Ne mogu kući, u domovini mi je rat, ginu, a obitelj mi je ondje

Prije manje od deset dana pun radosti je sprintao travnjakom Rujevice. Simon Rožman (37) u igru ga je poslao u 64. minuti, a u 66. Sterling Yateke (20) zabio je Lokomotivi za erupciju riječke radosti na terenu i tribinama kojima su se navijači vratili nakon 100 dana.

Tek dvadesetogodišnjak (na posudbi u Rijeci iz bečke Austrije) za kojeg je to večer iz snova koja te drži na sedmom oblaku danima, tjednima. Mlad, nadaren, ničega mu ne fali, vidio je i vidjet će svijeta, na putu da ispuni sve životne ambicije.

POGLEDAJTE VIDEO: RIJEČKA RUJEVICA PRIJE DERBIJA

Pokretanje videa...

00:20

Video: Danijel Vukušić/24sata

Kada smo, osam dana kasnije, u sjeni terase klupskog bistroa sjeli sa napadačem iz Srednjoafričke Republike, nije trebalo razmijeniti ni riječ da bude jasno kako s druge strane stola sjedi mladi čovjek kojem život nije nogometna bezbrižnost i ispunjenje dječačkog sna.

Riječi idu tiho i suzdržano, misli su 4500 kilometara daleko.

- U Rijeci, u Hrvatskoj, ne da mi se sve sviđa nego je savršeno. Klub, momčad, ljudi, ljepota kraja, klima. Sve.

Ali...

- Svoje brige držim u sebi, ne želim ih pokazivati i ne smijem dozvoliti da utječu na posao. Ali moja domovina je siromašna i: poharana ratom - priča nam Sterling.

Služi se engleskim, a materinji mu je francuski pa su napadač i novinar u društvu legende: ako zapne prevoditelj je - Danko Matrljan, golgeter iz najslavnijih riječkih nogometnih vremena, iz '80-ih. Matrljan je četiri godine igrao i živio u Francuskoj.

- Rat traje dugo, duže od desetljeća. Građanski rat, krvav. Svakodnevno se gine. Jučer su ubijena četiri vojnika - nastavlja Yateke.

- Ja sam u Europi sam, nitko mi od obitelji nije stradao i nisu bili u životnoj opasnosti, ali kada ti je domovina u ratu to je nešto s čim živiš 24 sata dnevno. Pa makar bio 4-5 tisuća kilometara daleko i ovoj ljepoti i miru u kojoj sam ja.

Sterlingov rodni grad Bangui je i metropola Srednjoafričke Republike, glavni grad države koja je prema nekim pokazateljima trenutačno najveći uvoznik oružja na svijetu, među deset je najsiromašnijih zemalja svijeta, BDP je 401 dolar per capita, te je 187. od 188 država svijeta prema razvoju i najlošija za život mladih ljudi. Kad je zadnji put bio kod kuće?

- Prije sedam mjeseci. Nije problem otići, ali... Kad sletiš u glavni grad tamo i ostaješ. Bangui je relativno siguran. Sve oko metropole je teritorij na kojem se sigurnost ne može zajamčiti. Upravo suprotno. Opasno je. Jako opasno. Po život opasno.

Ima li uopće smisla pričati o nogometu?

- Ima. To je moja strast i: moj posao. Profesionalac sam. S te strane ispunio sam ono o čemu sam sanjao otkad pamtim. Da postanem nogometaš.

Što je bilo najteže na putu do ostvarenja tog sna?

- Sa 18 godina okrenuti vlastiti svijet naglavačke pa iz Afrike doći u Europu. U Finsku. Poslije u Austriju i danas, evo, u Hrvatsku.

Uzori, idoli?

- Dvojica: Samuel Eto'o i Ronaldo, brazilski.

Navijačko srce kuca za?

- Osim mog kluba iz Banguija, navijam za Manchester United i Real Madrid.

Ovaj čovjek koji sjedi s nama za stolom...

- Je zabio Realu i s Rijekom ga pobijedio 3-1, znam! Nije mi to Danko rekao, njemu to na pamet ne bi palo, ali rekli su mi ljudi u klubu. Nevjerojatno impresivno - priča Yateke dok Matrljan odmahuje rukom, 'Pusti to, to je prošlost, Sterling je sadašnjost i budućnost, o njemu je riječ'.

Što ste znali o Hrvatskoj prije nego ste u veljači došli u Rijeku?

- Jako puno toga. Jer ja sam nogometaš i obožavam nogomet, a pričamo o Hrvatskoj! Naravno da je moje i zanimanje cijelog svijeta još tisuću puta više nabujalo u ljeto 2018. kad ste došli do finala.

Prvi gol u dresu bečke Austrije dao je: hrvatskim šampionima.

- Pripreme u Turskoj, prva utakmica protiv Dinama, pobijedimo ih 2-0, a ja zabijem jedan gol. Hrvatska mi je bila suđena.

'Black lives matter', pokret koji dobiva zamah u Americi i podršku u cijelom svijetu. Koliko uopće imate snage pratiti još i to?

- Mlad sam, ne bavim se politikom i ne razmišljam o njoj, ali to je nešto daleko više. Zaokuplja me to, naravno. I brine kad vidim što se dan-danas može usred Amerike nekome dogoditi samo zbog boje kože.

Iz afričke ste zemlje, 4.5 milijuna stanovnika, a već gotovo dvije godine u Europi...

- Znam što ćete me pitati i odgovor je: da. Osjetio sam rasizam na vlastitoj koži, jako dobro znam o čemu pričaju i za što se bore Afroamerikanci. I... Ne, u Hrvatskoj niti na jedan način nisam doživio niti jedno iskustvo tog tipa.

Najveća želja se podrazumijeva: mir u domovini. A profesionalni planovi i ambicije?

- Dokazati se u Rijeci, svaki dan pod trenerom Rožmanom biti sve bolji nogometaš pa jednog dana zaigrati negdje na vrhu, recimo u Premiershipu - rekao je Sterling Yateke za 24sata.

Stoik, mladi čovjek koji svojom brigom ne želi opterećivati nikoga, ali ju ne može ni sakriti. Sterlingu je nogomet i strast, i posao i bijeg od briga s kojima se mi u Hrvatskoj, na žalost, i predobro možemo identificirati.