Ja mogu, oni mogu prežaliti što nisu imali moje djetinjstvo i družanje po kvartu u igri od jutra do sutra, bez straha da će me netko pregaziti, oteti, bez straha od terorista, igranju nogometa po cesti i parkovima, odlascima u kino s frendovima iz razreda, kad si znao tko ti je susjed, kad se ulazna vrata nisu zabarikadirala lancima i ključevima, to je za mene neprocjenivo
lolita 29
04.1.2020.
Odustani
Slazem se. Sjecam se da je mama uvijek zvala sa prozora da dodjemo kuci a mi uvijek moljakali da nas pusti jos malo! Nikada nam nije bilo dosta igre! Vidim da m
ojoj djeci to fali ali takva su vremena. Parkovi prazni, nigdje djece. Dusa me zaboli kad me pita gdje su druga djeca?
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .