Nauljeni polugoli turski hrvači i jahači konja koji kradu kozji leš

Himna, zastava, prirodne ljepote, životinjske vrste i kulturne znamenitosti. Sve to identificira neku državu u odnosu na ostale. A u sve to spada i nacionalni sport, koji snažno utječe na prepoznatljivost države. Iako se možda čini tako, ne, ne igraju danas svi samo nogomet. Nekima su drugi, neobičniji sportovi, puno zanimljiviji.

Afganistan - Buzkaši

Nomadska plemena Središnje Azije Afganistanu su u nasljedstvo ostavila ono što oni danas nazivaju nacionalnim sportom - buzkaši. U ovom agresivnom sportu, igrači jašući konje pokušavaju oteti leš koze drugom jahaču i položiti ga u "gol". Pri tome se igrači i međusobno često udaraju, a u velikoj gužvi i borbi dolaska do koze, igrači udaraju i druge konje. 

Teren je veličine dva nogometna terena, a u svakoj se momčadi nalazi deset jahača od kojih u svakom poluvremenu nastupa maksimalno njih pet. Poluvrijeme traje jednako kao i nogometno, 45 minuta, a pauza između 15.

Ove se "utakmice" većinom igraju petkom, a privlače i do nekoliko tisuća ljubitelja ovoga sporta. Gledatelji ne skrivaju da su u ovome sportu čak vidjeli i smrt konja. 

Angvila - Jedrenje

Kada biste bilo koju osobu u Angvili pitali što obožava, vjerojatno bi to bilo jedrenje. Možda se čini čudno, ali kad malo bolje razmislimo, čak i nije toliko. Malena zemlja, okružena vodom od svojih je početaka saživjela s morem. Najveći problem, Angvila je pretvorila u najveću radost svoga naroda. 

Kroz povijest u ovoj malenoj državi nije bilo posla. Ljudi su stoga morali posao potražiti u nedalekoj Dominikanskoj Republici do koje su išli svojim jedrilicama pri čemu su se utrkivali. Do posla niz vjetar, a s posla uz vjetar. Upravo tako nastao je danas nacionalni sport ove male karipske države čija je prva službena utrka bila još 1940. godine u pet različitih klasa. 

Iako su naizgled isti, angvilske jedrilice nemaju palubu što ih pretvara u brodiće za velike avanturiste. Osim toga, veliku ljubav prema ovome sportu Angvili pokazuju činjenicom da često bacaju članove ekipe s jedrilice kako bi lakše i brže jedrili. Čini se da kod njih "bitno je sudjelovati" nije lajt motiv. 

Argentina - Pato

Pato ili u prijevodu sa španjolskog jezika, "pačja igra", je argentinski nacionalni sport koji kombinira elemente košarke i pola. U svojim počecima se igrao sa živom patkom koja se nalazila u košari, no danas se koristi prava lopta. Oko nje je ispleteno uže koje formira "ručke" kako bi igrači, koji su na konjima, mogli uzeti loptu rukom kada padne na travnjak, bez silaska s konja. Cilj je zabiti što više golova, odnosno, ubaciti što više koševa. Igraju dvije momčadi po četiri igrača, a igra se po osam minuta u šest perioda. 

Igrač koji uhvati "pato" mora jahati s desnom rukom ispruženom kako bi i drugi igrači imali priliku osvojiti ga. U drugom slučaju, igrač je počinio faul, takozvanu "negadu".

Pokretanje videa...

02:38

Australija - Australski nogomet

Australski nogomet je momčadski šport koji se igra s 18 igrača u polju, a igra se na igralištu za kriket ili sličnom ovalnom igralištu. Ono je dugo 135-185 metara, a široko 110-150 metara. Koristi se lopta jajastog oblika, ali nije ista kao u ragbiju ili američkom nogometu, unatoč sličnostima koje ovaj sport ima s navedenima. 

Ovaj je sport nastao u Australiji te je nacionalni sport te države, ali osim u Australiji ovaj sport je popularan i u još nekim  zemljama.

Bangladeš - Kabaddi

Jedna od najsiromašnijih, ali i najnapućenijih zemalja svijeta s velikim rodnim prirastom, južnoazijski Bangladeš, voli sportove s puno kontakta. Tako im je nacionalni sport kabaddi, koji svoje početke pronalazi u staroj Indiji, a sada je nacionalni sport Bangladeša.

Igraju ga dvije momčadi s po sedam igrača,a momčad koja se brani mora zadržati napadače suparničkog tima da ne prijeđu na njihovu polovicu. Naime, cilj je napadača doći do protivničke polovice dotaknuvši što više protivničkih igrača, a zatim se mora i vratiti na vlastitu polovicu. 

Postoje dva stila igranja kabaddija: kružni i standardni stil.

Brazil - Capoeira

Brazil je poznat kao nacija koja je izvrsna u velikom broju sportova. U nogometu, u košarci gdje ih vodi Hrvat Aleksandar Petrović, pa čak u rukometu gdje su iznenadili hrvatsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu 2019.

Ipak, capoeira je njihov nacionalni sport.  Ona je zapravo afričko-brazilski oblik borilačke vještine koja kombinira akrobatske vještine, ples i glazbu. Popularna je postala u 16. stoljeću, iako su ju još prije njega u Brazilu razvili afrički robovi, a upravo zbog svoje dinamičnosti i kompleksnosti je popularna još danas i to diljem svijeta. 

Naime, Capoeira se izvodi u krugu koji  capoeirista. Oni pjevaju, plješću, bodre, sviraju, te stvaraju energiju zvanu "axe" koju dvoje capoeirista unutar kruga pretvaraju u atraktivne pokrete.

Butan - Strijeljaštvo

Olimpijski sport posljednjih 119 godina iziskuje nanometarsku preciznost svojih natjecatelja. Strijelom je potrebno što preciznije pogoditi postavljenu metu. Nacionalni sport Butaan streljaštvo je postalo 1971. godine kada je ta država postala članicom UN-a. Od tada pa sve do danas popularnost ovoga sporta u Butanu i izvan njega rapidno raste. 

Neki streljaštvo povezuju s ubijanjem, no državljani Butana tvrde - ovo je sport koji jača i fizičku i mentalnu snagu pojedinca. Uvriježeno je mišljenje da je i za jedrenje za streljaštvo  potrebna visoka inteligencija.

Zanimljivo, Butanci su ponosni na participaciju žena u ovome sportu, no ona tradicionalno nije natjecateljska. Prema njihovoj izreci "streljaštvo i rasprave su za muškarce, ples i pjesme za žene", supruge natjecatelja pripremaju jela i dolaze s djecom bodriti svoje supruge, ali ne nastupaju u natjecanjima. Ipak, u novije vrijeme žene bez zadrške participiraju u ovome sportu.

Čile - Rodeo 

Sport duge tradicije u Čileu zasigurno je čileanski rodeo koji su 1962. proglasili svojim nacionalnim sportom. Bit ovoga natjecanja jest da dva natjecatelja na konjima pokušavaju unutar arene dovesti tele do zida i na određeni način ga na njega pritisnuti. Ovisno o tome u kojem dijelu arene to naprave i na kojem dijelu tijela pritisnu tele, dobivaju i bodove. 

Arena je u obliku polumjeseca, a naziva se doslovno tako  - medialuna. Ovaj je sport osobito popularan u ruralnim dijelovima zemlje, a njegovi pobornici uvjeravaju da nema stradanja za životinje.

O njegovoj popularnosti svjedoči i činjenica da su natjecanja čileanskog rodea 2004. bila posjećenija nego li profesionalni nogomet.

Finska - Pesapallo

Pesapallo ili finski bejzbol je varijacija popularnog sjevernoameričkog sporta. Kao i u američkom, tako i u ovome, ofenzivni igrači palicom udaraju lopticu te pokušavaju pretrčati tri baze i vratiti se na svoju početnu, dok ga braniči pokušavaju prestići. 

Glavna razlika je u samom ispucavanju loptice koja se, za razliku od američkog bejzbola, u finskom ispucava vertikalno zbog čega je lakše kontrolirati hitac. To omogućava daje ofenzivnim igračima više taktičke slobode, a upravo zbog toga je ovaj sport poznat i kao jedan od najboljih razvijača mentalnih sposobnosti. 

Trener ima bitnu ulogu u ovome sportu. Naime, on svojim napadačima signalizira i daje upute uz pomoć šarene lepeze.

Italija (Florenta) - Calcio Storico Fiorentino

Kombinacija nogometa, ragbija i hrvanja nastala u 16. stoljeću, danas je jedna od glavnih atrakcija Italije, odnosno toskanske Florente. Upravo na srednjovjekovnom gradu-državi Firenci, temelji se ovaj sport sastavljen od četiri momčadi nazvane po bivšim gradskim četvrtima. 

Te su četiri momčadi: Santa Croce (plavi), Santo Spirito (bijeli), Santa Maria Novella (crveni), i San Giovanni (zeleni). "Giuoco del calcio fiorentino” ili jednostavno "calcio" što znači "udarac" igrao se u momčadima po 27 igrača, a koriste se i ruke i noge kako bi se zabio gol. 

Irska - Keltske igre

Zajednički naziv keltskog nogometa, rukometa i hurlinga. 

Keltski nogomet je igra po 15 igrača u svakoj momčadi na pravokutnom terenu s golovima u obliku slova H. Ukoliko zabijete gol kakav poznajete iz hrvatskog i nama bolje poznatog europskog nogometa, dobit ćete tri boda, a ukoliko prepucate loptu preko prečke, ali između stativa, dobit ćete jedan bod. 

Slično keltskom nogometu i hurling ima momčadi s po 15 igrača te gol u obliku slova H. Ovaj je sport star 3000 godina i navodno je najbrža igra na svijetu jer kombinira elemente lakrosa, hokeja i bejzbola. Bodovanje je isto kao u keltskom nogometu.

Keltski rukomet, s druge strane, nema 15 igrača u jednoj momčadi. Ima samo dva igrača koji loptu bacaju u zid, sličan američkom rukometu. Postoje tri vrste: 60x30, 40x20 i "One Wall". Ovaj potonji je najpopularnija internacionalna verzija rukometa s obzirom na to da ga se igra u više od 30 država svijeta.  

Filipini - Arnis

Kali, eskrima ili arnis, kako god ga zvali, govorit ćete o nacionalnom sportu Filipina. Tradicionalna borilačka vještina podrazumijeva borbu sa štapovima, noževima, oštricama, ali i sirovu goloruku tučnjavu, naravno, pod određenim pravilima. 

Budući da je ova vještina ukorijenjena duboko u tradiciju filipinskog arhipelaga još od 17. stoljeća, a osim toga pokazuje svoju superiornost u borbi sa i bez oružja, očekuje se njezino skoro dodavanje na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine. 

Japan - Sumo hrvanje

Japanski sumo hrvač zvan "rikishi" gura svoga suparnika izvan kruga ringa ili ga gura na tlo. Naime, hrvač ne smije niti jednim dijelom svoga tijela dodirnuti tlo, osim nogama. Sumo hrvanje je sport punog kontakta čiji su korijeni upravo u Japanu, jedinoj državi u kojoj se ovaj sport trenira profesionalno.

Osim sa sportskim duhom, povezan je i s vjerskim ritualima kao što je otjerivanje loše energije prije borbe. Povezanost s tradicijom pokazuje i cijeli život sumo hrvača koji živi po strogim pravilima u trening kampovima zvanima "heya". Ondje je prilagođen i isplaniran cijeli spektar njihovog života od prehrane do oblačenja kako bi sve bilo u skladu sa sumo tradicijom.

Kolumbija - Tejo

Bacajući metalni pak uzduž označene staze dugačke 18.5, odnosno, 20 metara na ploču (1x1 m) prekrivenu glinom i postavljenu pod kutom od 45 stupnjeva natjecatelji kolumbijskog nacionalnog sporta "teja" bacaju upravo - "tejo", a samo bodovanje ovisi o tome hoćete li pogoditi ili promašiti vrećicu s eksplozivom koja eksplodira pod pritiskom "teja".

Iako postoji nekoliko teorija o njezinom nastanku, najčešće se tvrdi da je nastala prije srednjeg vijeka kada su dečki, natječući se za naklonost neke djevojke, bacali zlatne diskove u označeni krug.

Meksiko - Charreria

Charreria nije samo nacionalni sport, nego je i bitan dio meksičke kulture i nasljedstva. Sličan je rodeu, a igraju ga i muškarci i žene. Nastala je iz svakodnevice, točnije iz 'prisile' svakodnevnog života starog Meksika koji se bavio većinom stočarstvom. Smatra se 'živućom poviješću', a 2016. stavljena je na popis nematerijalne baštine UNESCO-a.

Peru - Paleta Fronton

Paleta Fronton vuče korijene od 'pelota vasce' koju su u Peru donijeli još španjolski osvajači. Crna lopta i reket, ali drugačiji od teniskog, su glavni predmeti ove igre. Teren također liči na teniski, no u ovome sportu servis mora prvo udariti u zid, a zatim u protivničku polovicu vertikalno podijeljenog dijela terena.

Portoriko - Paso Fino

Paso Fino nastao je još u doba kolonizacije, a igra se na konjima, točnije na pasmini koja se zove upravo Paso Fino. Sport klasi elegancija koja podsjeća na klasični galop, ali pravi znalci vide jasnu razliku.

Turska - tradicionalno hrvanje u ulju

Priprema za tursko tradicionalno hrvanje je mazanje tijela maslinovim uljem, a sportska oprema su uske kožne hlače. Teren je travnati, a protivnici pokušavaju srušiti jedan drugoga. Onaj koji pobjedi postaje prvak hrvanja te godinu dana nosi zlatni pojas. 

Kroz stoljeća bavljenja ovom igrom, hrvanje u ulju postalo je dio turske kulture i nazivaju ga "sportom predaka". Prvo su ga koristili vojnici kako bi se što bolje pripremili za bitke, a kasnije je jednostavno postao način očuvanja časti i postizanja određenog ugleda.