene razgovore kako Bandić viče na suradnike koga treba zaposliti i kako se sređuju više plaće za podobne. S protekom vremena, svjedoci (redom Bandićevi ljudi) mijenjaju iskaze koje su dali davno na Uskoku.
Jedan od njegovih suradnika, Ljubičić, proglašen je trajno nesposoban za suđenje, iako još radi u Holdingu. Uglavnom, ta najveća afera u kojoj je direktno optužen Bandić prilično se razvodnila. Bandićev jedini strah je da prije izbora ne dobije nepravomoćno kaznu dulju od pet godina, jer to znači da bi morao u zatvor.
Afera Krapljan
Željko Krapljan oduvijek je bio lojalni vojnik HDZ-a. Ovaj sisački moćnik je jedinstveni slučaj jer je u šetnji kroz razne državne i gradske tvrtke prvo uspio biti politički postavljen, zatim otići uz dobru otpremninu i ubrzo se zaposliti u nekoj drugoj. I tako u krug. Zadnji posao, na kojem je i sad direktor, je tvrtka kćer Hrvatskih cesta (Hrvatske ceste vodi HDZ-ovac).
No vremenom je dobio oko 630.000 kuna bruto otpremnina. Prvo u MORH-u, pa nakon odlaska iz HAC-a, gdje mu se sudilo za nezakonito zapošljavanje, pa zatim nakon otkaza u Tržnicama Sisak i u konačnici pri odlasku iz sisačke razvojne agencije Simora. U HAC-u je uz redovnu plaću dobivao i razne naknade pa je u vrijeme Ive Sanadera imao prosječni mjesečni dohodak viši od 24.000 kuna. Krapljan za sebe kaže: “Nisam uhljeb, sve sam zaradio!”. A od njegova imenovanja javno svi peru ruke. Ali mu fotelja ostaje.
