'Ne postoji niti jedna zvijezda realityja koja ima publiku...'

Slavan si i svi te vole. Na ulici te presreću, hvataju za rukav, mole autogram. U trgovinama ljudi su preljubazni, obraćaju ti se s osmijehom, spremni su ispuniti svaku tvoju želju... Voziš se gradom i gledaš svoje lice na jumbo plakatima, slušaš svoj glas na radiju, pratiš nastup na televiziji. Ljudi misle da si bogatiji i sretniji od ikog, da između nastupa provodiš život na egzotičnim putovanjima, spavaš u luksuznim stanovima i vilama. Ali kakav je doista tvoj život? Koja je stvarna cijena tvoje slave? Jesu li to pune dvorane i klubovi rasplesanih i radosnih ljudi, jesu li to samo prva mjesta na top listama, milijunski tantijemi i ležeran život? Ili opskurne, zadimljene birtije u kojima se šmrče, bode i guta? Je li život na estradi istinska noćna mora ili je to u konačnici ispunjenje najsretnijeg sna?

Na ovo pitanje u svojim ispovijestima, u pričama koje nikad nisu javno izrekli, samo za 24sata odgovaraju najveće legende hrvatske estrade. U svojim svjedočanstvima oni će govoriti o onima koji su uspjeli, ali i onima koji su sve proćerdali, o onima koji su dobro naplatili trud i talent, ali i o onima koji su potonuli i uništili si živote.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:14

- Da je jednostavno reći kako se stvara zvijezda, svako jutro, do prve kave, napravio bih tri nove zvijezde - kaže Zrinko Tutić. Kantautor tvrdi da je najvažniji Božji dar, a potom i obrazovanje. Ne mora to, ističe, biti glazbena škola, može i zbor u crkvi, KUD. I velika želja da buduća zvijezda prenosi emociju, energiju, da se njezina izvedba naseli ljudima u srce i dušu. Bez toga, smatra Tutić, nema ničega, ni zvijezda, ni cijene slave. 

Razlog zašto su pjevačice koje je on stvorio prije 20 godina i danas najjača estradna imena vidi u tome što razni, kako kaže, magnumtalenti, drektalenti ne mogu stvoriti zvijezde. 

- To je vic, to ne postoji. Ne postoji ni jedna zvijezda realityja koja ima publiku. Važna je samo gledanost, sher, sve drugo je nevažno. Slava je posljedica a ne uzrok, a danas su ljudi ni za što slavni - smatra Tutić. Način na koji je on 90-ih stvarao zvijezde bio je drugačiji. Iz njegova "Tutica" iznikle su Severina, Maja Blagdan, Tajči... Nikad nije radio s apsolutnim početnicima. Prije nego je došla u Tutico Doris Dragović je pet godina pjevala u grupi More. 

- Kad je sazrelo vrijeme za samostalnu karijeru krenuli smo sa 'Željo moja'. Uselila se s lakoćom ljudima u srce. Slično je bilo i s Majom Blagdan. Pet godina pjevala je u grupi Stijene. I Tajči je prošla školu ZKM-a. Njezin tata je imao bend za svadbe i ona je s njim kao curica od 14, 15 godina već imala puno utakmica u nogama. Jer ju je tata vodio sa sobom i rekao da pjeva do 23 sata a onda je poslao kući na spavanje. Plus iskustvo kojemu su je naučili u teatru. Slično je bilo i sa Severinom, koja je išla u srednju glazbenu, pa kod Lepe Smoje... Sa 16 godina već je imala ljetne gaže u Bolu na Braču, pjevala je s frendom i njegovim bendom - prisjetio se Tutić. 

Dodao je da se Severina pokušala ostvariti i kao tv voditeljica s Ivanom Banfić, a ističe i da je bila strašno talentirana za ples. To su, priča Tutić, sve uvjeti kojima procjenjuje što se od nekog da napraviti. U Tuticu je bio i Massimo koji je došao iz benda koji se bio raspao. Pa su krenuli u stvaranje njegovog identiteta i došli do pjesama 'Samo jedan dan', 'Stranac u noći' koje i danas pjeva. Sa Željkom Bebekom je imao drugačije iskustvo.

- Nakon njegovog odlaska iz Bijelog dugmeta pala mu je popularnost, nije se potrefilo da se našao s nekim autorom. Preko raznih ljudi pitalo se bih li ja to želio raditi. Rekao sam da ja to znam raditi, a on je sjajan pjevač. Prenosio je do tad energiju ali s njim je bilo teško jer nisam kretao od nule nego od -300. Trebalo je povratiti publiku. I uspjeli smo, a ključ cijele priče opet je - ima li alkemije autora i izvođača. I svih drugih suradnika, producenta, aranžera... - rekao nam je Tutić. Uza sve to trebalo je brinuti i da pjesme i zvijezde koje stvara budu atraktivne i zanimljive medijima. Danas kaže da ga barem 100 ljudi pita zašto više nema Maje Blagdan. 

- Ima, ali radi svoj duhovni program. Oni nastave da je nema po medijima, a ja kažem jer nije obrijala guzicu i ne nosi tange. Kad se stvari svedu na apsurde shvatiš da nisu svi jednako zanimljivi medijima - priča. Ističe da su posebne okolnosti kad se dogodi alkemija autora, producenta i izvođača. 

- Taj moj osjet da bih baš ja mogao za nju napisati pjesmu i njezin 'Joooj, bilo bi jako dobro da mi Zrinko napiše pjesmu', nije u domeni racija - kaže Tutić. Tijekom njegove karijere dolazilo je puno ljudi koji su htjeli pjevati, ali on, kaže, nije  u klubu prijatelja ptica pjevica. Dolazili su mu i roditelji koji su htjeli da njihovo dijete pjeva, bilo je puno slučajeva da su pitali 'pošto hit', ali nisu, kaže, bili bahati. 

- Oni su mislili da to tako ide, da trebaju platiti. Kad sam sve vratio na početak pa ih uputio na satove plesa, pjevanja, jer se iz kućnih papuča ne može na pozornicu, odustajali bi. Devedeset posto moje karijere bilo je ustanoviti što ne valja, jer da valja ne bi došli k meni. A svi su vješti u prikrivanju tih mana - priča Tutić.

Kod njega je bilo obvezno ići na ples, da buduću zvijezdu nauči držanju na sceni. Pa na satove pjevanja da je održe u kondiciji. Tutić je tražio sličan profil svjetskoj zvijezdi. Celine Dion odabrao je kad je stvarao Maju Blagdan. Kad joj je napisao 'Santu Mariju' dobili su prvu nagradu na Zagrebačkom festivalu, a Zrinko je znao da je pogriješio. Jer je to, kaže, bila pop rock pjesma, tvrdi pop, virtuozno otpjevana.

- Vidio sam da su ljudi u šoku i daleko je pjesma od njih. Pjesma mora pripadati ljudima i napravio sam onu za koju sam znao da će je Maja sjajno otpjevati. 'Jedini moj'. Bila je prva 25 tjedana na svim radio postajama, naselila se u ljudima, publika se prepoznala. To je to. Publika traži radio postaje da sviraju tu pjesmu, oni je sviraju da imaju slušanost. Ta ista publika hoće i intervju s Majom pa se naslovnice redaju. Tako se postaje zvijezda - pojašnjava.

Dodaje da u razdoblju od tri do pet godina one mogu ni pomisliti da žive od onog što zarade. Do tad producent vjeruje u njih, a u tog glazbenog producenta vjeruje diskografska kuća. I daje avans. Pa si pjevači od toga iznajme stan i normalno žive a novac vraćaju kad počnu zarađivati. Avans je bio dovoljan za život i nisu morale raditi dodatne poslove. Jer su producenti i diskografi vjerovali da će je prodati. Uvijek je imao stilistu. I pokušao mu objasniti namjeru, no zbrka bi nastala na dva mjesta - kod stylinga i spotova.  - Redatelji spotova ne rade svoj film nego trebaju slijediti naše vizije. Kad će raditi svoj spot, nek rade što hoće. Kad rade za nas, treba uobličiti naše želje. Najviše redatelja misle da su šefovi parade pa naprave katastrofu od spota jer ne slijede namjeru koju smo mi kao ekipa imali. Sa stylingom imaš više sreće jer odmah vidiš. Spot moraš čekati montažu, a haljinu odmah vidiš. Imao sam krasna iskustva sa stilistima, s Višnjom Trusić, Borutom Mihalićem... - priča Tutić.

Jako je pazio da njegove pjevačice nemaju loša iskustva s vlasnicima raznih klubova. Na koncerte nikad nisu išle same, s njima je bio netko iz Tutica. Vlasnici i njihovi prijatelji, naime, nerijetko žele kasnije sjediti s njima, zato je netko od izvršnih producenata uvijek  bio s njima. Ekscesa, kaže Tutić, uvijek ima pa netko mora biti uz njih. Nikad nisu bile same, ni ženske ni muški. Ne pamti puno emotivnih ili psihičkih slomova.  - Bude kriza, kao u svakom poslu, zasićenja. Kad se dogodi previše posla, govorili smo im da odmore 15 dana, da prekinu i posvete se malo sebi. Nije bilo velikih slomova - govori Tutić. Tajči ipak nije nije mogla izdržati pritisak i otišla je u Ameriku. 

Bio je rat, Tajči je otpjevala 100 dobrotvornih koncerata za ranjenu djecu, prihvatne centre, svi su nju htjeli. Rat je prijetio svom silinom, a ona je oduvijek imala svoju viziju. Nije odmah prihvatio, ali kad je shvatio da je to njezina iskrena želja, pustio ju je šest mjeseci prije isteka ugovora. 

- Iza Tajči je stajalo 35 ljudi. Ona je ostavila 35 obitelji kad je otišla u Ameriku. Toliko je ljudi ostalo bez kruha, mojom odlukom, jer od nečeg na silu nema života - kaže Tutić. Kad bi mu dolazili, budući pjevači bi ugovore potpisivali gotovo na neviđeno, a kad bi ih Zrinko proslavio nazivali bi ih robovlasničkima. Tvrdili su da je u njima stajalo čak i da moraju biti doma do ponoći. Tutić to demantira. Kaže da je ugovore sa Sinišom Škaricom i pravnicima sastavljao po uzoru na one iz zapadnih zemalja. 

- U njima je stajalo da ja kao glazbeni producent dajem dio novca, a drugi dio diskografska kuća. Pjevaču ide postotak tek kad vratimo troškove. U diskografiji, od prodaje ploča, to je bilo bilo tri do šest posto. Samo Mišo Kovač je imao osam. Nakon toga dolazi do odnosa  producenta i pjevača. Ne mogu reći koliko sam uložio u koga, teško, obično su to bile tri ploče u pet godina. Ne znam koliko novaca, jer tu je i studio i sve što diskografska kuća plaća, a za što ja odgovaram. Nisam brinuo o novcu jer smo razmišljali ne bude li išlo s jednim projektom, vratit ću od drugog, od Maje, Novih fosila. Nisu moji urednici vjerovali u projekt  Tajči. Iako sam bio njihov odlikaš, i kao autor i kao glazbeni producent. Potpisao sam da ću, ne bude li rezultata, vratiti sve što potrošim od Doris, Bebeka, Massima - govori Tutić.