empatija, razumjevanje i želja da se pomogne svakom biću u svakom trenutku je privilegija ljudi slobodnog duha. Ljudi koji odabiru biti medicinsko osoblje , liječnici, vatrogasci, veterinari, odgajatelji, učitelji, nastavnici profesori vojska, policija i pomorci su uglavnom ti - njima nitko nema pravo reći "ja te plaćam" - ti ljudi sigurno ne rade za novac svojih mizernih plaća jer koja je cijena spašenog života, obrisane suze, lijepe riječi, sretnog djeteta, zagrljaja priće prije spavanja na dječjem odjelu bolnice ili u spavaonici vrtića - njih nitko za njihov rad ne može odgovarajuće platiti, njihova nagrada je njihov uspjeh i spoznaja da rade ono što je potrebno i dobro. Mi stvarno plaćamo - plaćamo uhljebe u politici i državnoj administraciji, no njima se to nitko ne usuđuje reči već se otresaju na one prve koji svoju zaradu i te kako zarade. Da bi se shvatila veličina njihovog rada i njihove posvećenosti struci mora im se biti jednak i jedan od njih, ne po struci već duhom i spoznajom veličanstvenosti posla kojim se bave. te ljude ni po čemu nećemo prepoznati oni su među nama no kad ih zatrebamo ili mi ili netko od naših bliskih oni će biti tu da dadu ono što ni jedan novac ne može platiti - hvala im, hvala im u ime naših bliskih hvala im što postoje i što ih imamo jer bez njih ovaj svijet bi bio ružno tužno i hladno mjesto - hvala im još jednom...