Nema gdje je nema: Plastiku su pronašli i u srdeli u Hrvatskoj

Globalni problem je količina plastike koja se godišnje proizvodi, osobito one jednokratne koja je u uporabi.

Od pedesetih godina prošlog stoljeća plastika ima široku primjenu te moderni čovjek gotovo i ne može zamisliti život bez nje, no jednom kada dospije na odlagalište, postaje problem. Na odlagalištima se ne zbrinjava na odgovarajući način, osobito ako se odlagališta nalaze uz velike rijeke ili uz mora.

S velikim naletima vjetra i kiše velike količine otpada budu isprane u rijeke te tako dospiju u more, a plastika zbog male gustoće ne potone na licu mjesta nego je struje i vjetrovi nose na velike udaljenosti. Naša se obala nalazi na ulaznoj struji iz Mediterana, pa jugom iz južnijih zemalja poput Grčke, Albanije, Crne Gore, ali i iz Hrvatske, ta plastika dospije na južne strane naših vanjskih izloženih otoka, pojašnjava dr. sc. Dubravka Bojanić Varezić, znanstvena suradnica Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

Procjene su svjetskih stručnjaka da je od pedesetih godina prošlog stoljeća do danas čovječanstvo proizvelo 8,3 milijarde tona plastike. Od toga je broja samo 9 posto reciklirano, dok je 80 posto (6,3 milijarde) plastike postalo otpad.

Na odlagalištima je završilo 79 posto, a 12 posto je spaljeno.

- Globalno, oko 80 posto otpada koji dospije u more je u stvari s kopna, a za samo 20 posto se smatra da su im uzrok aktivnosti na moru, dakle turizam, maritimni promet, ribarstvo i drugo. Jadran je malo zatvoreno more okruženo zemljama koje nemaju sve dobro razvijeno upravljanje i zbrinjavanje otpada što se, nažalost, najbolje vidi nakon dugotrajnih padalina i epizoda juga. Velike količine otpada koje tad dospiju u more završe na obalama, ali dio ostane plutati i nagomila se ciklonalnim vrtlozima iznad južnojadranske i jabučke kotline. Kako su struje u sredini ciklona najslabije, nakon nekog vremena i taj plutajući otpad potone na morsko dno. Smatra se da oko 70 posto otpada odmah ili s vremenom potone na morsko dno. O količinama ne možemo ni nagađati, stvaran broj se ne zna - ističe dr. Bojanić Varezić dodajući kako Institut unazad deset godina istražuje utjecaj plastike na živi svijet. Osim istraživanja utjecaja krupnog otpada na površini, istraživali su i otpad na dnu i plažama te segment mikroplastike u sedimentu na plažama, na površini i u ribama.

PRIJE I POSLIJE Naše plaže prije i poslije jakog juga: Guše se u smeću i plastici

- Mikroplastika je globalni problem. Nastaje iz primarnih i sekundarnih izvora. Primarni su proizvodi koji sadrže mikroplastiku, od kozmetičkih proizvoda, može nastati pranjem odjeće u mašini gdje filamenti izlaze u otpadnim vodama u okoliš, pa tako i u more, u proizvodnji plastike se koriste peleti koji su također mikroplastika. Dodatno, sve plastično što dospije u more pod utjecajem sunca i valova raspada se na sitne čestice koje se zovu mikroplastika, a to su fragmenti manji od pet milimetara. Prisutni su od površine mora do sedimenata na dnu. Ima ih svugdje, ali još nije ustanovljeno kako utječu na organizme i zadržavaju li se ili prelaze iz probavnog trakta u mišićno tkivo te kako to utječe dalje u hranidbenom lancu. U svijetu su kod nekih kitova koji su se nasukali pronašli velike količine mikroplastike, a i kod kornjača. Dalje od toga ne bi trebalo dizati paniku jer nije dokazano kako djeluje na čovjeka. Mikroplastike u Hrvatskoj ima, u probavi srdela su utvrđene čestice mikroplastike, ali jedino smo na njima radili istraživanja. Kad otvorite ribu, probavni trakt očistite i to ne jedete, a nismo radili ni testove prisutnosti u mišićnom tkivu - kaže znanstvenica.

NEMOJTE GUBITI VRIJEME 7 čestih savjeta za čišćenje ne djeluju: Spužve u mikrovalnoj

U časopisu Environmental Science and Technology ove godine znanstvenici su objavili kako svaki čovjek na godišnjoj razini konzumira najmanje 50.000 mikroplastičnih čestica, što je veličina kreditne kartice. Istraživali su tek nekoliko namirnica, poput riba, školjaka, šećera, soli i piva, te zraka u gradovima. Svjetski stručnjaci izjavljuju kako mikroplastika djeluje toksično na organizam, iako nema konkretnih studija ni točnih podataka o tom utjecaju. U listopadu su mikroplastiku prvi put pronašli i u uzrocima ljudske stolice, što znači da je konzumiramo više nego što mislimo kroz hranu i tekućinu. Ovakva su istraživanja samo vrh ledene sante, jer znanstvenici nisu ispitivali namirnice poput kruha, mlijeka ili proizvoda koje koristimo svaki dan.

Na Institutu za oceanografiju i ribarstvo ističu da su kao partneri sudjelovali u dva znanstvena projekta koja su se bavila problematikom otpada u Jadranu. DeFishGear iz 2013. godine uključio je sedam zemalja - Grčku, Albaniju, Hrvatsku, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Italiju i Sloveniju te su pilot istraživanjima pratili otpad na plažama, površini i dnu.

VEĆINA OTPADA JE PLASTIKA Mediteran se utapa u plastici, a ta ista će se 'vratiti' na kopno

- Kod tog aspekta otpada na dnu nam je izuzetno važna pomoć ribara-koćara koji su jedini aktivni sudionici uklanjanja otpada s većih dubina uz akcije čišćenja koje se obavljaju u priobalnom području. Koćari jedini svakodnevno čiste morsko dno. Prije mjesec dana završen je drugi projekt ML-REPAIR u kojem smo nastavili s organizacijom aktivnosti ‘Fishing for litter’. To je globalna aktivnost/inicijativa, a u Hrvatskoj je sudjelovalo 38 brodova i više od 110 ribara koji su u devet luka odlagali otpad koji su našli u koćarskim lovinama u posebno označene vreće “Samo za otpad iz mora”. Kroz projekt ML-REPAIR akcija je trajala oko godinu i pol. U tom razdoblju su samo u luci Tribunj, primjerice, skupili 17 tona otpada, u ribarskoj luci Hvar oko 20 tona, a ukupno u tih devet luka od 80 do 90 tona. Važno je napomenuti da se u tih devet luka nastavila aktivnost i nakon završetka projekta, kaže naša sugovornica.

Plastika u Hrvatskoj

Koliko je vremena potrebno?

Znanstvenici i oceanografi izračunali su koliko je vremena potrebno da se određeni otpad razgradi nakon odbacivanja.

Kina i Indonezija proizvedu trećinu plastičnog otpada koji završi u moru

Prema podacima globalnog istraživanja, Kina je 2010. proizvela 8,8 milijuna tona plastičnog otpada, od čega je 3,53 tone završilo u oceanima. Odmah iza Kine je Indonezija koja proizvede 3,2 milijuna tona plastičnog otpada, od čega 1,29 milijuna tona završi u morima. Znanstvenici iz SAD-a i Australije utvrdili su da ove dvije zemlje proizvedu trećinu ukupnog plastičnog otpada koji završi u oceanima.

Mikroplastika na Arktik došla je strujanjem vjetra

U uzorcima snijega iz švicarskih Alpa, dijelova Njemačke i Arktika pronađene su sitne čestice plastike u visokim koncentracijama. Vjeruje se da je ona završila tu strujanjem vjetra. Znanstvenici tvrde da veliki dio mikroplastike u Europi, a posebno na Arktiku dolazi iz zraka i atmosfere. To bi moglo objasniti mikroplastiku pronađenu u arktičkom moru.

U more nafta ‘stiže’ najviše iz rijeka i odvoda

Naftne mrlje nastale izlijevanjem čine samo 12 posto ukupne nafte u oceanima. Tri puta više nafte u more dolazi iz rijeka i odvodnih cijevi. One mogu nastati ispuštanjem balastnih voda, biti otpadne vode iz strojeva ili brodska kaljuža.

Osim kornjača, opasan otpad ubija i slonove

Na milijune životinja godišnje umre zbog plastike. Većinu smrti uzrokuju smetnje u probavnom sustavu. Osim morskih, plastiku ‘jedu’ i zbog nje umiru kopnene životinje poput slonova, žirafa, tigrova, deva te mnogi drugi sisavci.

POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:

Pokretanje videa...

12:21

Ivan Šarić i deveta epizoda Zenzacije | Video: 24sata/pixsell