Jedna gospođa je objavila na društvenoj mreži jedno zanimljivo svoje viđenje ove situacije... ,, Da zaista postoji pandemija,nitko u nju nebi trebao uvjeravati ljude svakodnevnim nabrajanjem žrtava,zaraženih i rastjerivati druženja,svadbe,okupljanja. Ljudi bi umirali,svak bi tome svjedočio osobno,a usađen nagon, naveo bi ih na zatvaranje u domove, pokrivanje lica i izbjegavanje ljudi. Rasprava o maskama bile bi apsurd. Nitko nikoga ne bi prisiljavao na njih kaznama i ucjenama. Ljudi bi se bojali bolesti,a ne stožera i kazni! Mediji bi izvještavali o žrtvama i pustoši koja je ostala iza umrlih,sirocadi,strahotama pandemije,a ne plašili brojkama zaraženih,koje nitko nikad nije vidio,osim onih s proljevom i upalom pluća. Možda bi stvarno imali prilike vidjeti doktore kao Srećka Sladoljeva,Miroslava Radmana i ostalih u medijima jer ih sada vec mjesecima nema. Osim ovih par klaunova, struka je ocito nestala. Mjere,odredbe,brojke,glupi medijski natpisi na rubu razuma i zabrane jedini su simptomi ove pandemije.''