Milan Bandić financira Željku Markić i inicijativu za referendum o izbornom sustavu. Dok je na političkim izborima to zabranjeno, na političkom referendumu ipak nije.
Zbog vrlo slične stvari HDZ je završio na sudu, a Ivo Sanader u zatvoru.
Zbog korištenja javnog novca za financiranje političkih kampanja.
Grad Zagreb službeni je pokrovitelj referendumske inicijative "U ime obitelji" za izmjenu izbornog zakonodavstva. Na njezinu letku nalazi se logo Grada Zagreba, gradonačelnik Milan Bandić dao je bez javnog natječaja 240 tisuća kuna potpore udruzi "U ime obitelji" pod izlikom da njihov portal (koji se također reklamira na letku) prati događanja u Zagrebu, dao joj je besplatan gradski prostor od 69 kvadrata, a onda još deset tisuća kuna za plaćanje režija.
Da bi baš ovih dana organizatori referenduma potvrdili da im je Bandić financijski pomogao u izradi letaka, a time vjerojatno i u postavljanju jumbo plakata po zagrebačkim ulicama.
I to nije učinio iz svog džepa.
Javnim novcem gloginje mlati
Platio je to iz gradske blagajne, novcem građana Zagreba, podupirući tako jednu političku inicijativu koja predlaže izmjenu izbornog zakonodavstva i promovirajući ne samo jednu stranu na referendumu, već i samog sebe uoči parlamentarnih izbora.
Uglavnom, učinio je otprilike ono što je HDZ činio s novcem državnih poduzeća.
Samo što to nije činio tajno, preko PR agencija i crnih fondova, već javno. Zato što to može.
Jer, ono što je u predizbornoj kampanji zabranjeno, u političkoj agitaciji oko referenduma još uvijek nije.
Bandić nije pomogao Željki Markić u prikupljanju donacija i sponzora, nije joj dao vlastitu ušteđevinu, nije joj ponudio političku i moralnu potporu u inicijativi koja ide na ruku malim strankama i izbornim listama - a time potencijalno i njegovoj - već je posegnuo ravno za novcem iz gradskih izvora.
Ptice pjevice
To se još uvijek naziva podupiranjem udruga, premda se u ovom slučaju radi o čistoj političkoj propagandi u svrhu izmjene izbornog sustava koji bi išao na ruku upravo inicijativama kao što su Markićkina i Bandićeva.
I jednom i drugom odgovaralo bi preferencijalno glasanje, da se na izbornim listama zaokružuju prepoznatljivi kandidati, kao što bi im pasalo i snižavanje (barem formalno, ako ne i faktično) izbornog praga za ulazak u parlament.
Međutim, zakonski se ovo doniranje poistovjećuje s pomaganjem udruga ptica pjevica.
I zato Bandić to može raditi.
Željka Markić obratila se svim gradovima i općinama sa zahtjevom da financijski pomognu u tiskanju plakata i letaka, ali je zasad jedino Bandić izašao u susret. Kao samozvani budući "gradonačelnik Hrvatske".
Tako su se porezni obveznici našli u nezavidnoj situaciji: prvo će svojim novcem financirati jednu stranu u potencijalnom referendumu, pomagati u agitaciji i promociji, a potom će mnogi od njih morati izaći na taj isti referendum kako bi svojim glasom odbili zahtjeve "U ime obitelji".
Sve se to događa zato što pravila još uvijek nisu utvrđena.
Sve je dozvoljeno
Dok je Zakonom o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe zabranjeno korištenje sredstava državnog ili proračuna jedinica lokalne samouprave, kao i službenih prostorija, vozila i tome slično, u kampanji za referendum koji se slobodno može nazvati političkim, to je dozvoljeno.
Dozvoljena je politička agitacija javnim novcem, dozvoljeno je svrstavanje uz jednu stranu na budućem referendumu korištenjem proračunskih sredstava.
Ova Vlada imala je pune tri godine da začepi rupe u referendumskom zakonodavstvu. Propustila je priliku da to učini nakon referenduma o braku, a sada kad se shvatilo kamo to vodi, panično se spominje uvođenje moratorija na referendume.
To je ono što Zoran Milanović naziva "uvođenjem reda u državu".
Da jedan političar javnim novcem financira udrugu u svrhu političke agitacije i promocije.
Zato što to može, zato što to smije i zato što mu to politički odgovara.
