Neslomljiv i briljantan um: S. Hawking slavi 75. rođendan

Prema liječničkim prognozama, trebao bi biti mrtav već više od pola stoljeća, a mi svijet bez njega ne možemo ni zamisliti

Njegov glas vjerojatno je najpoznatiji na svijetu. Ako je Albertu Einsteinu od teorijske fizike uspjelo napraviti svjetski popularnu temu, on ju je još i revolucionizirao, a ona mu je uzvratila tako što je od njega napravila globalnu pop-zvijezdu. Stephen Hawking danas slavi 75. rođendan, unatoč tome što su mu liječnici 1963., još kao 21-godišnjaku, dijagnosticirali amiotrofičnu lateralnu sklerozu (ALS), smrtonosnu bolest motoričkih živaca, i predvidjeli mu još samo dvije godine života. Prognoze nisu pale s neba, od ALS-a se kroz nekoliko godina u pravilu umire dandanas.

No, Hawking se pokazao kao medicinski fenomen, apsolutni svjetski rekorder u preživljavanju. I ne samo što nije mrtav već više od pola stoljeća, nego je u međuvremenu postao i fenomen u svijetu fizike, briljantan znanstvenik, briljantan čovjek koji je potpuno nepokretan iz svojih kolica obilježio skoro pola jednog i tko zna koliki dio drugog stoljeća. Rodio se usred Drugog svjetskog rata, netko bi rekao i prikladno, u Oxfordu, a simbolika ide i dalje od toga. Kao što je mali Einstein u školi muku mučio s brojevima, kao što su i jednom Tesli počeci u onom u čemu će se poslije pokazati kao genij bili prilično čupavi, tako i Hawking sebe kao osnovca opisuje kao "prosječnog".

No, sve će se to brzo promijeniti. U srednjoj školi zvali su ga "Einsteinom", a da vjerojatno nisu imali pojma koliko su bili na pravom tragu. Pa je upisao fiziku i kemiju na Oxfordu, jer nije mogao matematiku. Pa je bio užasno frustriran "redikulozno lakom matematikom", kao i time što je bio najmlađi od svih kolega, izdvojen od ostalih. Ubrzo se to ipak promijenilo. Usput je shvatio da je to što mu je studij "frustrirajuće lagan", zapravo i prednost jer si može priuštiti rad uz studij. Jedan sat dnevno bilo je sasvim dovoljno za izdržavati se, naveo je poslije u "Mojoj kratkoj povijesti".

A onda, sklon glazbi, SF-u, tako nekim stvarima, nakon godine i pol počeo mu se otvarati studentski raj. Bilo je tu i nekih djevojaka, među kojima i izvjesna Jane Wilde koja će od 1965. do 1995. biti Jane Hawking. I dok se pripremao diplomirati iz kozmologije na Cambridgeu, naglo je postao nespretan, počeo je imati problema s govorom, svi oko njega su primijetili da mu se nešto događa i... ubrzo mu je dijagnosticiran ALS. Je li zbog toga pao u depresiju? Naravno da jest! Nije vidio smisla u tome da preostalih 20-ak mjeseci života trati na diplomiranje i slično. No, ispostavilo se da mu bolest napreduje neobjašnjivo sporo, da će, ako bude ljenčario, morati ljenčariti, bogami, ponižavajuće dugo vremena.

Pa mu je palo na pamet da bi se mogao vjenčati s Jane. A za to je trebalo i zarađivati. A za to, pak, doktorirati. "Zbog toga sam po prvi put u svom životu počeo raditi pravi posao. Na moje iznenađenje, ispostavilo se da mi se to sviđa", pisao je poslije u autobiografiji. Na što je to samo nalikovalo... Imao je samo 23 godine kad je s kolegom i mentorom Rogerom Penroseom matematički objasnio početak svemira Velikim praskom. Posljedično je spojio Einsteinovu Opću teoriju s kvantnom mehanikom. 1973. je s još dvoje kolega postavio teoriju o crnim rupama, točnije "Četiri zakona mehanike crnih rupa". 1974. je došao do toga da crne rupe isijavaju radijaciju, koju su potom nazvali "Hawkingovom radijacijom", zbog koje crne rupe nakon neopisivo puno milijardi godina nestanu, praktično "ispare".

Zapravo nema smisla trošiti vrijeme na sve ono što je Hawking otkrio o svemiru, materiji, vremenu, prostoru, prostor-vremenu... Osim što je postao apsolutno najveći um našeg doba, takav da mu se kao božanstvu klanja čak i lik Sheldona iz "Teorije Velikog praska", fascinantno je da je taj čovjek zbog svoje bolesti u nekom trenutku bio primoran jako puno od onoga što je računao, računati napamet. Sretna okolnost bila mu je i to što je riječ o takvom poslu u kojem je u pravilu blesavo uskratiti si suradnju s kolegama. Amerikanac Bruce Allen, koji je s Hawkingom od 1980. do 1983. pisao na Cambridgeu svoj doktorat, objasnio je svojedobno da su u svojoj istraživačkoj skupini radili po principu čajanke.

"Svaki dan bismo se našli na čaju u 11 sati, na ručku u 13, na još jednom čaju u 16", pričao je. Otkrio je da je Hawkinga nepokretnost doista gadno limitirala u računanju. Ali je zato on bio taj koji je pronalazio najjednostavnije i najčvršće argumente za rješavanje najkritičnijih matematičkih problema. A kako je došlo do njegovih knjiga kojima je popularizirao znanost i privukao milijune – "Kratka povijest vremena", "Svemir u orahovoj ljusci", "Budućnost svemira i drugi eseji"...? Naprosto je primijenio svoju sklonost rješavanju najkompliciranijih problema primjenom najjednostavnijih rješenja.

"Rekli su mi da svaka jednadžba u knjizi prepolovljuje cijenu. Zato sam u potpunosti odustao od pisanja matematičkih formula u njima", napisao je. 1995. razveo se od svoje Jane kako bi se oženio sa svojom medicinskom njegovateljicom Elaine Mason. Ali samo do 2007. kad se razveo od nje i vratio se svojoj prvoj supruzi. U međuvremenu je postao užasno popularan. Mnoge svjetske glazbene pop-zvijezde dušu bi prodale za djelić njegove slave. Piše popularne znanstvene knjige, znanstvene radove, knjige za djecu, drži predavanja, zovu ga u desetke filmova i serija kako bi glumio samoga sebe. Makar da se Sheldon pred njim složi u nesvijest kad mu ovaj u proračunima, onako usput, pronađe da je umjesto "+" stavio "-".

Politički gospodari svijeta njegove komentare čekaju s većom strepnjom nego, primjerice, samog Pape. Još 1968. s Tariqom Alijem i Vanessom Redgrave bio je na čelu prosvjeda protiv Rata u Vijetnamu. 2000. je podržao Ala Gorea za predsjedničkog kandidata, da bi ovaj tada zapravo na izborima osvojio i nešto više glasova od Georgea Busha. Uz Chomskog, bio je 2003. jedan od prvih intelektualaca koji je rat u Iraku nazvao ratnim zločinom. Bio je jedan od glavnih u akademskom bojkotu Izraela zbog tamošnje politike prema Palestincima.

Naravno da je uvijek među prvima u aktivističkoj borbi za nuklearno razoružavanje, proučavanje matičnih stanica, za zdravstvenu skrb za sve, apsolutno među glavnim znanstvenicima u borbi protiv klimatskih promjena, slušali su ga škotski znanstvenici uoči referenduma o neovisnosti 2014., nisu ga poslušali britanski desničari kad ih je upozoravao da će im stradati znanost uslijed Brexita...

Unatoč tome što bi, da je toliko otkačen da krene osnivati svoju religiju ili kakav kult, preko noći imao stotine milijuna sljedbenika, unatoč tome što je uvijek odlično prihvaćao slavu, Hawking nikada nije imao problema s egom. Čuvena je njegova oklada s Peterom Higgsom iz 1964. o tome hoće li ikada biti pronađen bozon koji je, i prije nego što je otkriven, bio znan kao "Higgsov bozon". Hawking je zapravo bio sretan što je 2012., nakon otkrića te čestice u Velikom hadronskom sudaraču u CERN-u, mogao isplatiti Higgsu 100 dolara, te je bio prvi koji je rekao da bi Higgs trebao dobiti Nobelovu nagradu za to. I dobio je već sljedeće godine.