Ma nije moguće. To su bile prve misli kad sam vidio dokumente ili dobio informaciju. Nažalost, ipak je bilo moguće
Ne smijemo pustiti da korupcija i nepotizam caruju i uništavaju ovu lijepu zemlju
Sretan i blagoslovljen Božić. Želimo vam se još jednom zahvaliti na vašoj ustrajnosti u borbi protiv nepravde prema malim ljudima.
Ovo je jedna od božićnih poruka redakciji i meni osobno. Zbog njih idete svaki dan na posao, zbog takvih poruka vučete. I na kraju godine kažete: “Isplati se raditi ovaj posao”. Obitelj čovjeka koji ju je poslao moći će nastaviti raditi, a bahati direktor je izgubio svoju fotelju kako smo u seriji tekstova otkrivali potencijalno koruptivne detalje natječaja. Nekad uspijete nešto promijeniti, nekad ne, ali barem uspijete upozoriti na problem. Tako je bilo sa slučajem HDZ-ove načelnice Lovreća koja živi u obiteljskoj vili s bazenom, a iskoristila je državne subvencije za kupnju stana u Zagrebu. Da joj se nađe. Kad putuje u metropolu. Anita Nosić je, barem privremeno, izgubila mjesto načelnice jer je muljala s prebivalištem kako bi dobila stan. Ali stan i državne subvencije nije. Da nismo svaki mjesec slali upit, sve bi bilo gurnuto pod tepih. Sad je barem promijenjen zakon i oni koji kupuju stanove uz državne subvencije moraju u njima zaista i živjeti. Ali Nosić vjerojatno nije jedina. Pitanje je koliko ih se na isti način izvuklo.
Kao što je nevjerojatno da Porezna uprava i Uskok nikad nisu pokrenuli nikakav postupak o nesrazmjeru imovine Milana Bandića. U ovoj godini smo otkrili kako je i čiji je to bio stan koji je darovao arhitektu koji mu je uređivao nekretnine. Objavili smo opise njegova skupocjena namještaja, kako su opremljeni stanovi za koje Uskok smatra da su njegovi, kako je uređivan stan od poduzetnika koji surađuje s Gradom, a u kojem je živjela besplatno gradonačelnikova kći. Gradonačelnik s plaćom od 18.000 kuna trebao bi raditi pola godine da zaradi za jednu svoju sofu Fendi.
A da nešto ozbiljno ne funkcionira s prevencijom korupcije svjedoči i drugi primjer koji smo raskrinkali. Kad je uhićen Dragan Kovačević, šef državne tvrtke Janaf, pronašli smo svih osam stanova koji su glasili na njegovo ime, ime njegove žene i male tvrtke koje nisu imale novac da ih kupe. Otkrili smo i nešto što je sablaznilo javnost, ali i pokazalo koliko bogati i moćni izgube kompas. Kovačević je kupio grobno mjesto u Aleji velikana na Mirogoju. Mjesta koja se čuvaju samo za one koji su istinski zadužili Hrvatsku. I sagradio grobnicu koja sad vrijedi barem pola milijuna kuna. A onda se pokazalo da je direktorica i svojoj obitelji prodala atraktivna grobna mjesta.
I to pokazuje hrvatski apsurd. Na važna mjesta u državnim i gradskim tvrtkama postavljaju se podobni, a onda oni vraćaju usluge. Najgori je to začarani krug na koji ćemo stalno upozoravati. Bliska suradnica šefa zagrebačkog HDZ-a u Plinari, ljubavni par koji je radio na žičari, uhljebljivanje supruge u Fondu za zaštitu okoliša..., samo su dio otkrivenih priča.
Prvi smo pisali i o sumnjivim ugovorima za vjetroelektrane, a onda je uhićenje Josipe Rimac pokazalo koruptivnu raskoš iza njih.
I nastavit ćemo pisati. U dubokom uvjerenju da korupcija i nepotizam moraju biti raskrinkani i zaustavljeni kako bi Hrvatska bila zemlja jednakih šansi. Za sve.