Da bi američko osiguravajuće društvo pokrilo štetu, vozači moraju ispuniti dređene formulare gdje, između ostalog, trebaju u što manje rijeci opisati nesreću. Ovo su neki od istinitih primjera. Vraćajući se kući, ušao sam u pogrešno dvorište, i udario u drvo koje nemam. Drugi auto je udario u moj, ne dajući nikakvo upozorenje o svojim namjerama. Mislio sam da je prozor od auta otvoren, ali sam shvatio da nije kada sam gurnuo glavu kroz njega. Sudario sam se sa parkiranim kamionom, koji je dolazio iz drugog pravca. Kamion je prošao u kroz moj vjetrobran, pravo u lice moje žene. Pješak me udario, i podvuk'o mi se pod auto. Taj tip je bio po cijeloj cesti. Morao sam skrenuti nekoliko puta prije nego što sam ga lupio. Poceo sam se klizati po cesti, bacio pogled na punicu, i sletio preko nasipa. Pokušavao sam ubiti muhu, kad sam udario u banderu. Četrdeset godina sam vozio, kad sam zaspao za volanom, i doživio nesreću. Dok sam prilazio raskrižju, znak se iznenada pojavio na mjestu gdje nikad prije nije bio. Zato nisam uspio zakočiti na vrijeme, i izbjeći nesreću. Moj auto je bio legalno parkiran, kad je krenuo unatrag, i udario u susedni auto. Rekao sam policiji da nisam ozlijeđen, ali kad sam skinuo kapu, uvidio sam da imam frakturu lubanje. Bio sam siguran da starkelja nikad ne bi ni stigao na drugu stranu, kad sam ga udario. Pješak nije znao na koju stranu da bježi, pa sam ga zgazio. Vidio sam starijeg gospodina usporenih pokreta i tužnog izraza lica, kako se odbija od haube mog automobila. Neposredan uzrok nesreće je bio mali čovjek, u malim kolima, ali sa velikim ustima. Ispao sam iz auta dok je sletao sa puta. Kasnije me je u jarku našao neki pas lutalica. Bandera mi se brzo približavala. Pokušao sam skrenuti s njene putanje, kada me je udarila