Neokaljan ratni put i iskustvo: 'Rođen je da skrbi o drugima'

Kao čovjek, vojnik, suborac i zapovjednik, general Tomo Medved je apsolutno jedna moralna vertikala, tvrdi nam Zagrepčanin Siniša Turkalj (45).

S novim ministrom hrvatskih branitelja proveo je četiri i pol ratne godine, kad su, braneći svoju domovinu, živjeli i disali kao jedan.

Prvi put generala Tomu Medveda vidio je u svibnju 1991., kad je pristupio Tigrovima.

- Tomo mi je bio 1. zapovjednik desetine. Četiri i pol godine proveli smo zajedno na svim bojištima diljem Hrvatske, a praktički smo i zajedno ranjeni, i to na istom terenu. Prvi put ranjeni smo u Novoj Varoši, a drugi put u Pokupskom. Tomo je 03. 10. 1991. zadobio lakšu prostrijelnu ranu lijeve nadlaktice, a ja sam po nalogu generala Josipa Lucića preuzeo zapovijedanje satnije. Međutim, ni 24 sata od preuzimanja dužnosti i ja sam ranjen, ali jako teško. U KBC Rebro došao sam bez lijeve ruke, desne noge i crijeva, ali su me uspjeli skrpati te sam se već 1992. na južnom bojištu pridružio Tomi i nastavili smo suradnju – prisjeća se Siniša, danas 90-postotni hrvatski ratni vojni invalid.

Za novog ministra branitelja kaže da mu ga je teško gledati kroz prizmu ministra jer je Medved u prvom redu njegov čovjek, prijatelj i suborac. Branitelji i suborci odmilja ga zovu i legendom, junakom sa snimke “Banijska praskozorja” Gordana Lederera. Pri kraju snimke, među Tigrovima koji se kraj Kostajnice probijaju kroz mokro šiblje, televizijski snimatelj je koji dan prije svoje pogibije uhvatio i ozbiljno lice Medveda, tadašnjeg zapovjednika voda. Siniša se prisjeća kako su svi oni prigrlili kamermana koji je na banijske terene odlazio s kamerom u jednoj i češkom zbrojovkom u drugoj ruci. Prisjeća se kako je nakon Ledererova ranjavanja na brdu Čukar upravo general Medved otkazao planirani put u Zagreb i naredio suborcima da ga odmah krenu spašavati.

- Snajperski metak pogodio ga je u rame, no sljedeći udar granate bio je opasan za život. Pogodila ga je u vrat, a mi smo ga previli i pružili mu prvu pomoć. Iako je general Medved zvao generala JNA Andriju Rašetu da pošalje helikopter, on nikad nije stigao, a Lederer je iste noći preminuo – svjedoči Siniša dodajući da se Tomo uvijek žrtvovao za ljude, svoje vojnike, te stajao uz njih.

- On je čovjek s autoritetom u braniteljskoj populaciji i određena vrata samo on može otvoriti. Jednostavno ima senzibilitet spram ljudi, razumije svakog čovjeka i ne zanima ga ima li taj čovjek u džepu nula ili 100.000 kuna. I bez obzira na činove i napredovanje u vojnoj karijeri, uvijek je ostao kakav je i bio - normalan, prizeman, čovjek iz naroda – kaže Turkalj.

General Medved rođen je 17. ožujka 1968. u Cetingradu. Završio je poslovnu ekonomiju i financije te tečno govori engleski jezik. Od zapovjednika voda 1. gardijske brigade Tigrovi 1991. došao je do načelnika Uprave za personalne poslove GS OSRH 2008., a ulaskom RH u NATO promaknut je u čin brigadnoga generala. Umirovljen je na vlastiti zahtjev 2011. godine i od tada se aktivno posvetio vođenju Udruge veterana Tigrova.

- Otkako je postao predsjednik Udruge, uspješno je u funkciju doveo dom u Rakitju. Jako je dobro upoznat s problematikom braniteljske populacije. Njegova veličina vidi se i u tome da je nakon pogibije njegova velikog prijatelja i suborca Damira Tomljanovića Gavrana napravio sve da se Gavranu napravi spomen-dom u selu Krivi put. Mjesto ministra branitelja je nezavidna uloga. No kao što se 1991. godine Tomo posvetio obrani Hrvatske, poslu koji je preuzeo morat će se posvetiti još i više. No on je takav, kad se nečega uhvati, sebe u to daje 100 posto, pa i više - uvjerava nas Tomin suborac Turkalj.  

I Medvedov suborac, Karlovčanin Ivan Čačić (48) o novom ministru hrvatskih branitelja govori samo u superlativima. Kaže, ne može drugačije, jer je Tomo jednostavno takav čovjek. Šutljiv ali profesionalan, rođen da skrbi o braniteljima.

- Upoznao sam ga krajem proljeća 1991. u Rakitju. Već pri tom našem prvom susretu vidio sam da je ljudina. Zajedno smo prošli obuku, a uvijek se kod Tome vidjela silna briga za čovjeka. Oboje smo bili zapovjednici, a on je uvijek bio uz svog čovjeka i kao lav se borio da njegovi ljudi na terenu imaju sve što im je potrebno – pripovijeda Čačić.

General Medved počeo je, kaže, kao običan vojnik, stasao u vrhunskog zapovjednika i dogurao do generalskog čina. No, Čačić tvrdi da se nikada nije odmaknuo od onog čovjeka iz naroda kakav je bio kada se priključio obrani svoje voljene domovine.

- U Rakitje se prijavio u studenom 1990. i to u jedinicu za posebne namjene. Potom je pristupio Zboru narodne garde i počeo postupno napredovati. Te ratne 1991. i 1992. bili smo u različitim satnijama, no viđali smo se kroz terene. Znam da se ponavljam, ali u njegovoj komunikaciji s vojnicima, kasnije sa običnim ljudima, uvijek se protezala ona crta ljudskosti- svjedoči Čačić. Udruga veterana I. Gardijske brigade Tigrovi procvjetala je, kaže, tek Tominim dolaskom na njeno čelo. Slušajući impuls svojih suboraca iz Tigrova, koji su ovoj brigadi u ratu pristupili iz cijele Hrvatske, Tomo je podružnice udruge napravio u svim većim gradovima.

- Znao je da je ljudima teško i financijski zahtijevno putovati u Zagreb, i ovim potezom im je htio olakšati život. Kažem vam, on je ljudina, nije se puno mijenjao kroz sve ove godine. On jednostavno ne gleda na status i na činove, već ga isključivo zanima tko je kakav čovjek. Vjerujem da će se tako nastaviti i ubuduće. Znam da će on kao ministar branitelja dati 100 posto sebe, ma i više od toga, no sve zavisi kakvu će potporu imati – zaključio je Tomin suborac Čačić.

General Medved tri puta je ranjen - u rujnu 1991. u Zapadnoj Slavoniji, u listopadu iste godine u Pokupskom, te u lipnju 1992. u zaleđu Dubrovnika i 50 - postotni je hrvatski ratni vojni invalid. U mirnodopsko vrijeme završio je Zapovjednu stožernu školu Blago Zadro, ali i ratnu školu Ban Josip Jelačić. Odlikovan je Redom kneza Domagoja sa ogrlicom, Redom Hrvatskog Trolista, Redom Hrvatskog križa, Redom Hrvatskog Pletera, Spomen medaljom Vukovar, medaljom Bljesak, Ljeto ‘95., te Spomenicama Domovinske zahvalnosti i Domovinskog rata. Oženjen je i otac troje djece od 22, 18 i 15 godina, a za razliku od prethodnog ministra branitelja, general Medved živi na adresi na kojoj je prijavljen. Iako nije bio među organizatorima braniteljskog prosvjeda u Savskoj, podupirao ga je i bio na prosvjedu protiv bivše Vlade na Markovom trgu. Tom je prilikom sa krova Starogradske vijećnice skidao branitelja koji je prijetio da će sa nje skočiti.

Ratni suborac i prijatelj Tome Medveda kaže kako je njegov izbor za ministra najbolje rješenje za braniteljsku populaciju.

- Pozivam i oporbu da se izdigne iznad stranačkih interesa i pokažu istinsku skrb i brigu, te Medveda podrže za hrvatskih branitelja. I neka se prime rješavanja problema - poručio je Vučemilović.     

Novim ministrom je zadovoljna i ekipa iz šatora u Savskoj 66     

Treba poslati poruku braniteljima, poruku poštovanja i moraju biti sigurni da njihova žrtva nije zaboravljena, rekao je novi ministar hrvatskih branitelja odmah nakon što ga je premijer Tihomir Orešković predstavio javnosti. Istaknuo je kako će formirati snažan tim i postaviti organizaciju rada. Najavio je da će mu prvi korak biti prijedlog jedinstvenog zakona o braniteljima, a planira donijeti i nacionalnu strategiju za zaštitu zdravlja hrvatskih branitelja. Prosvjednici u Savskoj 66, čiji je prosvjed do sada podupirao, također su zadovoljni njegovim odabirom.      

Treći puta ranjen u zaleđu Dubrovnika na južnom bojištu     

General Medved tijekom svoje vojne karijere prošao je sva hrvatska ratišta. Ova fotografija snimljena je na južnom bojištu nekoliko dana prije njegovog trećeg ranjavanja. I to zadnje ranjavanje bilo je, na svu sreću lakše, brzo se oporavio i nastavio s vojnom karijerom.