Nećaku je pisala iz zatvora: 'Ti znaš da si ljubav mog života!'

U ponovljenom postupku Slađana Novoselnik (35), poznatija kao “fatalna ujna”, oslobođena je u petak optužbe da je poticala suprugova maloljetnog nećaka, s kojim je bila u ljubavnoj vezi, na teško ubojstvo supruga Domagoja Novoselnika.

Nećak (23), koji je bio osumnjičen za ubojstvo ujaka, dobio je osam godina maloljetničkog zatvora, a tako je odlučio Županijski sud u Splitu. Nakon nepravomoćne presude “fatalna ujna” je zaplakala i prekrižila se, a mladić se nije niti pojavio.

Inače, Slađana Novoselnik optužena je da je u lipnju 2011. u Vrisniku na Hvaru nagovorila nećaka, koji je tad imao 17 godina i s kojim je bila u ljubavnoj vezi, da ubije njezina supruga Domagoja, zbog čega su je pojedini mediji nazvali “fatalna ujna”.

Prvo su oboje tvrdili da je Domagoj počinio samoubojstvo, no nakon što je istraga pokazala drugačije, nećak je prvo preuzeo krivnju, a nakon nekog vremena okrivio je ujnu. Na prvom suđenju na Županijskom sudu u Splitu nepravomoćno je osuđena na 22 godine zatvora, a nećak je dobio deset godina, što je bila maksimalna kazna za maloljetnika. Vrhovni sud je presudu ukinuo obrazloživši da nije dovoljno dobro dokazano da je Slađana nagovorila nećaka na ubojstvo.

Ponovljeno suđenje nećak je dočekao na slobodi kad mu je istekao maksimalni mogući istražni zatvor, nakon čega je na slobodu izašla i ujna. Nećak se u međuvremenu oženio i postao otac. Ujna živi u Svetom Đurađu kod Virovitice. Otkad se vratila, malo tko ju je vidio, a još je manje onih koji žele pričati o njoj. Zatvorila se u kuću. Iz glavne ulice u selu blatnjavi puteljak vodi na brdo do kućice na osami.

- Srela sam je nedavno. Išla je iz grada. Vadila si je papire. Neugodno ti je i pitati išta. A i ona kaže: ‘Ne smijem se ni sjetiti svega’ - govori sumještanka kad smo posjetili ujnu u njezinu mjestu. Inače, ljubav između nećaka i ujne trajala je i dok su bili u pritvoru u Splitu.

“Ti znaš da ja ovdje stojim nevina. Ti si ljubav mog života”, pisala je Slađana nećaku. Pisma mu je ostavljala ispod kamena u zatvorskoj šetnici prije nego što su ih čuvari otkrili. Dok Slađanu neki iz sela osuđuju, drugi bi voljeli s njom porazgovarati. Govore da joj samo Bog može suditi. Kad su je pustili da se brani sa slobode, vikala je da je pravda pobijedila.

Je li ubila supruga ili nije, kažu da samo dvoje ljudi to zna. Oni koji su se usudili pitati je nešto kažu da samo procijedi: “Ne dao Bog nikome”.

U selu s nekoliko stotina stanovnika, u kojem je odrasla, gotovo svi kažu da su je znali samo iz viđenja. O Slađaninoj kćeri brine se baka s Hvara.