Elisabeth je baš pogodila Draženovu emociju, njegov život s loptom. Ona je i poznavala Dražena, a figura bi trebala biti izložena u muzeju do njegovog rođendana 22. listopada, kaže nam Biserka Petrović
DRAŽENOVA FIGURA U MUZEJU
'Ne mogu ni minutu biti kraj Dražena, bježim. Baš je stvaran'
Jedna vrata, druga vrata i... On.
- Samo što ne govori.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:38
"Voštani" Dražen u prirodnoj veličini, s njegovom najdražom loptom u rukama, u znoju i tišini, tako stvaran i, upravo što nam i majka Biserka kaže, samo što i riječi ne krenu...
- Ne mogu ni minutu stajati kraj njegove figure, odmah moram pobjeći.
Draženov muzej, zasad još uvijek samo u odajama istoga, daleko od posjetitelja, emotivno i materijalno obogatilo je djelo francuske kiparice Elisabeth Daynes. I kada ga ugledate, a imali smo tu čast među prvima... Da, to je Dražen.
- Elisabeth je baš pogodila Draženovu emociju, njegov život s loptom. Odmah vam je jasno koliko je on živio košarku. U Istanbulu je pravila i figuru turskog košarkaša Hede Turkoglua, ali on nema tu emociju kao što je Draženova. Mi smo već godinama bili u kontaktu s Madame Tussauds, Elisabeth je glavna u njihovom pariškom muzeju i, štoviše, poznavala je Dražena. Kažem, baš je pogodila sve.
Daynes je radila i Einsteinovu figuru, u Hrvatskoj i skulpture za Muzej krapinskih neandertalaca. Draženova bi trebala točno u centar muzeja u listopadu.
- Rekla sam onima koji su sada na potezu da mora sve biti gotovo do njegovog rođendana 22. listopada. Obavili smo najveći dio posla i sada taj ugovor koji smo potpisali s Gradom ne smije se zaustavljati i neću nikome dati mira dok ne bude gotovo. Bilo bi sve i ranije, ali korona je zaustavila. Zamislili smo priču u kojoj će Dražen biti u olimpijskim krugovima te se okretati pod svjetlima i igrati košarku.
U trojci New Jersey Netsa...
- Pitala nas je kiparica hoćemo li Šibenku, Cibonu, ali htjeli smo njegov najviši domet. Zvali su me čak iz New Yorka u nedjelju navečer i baš ćemo im i poslati fotografiju - kaže nam Biserka po povratku s Mirogoja i 28. godišnjice Draženovog preranog odlaska.
- Srce na taj dan uvijek drugačije kuca, tijelo se uznemiri i reagira po svome. Prošlo je 28 godina, ali to ne možete ni s čim suzbiti. Ostavio je takav trag da i dalje ne mogu vjerovati. Njegova je najveća medalja ta što vidite koliko je ostao u narodu, a ostao je jer je želio svojim igrama usrećiti ljude. I dalje mi se javljaju mnogi na današnji dan. Evo, jedan čovjek iz Španjolske, kada je Dražen igrao u Madridu, a on imao samo deset godina, svoju je kuću nedaleko Maroka pretvorio u pravi mali Draženov muzej. To ne možete nikome narediti da učini, to ljudi osjećaju i to naprave.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
