Ruski oligarh Roman Abramovič posrednik je u pregovorima između Kijeva i Kremlja, a posebno je ruskom predsjedniku Volodimiru Putinu proslijedio poruku ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog
Abramovič nema utjecaja na Putinove odluke, ali ima pristup njemu i njegovom krugu ljudi
Trovanje Romana Abramoviča bilo je signal Kremlju o percepciji njegove uloge u pregovorima između Ukrajine i Rusije, rekao je za Radio NV Roman Dobrohotov, glavni urednik The Insidera.
Abramovič sigurno nema utjecaja na Putina, ali on je čovjek koji ima pristup Putinu i njegovom krugu ljudi. To ima vrlo mali broj ljudi. Neki su za Abramoviča tvrdili da je 'glasnik'.
Pogledajte video: Abramoviča su otrovali?
Pokretanje videa...
Abramovič se nedavno pojavio u novoj ulozi. Bio je na pregovorima između Ukrajine i Rusije. Zašto baš on? Nije čudno da je izbor pao na njega. Kao prvo, integriran je u zapadne strukture i zapadni biznis (bio je vlasnik londonskog nogometnog kluba Chelsea). Drugo, komunicira s mnogim ljudima iznutra i te kanale povjerenja može koristiti u krizi sukoba.
Roman Dobrohotov, glavni urednik The Insidera, odgovorio je na pitanje kako bi objasnio po čemu se Abramovič razlikuje od ostalih ruskih oligarha ili velikih poduzetnika. I sami su se žalili, bio je intervju, na primjer, Mihaila Fridmana, koji je rekao - Bože moj, zašto sam dobio te nepravedne sankcije? Ne mogu nikako utjecati na Putina.
Odgovorio je da je Abramovič uvijek bio suštinski bliži političkim krugovima od Fridmana. Jer Abramovič je još uvijek bio u bliskom kontaktu s takozvanom “obitelji”, odnosno s Jeljcinovom okolinom 1990-ih, iz koje je izašao Vladimir Putin. Odnosno, od tada imaju kontakte, veze. Štoviše, čak je i Putin pokušao iskoristiti Abramoviča za državne potrebe svog vremena, davno, međutim, kada ga je postavio za guvernera Kamčatke. Odnosno, njegova veza s državom bila je prilično bliska.
Fridman, ako to stvarno želi, može se sastati s Putinom, ali prvo, ne postoji takva razina povjerenja. I drugo, Fridman je ponovno rekao da ne može utjecati na Putina, a ne da se ne može sastati s njim ili mu prenijeti poruku. Nakon toga, Romana su pitali kako se može ocijeniti Abramovičeva uloga u ukrajinsko-ruskim pregovorima i što on želi, budući da je u prvim fazama pregovora prvotno javljeno da on općenito predstavlja ukrajinsku stranu, a sada govorimo o nekakvoj njegovoj neutralnoj poziciji.
Glavni urednik je odgovorio da je ukrajinska strana pozvala Abramoviča da sudjeluje u razgovorima.
Uopće nije siguran da je Kremlj bio oduševljen time. I smatra da je napad na Abramoviča mogao biti upravo takav signal Kremlja da su jako nezadovoljni njegovom ulogom. Dakle, smatra da je Abramovič, s jedne strane, kao i mnogi ljudi, želio imati neki pozitivan utjecaj. I naravno, očekivao je da će mu pomoć Ukrajini u tom razdoblju pomoći da promijeni svoj imidž, koji se prvenstveno razvio u Britaniji, gdje ima veliku imovinu, gdje je također dugo živio. Slika takvog „bogatog Rusa“ koji izvršava upute Kremlja. Ova slika odavno je prestala biti toliko relevantna u kontekstu veza s Kremljom. Za razliku od stvarne oligarhijske okoline Vladimira Putina, u kojoj poput Timčenka i Kovalčuka, Abramoviča više nalikuju ljudima iz 1990-ih i 2000-ih koji više ne komuniciraju posebno s Kremljom, osim u takvim posebnim prilikama. Njegovi izvori kažu da je Zelenski za Abramoviča zamolio Johnsona da mu ne nameće sankcije. No, britanski je sustav parlamentarni, gdje premijer nema toliki utjecaj da je Johnson, kako kažu njihovi izvori, odgovorio da ne može utjecati na raspoloženje parlamentaraca. Stoga su sankcije ipak izrečene, unatoč njegovoj ulozi.
Otrovali su ga?
Nedavno su se pojavile informacije da je nekoliko pregovarača, nekoliko sudionika ukrajinsko-ruskih pregovora pokazalo simptome trovanja, među njima Roman Abramovič, Rustem Umerov, jedan od ukrajinskih pregovarača, imena ostalih se ne spominju. Roman Dobrohotov je iznio svoj stav prema ovom pitanju. Glavna verzija je kemijska tvar. Postoji nekoliko supstanci koje načelno spadaju pod opisane simptome, za koje se sumnja, a mogle bi se raspršiti po zraku, u prostoriji u kojoj su sva trojica nakon pregovora prenoćila. Razgovori su završili 3. ožujka navečer, a do 10 sati svi su bili u istom stanu u Kijevu.
I tamo su do noći sve troje počeli osjećati simptome. Može biti slučajnost, naravno.
Postojala je još jedna verzija da je to učinak ultraljubičastog zračenja. Ali za to postoje potpuno drugačiji simptomi. Činjenica je da se ovaj napad stvarno desio. Najvjerojatnije je bio usmjeren na Abramoviča, a ne na druga dva pregovarača. Nakon toga Abramovič nije odustao od posredničke uloge, nije se uplašio. Prema riječima još 28. veljače producenta Aleksandru Rodnyanskom, koji osobno poznaje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, ukrajinska strana ga je zamolila da pomogne u rješavanju sukoba. Prema njegovim riječima, Rodnyansky je razgovarao s Abramovičem, koji je odlučio pokušati pomoći u rješavanju situacije. Producent je istaknuo da je Abramovičev utjecaj ograničen, ali on je bio jedina osoba koja mu je poznata koja je pristala na zahtjev Ukrajine. Prema britanskom listu The Times, ruski oligarh Roman Abramovič posrednik je u pregovorima između Kijeva i Kremlja, a posebno je ruskom predsjedniku Volodimiru Putinu proslijedio poruku ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
Ujutro 23. ožujka oligarhov privatni zrakoplov poletio je s međunarodne zračne luke Ataturk u Istanbulu u smjeru Sočija. U blizini grada Mineralnye Vody, zrakoplov je isključio svoj radar za praćenje. U večernjim satima istog dana zrakoplov se ponovno pojavio na radaru u moskovskoj zračnoj luci Vnukovo, odakle je poletio natrag u Istanbul.
Abramovičeva kći osudila rusku agresiju
U Moskvi se, prema The Timesu, Abramovič sastao s Putinom u Kremlju i predao mu poruku od Zelenskog. U njemu je Zelenski iznio moguće kompromise koje je ukrajinska vlada spremna napraviti kako bi okončala rat. Putin je navodno ljutito odgovorio Abramoviču - reci mu da ću ih uništiti. Navečer se u Istanbulu Abramovič navodno susreo sa zastupnikom Rustemom Umerovom, kojeg je Kijev ovlastio da sudjeluje u ovim razgovorima. Zajedno s glasnogovornikom turskog predsjednika Ibrahimom Kalinom, oni su, prema britanskom izdanju, održali niz sastanaka u hotelima s pet zvjezdica u Istanbulu. Isprva su strane uključene u suđenje bile uvjerene da su Abramoviča vodili čisto merkantilni interesi kako bi spasio svoje bogatstvo od pritiska sankcija, posebno u Britaniji, i vratio svoj ugled. Međutim, prema autorima članka, čini se da Abramovič doista želi pomoći u okončanju rata te se užasava razmjera razaranja i broja poginulih u ratu. Majka Abramoviča Irina rođena je u Ukrajini, a kći Sofija otvoreno je osudila rusku invaziju na Ukrajinu. Ni Abramovič, ni Kalin, ni Umerov nisu odgovorili na zahtjeve The Timesa za komentar.
Odgovarajući na pitanje o ruskom biznismenu Romanu Abramoviču, ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy rekao je da neće razgovarati o tom pitanju. Predsjednik je dodao da postoje ruski biznismeni koji nude financiranje ukrajinske vojske.
- Moj stav je prilično jednostavan. Svatko tko je spreman danas, svaki biznismen Rusije, bilo kojeg kalibra, koji je spreman dati novac za podršku ukrajinskoj vojsci... Spremni smo ga osigurati, osigurati rad, razvoj njegovog poslovanja. Svi oni koji nas danas podržavaju, oni koji se bore za svoju zemlju. Mogu raspravljati o tome što sam ja, kao jamac ustava, sposoban i mogu učiniti. Govorim konkretno o sankcijama unutar naše države – o njima se može raspravljati. Možemo reći da ta osoba mijenja državljanstvo, koja želi imati ekonomsku boravišnu dozvolu, svoju viziju, razvijati posao – o svemu tome možemo razgovarati. Ali ako su on, ona, oni su spremni pomoći danas... Nije potrebno to raditi javno, razumijem da se čovjek boji što će biti s njegovom obitelji i tako dalje... Nije me briga koje je nacionalnosti ta osoba, važno je tko je unutra, komentirao je Zelensky tijekom intervjua ruskim novinarima.
Roman Abramovič se obogatio privatizacijom metalurških i naftnih postrojenja u Rusiji 1990-ih zajedno s još jednim biznismenom, Borisom Berezovskim.
U 2000-ima Putin ga je imenovao guvernerom Čukotske autonomne oblasti na Dalekom istoku, gdje je, na zahtjev ruskih vlasti, o svom trošku pomagao ulagati u lokalne sirovine, 2003. Godine kupio je prestižni engleski nogometni klub Chelsea.
Nakon 2013. godine, kada je napustio sve političke i državne funkcije u Rusiji, Abramovič je stekao državljanstvo Izraela i Portugala, te stekao značajnu količinu nekretnina u Britaniji.