Euroliga je, odmah iza NBA, druga najjača košarkaša liga na svijetu. Kad je riječ o ovim dvjema globalno prestižnim košarkaškim ligama, nije li onda svejedno u kojoj ligi će sudjelovati naši košarkaši? Neće li baš zbog toga biti još bolji onda kad bude trebalo odjenuti dres reprezentacije? Nažalost, nije sve tako crno-bijelo, a mi ćemo pokušati odgovoriti zašto je to tako.

NBA je jedina košarkaška liga u SAD-u,  pa ne čudi što se čak 30 momčadi natječe u njoj. U Europi je situacija malo drugačija, 18 momčadi igra u Euroligi, od kojih 12 trenutno ima dugoročne licencije prava na sudjelovanje. Također, s obzirom na broj momčadi, jasno je zaključiti da se u Euroligi igra manje utakmica, od kojih svaka ima rezultatsko značenje, a zbog velikog broja utakmica u NBA ligi dopušteno je i koji put pogriješiti pa nadoknaditi propušteno boljom igrom u sljedećoj tekmi.

Slična, ali opet različita pravila

Iako mnoga osnovna pravila košarke prati cijeli svijet, postoje određene varijacije u ligama, pa se tako Euroliga igra prema pravilima Međunarodne košarkaške federacije (FIBA), a NBA ima vlastiti set pravila.  

Utakmice prema Fibinim pravilima traju 40 minuta, odnosno četiri četvrtine po 10 minuta. S druge strane, NBA utakmice sastoje se od četiri četvrtine od 12 minuta, što je ukupno 48 minuta. Uz to, u Euroligi se igra na manjem terenu nego u NBA-u, zbog čega je linija za tri poena bliža košu.

Što se tiče sudaca, uvriježeno je mišljenje da su suci u NBA ligi liberalniji, odnosno da dopuštaju neke stvari, poput četvrtoga koraka, pozivajući se pritom na "duh igre". Međutim, kad je riječ o kontaktu, tu nema popuštanja - sude i najmanji faul. Praksa je čak pokazala da češće sude prekršaje na slavnim igračima, i to samo zbog statusa superzvijezde koji uživaju. 

Fibini suci dopuštaju više kontakta, neki bi rekli i da se u Europi igra mnogo čvršće, ali za sve ostalo striktno slijede pravila. Osim toga, Euroligaški timovi mogu transferirati najviše dva inozemna igrača, kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti za momčadi koje možda nemaju novca za uvoz NBA superzvijezda, a u NBA ligi ne postoje ovakva ograničenja.

Timski sport vs zvijezde u NBA-u

Razlika je vidljiva i u reputaciji. Gotovo svakog NBA košarkaša tretiraju kao zvijezdu, pa nije neobično da potpisuju ugovore vrijedne više milijuna dolara. Tako je u sezoni 2021/2022. bilo više od 30 košarkaša s ukupnim godišnjim prihodom većim od 30 milijuna dolara.

A Euroliga smatra igru važnijom od igrača te su i europski fanovi skloniji podržavati svoj omiljeni klub, a ne igrača, zbog čega igrači ne uživaju zvjezdani status, poput američkih kolega. Što se tiče plaće, ona je malo skromnija od američke. Godišnja primanja euroligaških košarkaša variraju između 400.000 i 800.000 dolara. Primjerice, Anadolu Efes, prvak prošlogodišnje sezone, ima ukupni godišnji budžet od 15,9 milijuna dolara, koji se raspoređuje na cijelu momčadi, a upravo je to godišnji prihod jedne prosječne NBA zvijezde.

Hrvati s druge strane oceana

A sad nešto i o igri. Među najpoznatijim Hrvatima koji su otišli u NBA zasigurno su Bojan Bogdanović, koji trenutno igra za Detroit Pistonse, Dario Šarić, koji je u Phoenix Sunsima te Ivica Zubac iz Los Angeles Clippersa. Je li ih na tu odluku motivirala slava, novac, dječački san ili nešto deseto, ne možemo reći sa sigurnošću, ali ono što možemo tvrditi je da bi hrvatska košarkaška reprezentacija više profitirala kad bi naši igrači ostali igrati u Europi. 

Primjerice, Hrvatska dogodine ne ide na Svjetsko prvenstvo u košarci zato što se prvi ciklus kvalifikacija za Svjetsko igrao u veljači - kad je u NBA-u još trajala sezona i kad NBA jednostavno nije mogao pustiti naše reprezentativce da dođu igrati. Iako je drugi ciklus kvalifikacija bio u srpnju, tad je već bilo prekasno da okrenu situaciju u našu korist. Kad bi bili u Europi, košarkaši bi mnogo više bili na raspolaganju izborniku za određene mini cikluse okupljanja i priprema, na kojima bi se uigravali, jačali timski duh i slično, a to je nemoguće ako ih je pola na drugoj strani oceana. 

Osim udaljenosti i gustog rasporeda, treba spomenuti i problem promjene stila igre. Naime, novi igrači u NBA ligi, bez obzira na to koliko su dobri, prvih godina malo igraju, zbog čega mogu izgubiti na kvaliteti i samopouzdanju, a ti bi košarkaši u Euroligi bili među glavnim igračima. A kad se prebace na "američka pravila", poslije se teško vraćaju na pravila Fibe. Iako jačaju mišićnu masu, gube fleksibilnost, brzinu i tehniku potrebnu za igru europske košarke. Neki sportski znalci rekli bi da postanu strojevi jer im počinje manjkati osjećaja za kreativnost, opuštenost te faktor iznenađenja u igri - po čemu je i hrvatska košarka nekad bila poznata. Činjenica je i da je Euroliga najjače europsko natjecanje, u kojem se igra taktički kvalitetnija košarka, a NBA ligu "vode pojedinci" koji kreiraju cijelu igru.

Što vi mislite što je za našu košarku bolje?

Sezona najjače košarkaške lige u Europi je počela, očekuju nas zanimljivi i snažni derbiji. Hrvatski reprezentativac Mario Hezonja u redovima Real Madrida na gostovanju je nadjačao Panathinaikos, a Jaleen Smith, hrvatski reprezentativac američkih korijena, u Albi Berlin nastavlja nizati izvrsne partije.