Ovih dana hrvatska Vlada predstavlja zakon kojim bi se zaustavio govor mržnje na internetu. Što bi bilo u redu, samo kad taj govor mržnje vrlo često ne bi dolazio upravo od politike koja ga sada namjerava obuzdati.
Prvo je Aleksandar Stanković u svojoj emisiji transparentom pozvao da se zaustavi mržnja u medijima, na što mu je Velimir Bujanec odgovorio porukom "Stop mrziteljima Hrvatske u medijima". Iako je upravo on u svojoj ekskluzivno hrvatskoj emisiji svojedobno ugostio vjerojatno najvećeg mrzitelja Hrvatske, Vojislava Šešelja.
Potom je Željka Markić u sinoćnjem Otvorenom uporno brkala slobodu govora s govorom mržnje, zbog čega ju je uspjela poklopiti čak i poslovično suzdržana ministrica kulture. Ona koja je Olivera Frljića nedavno optužila da namjerno provocira desničarske napade i prijetnje.
Da bi jutros Davor Bernardić krenuo tragom Željke Markić i na Aktualnom prijepodnevu u Hrvatskom saboru premijera Andreja Plenkovića upitao zašto je Facebook zabranio popularnu satiričnu stranicu "Di su pare?".
Oslobođen svećenik
U međuvremenu, Općinski sud u Splitu pod egidom slobode govora odbacio je optužnicu za govor mržnje protiv fra Luke Prcele koji je na misi branio poglavnika Antu Pavelića i veličao NDH.
Sve se to događa u trenutku kad hrvatska Vlada najavljuje zakon kojim bi se zaustavio govor mržnje na internetu. Što bi čak zvučalo prihvatljivo, kad taj govor mržnje ne bi vrlo često dolazio upravo od politike koja ga sada namjerava obuzdati.
Lako bi bilo nabrojati sve one slučajeve, pa čak i samo u zadnjih godinu dana, kad su vladajući političari, dužnosnici i saborski zastupnici javno i preko društvenih mreža prijetili strijeljanjem članovima nevladinih udruga, dizali hajku protiv izdajnika i mrzitelja Hrvatske, te naročito protiv svih manjina i ranjivih skupina.
Neki su se čak fotografirali s kalašnjikovima. I to baš oni koji podržavaju Vladu.
Nažalost, slične pa i gore stvari mogle su se čuti od visokih dužnosnika i pripadnika Katoličke crkve.
Policija je, međutim, uredno hapsila anonimne pojedince koji su na društvenim mrežama vrijeđali premijera i vlast.
Sloboda govora mržnje
Govor mržnje je, naravno, problem i to već godinama. No osim što ga njegovi širitelji često nastoje relativizirati, izjednačavajući ga sa slobodom govora, ovdje se suočavamo s drugim, mnogo većim problemom. Radi se o višegodišnjoj praksi da se taj otrov mržnje kapilarno širi od politike i Crkve, preko pojedinih medija, kroz svih pora hrvatskog društva do običnih građana.
Teško je, naime, ljude uvjeriti da nešto nije dozvoljeno na internetu, na Facebooku ili Twitteru, kad to isto nekažnjeno govore predsjednica, zastupnici, dužnosnici, pa i pojedini biskupi. Dapače, smatraju da bi trebali slijediti primjer vlasti i klera.
S tim problemom Amerika se ubrzano suočava od pojave Donalda Trumpa u predsjedničkoj kampanji.
Njegove izjave, a naročito njegovi tvitovi, ohrabrili su sve one rasiste, šoviniste, fašiste i naciste koji misle da sada mogu slobodnije nastupati budući da su dobili svog pokrovitelja u Bijeloj kući.
Sve ono što su nekada mislili, ali su se bojali izreći, a još više napraviti, sada mogu slobodno provoditi jer ni u kojem slučaju neće biti gori od predsjednika države.
Hrvatska se već dugo nalazi u sličnoj situaciji.
"Manjina je sama kriva"
Velimir Bujanec u svojoj je emisiji nerijetko promovirao govor mržnje. Pa je svejedno bio uzvanik na prijemu kod predsjednice Republike. Kolinda Grabar Kitarović udarala je tempo poručujući srpskoj manjini da je sama kriva što "provocira većinu", relativizirala pozdrav "Za dom spremni" i opravdavala ratne zločince.
Ladislav Ilčić, onaj koji je prije nešto više od godinu dana širio govor mržnje protiv muslimanskih emigranata, sada je savjetnik ministrice kulture. Zdravko Mamić koji je imao dosad nezapamćeni šovinistički ispad protiv Željka Jovanovića bio je oslobođen za govor mržnje. Osuđen je tek nedavno u privatnoj parnici. I on je bio na inauguraciji predsjednice države.
A vjeroučitelj Bagarić, onaj čija snimka je nedavno izašla u javnost, možda ne bi imao hrabrosti sve ono izgovoriti da nije dobio ohrabrenje kroz istupe biskupa Vlade Košića i nekih drugih svećenika.
O tome se ovdje najviše radi: politika udara tempo, politika truje društvo, politika ohrabruje mržnju.
Zloduh je pušten iz boce
Pa kad se danas govori o nekakvoj edukaciji protiv svakog komuniciranja koje izlazi iz spektra slobode govora, što znači pozivanja na nasilje, prijetnje i govor mržnje, onda bi upravo politika trebala pružiti vlastiti primjer.
Zloduh je još davno pušten iz boce. Progon manjina, nacionalnih, spolnih, vjerskih, kao i svih ranjivih skupina u društvu postao je tijekom godina svakodnevna, pa stoga gotovo normalna pojava.
Kao i hajka na "mrzitelje Hrvatske".
"Nema veće opasnosti za demokratske procese i ljudska prava, te društvenu stabilnost i nacionalnu sigurnost od 'govora mržnje' koji uživa otvoreno ili prešutno odobravanje vlasti", napisala je nedavno odvjetnica Vesna Alaburić.
I zato, umjesto da se bori protiv govora mržnje koji mnogima više izgleda kao borba protiv kritičara vlasti, vladajuća politika trebala bi trebala bi u tu borbu krenuti od sebe.
