Gospodin Kujundžić po točke svog programa poseže u isti lonac kao i ostali, a kao i svi prije njega. Danas nije teško zaključiti što u Hrvatskoj ne valja te stoga nije teško niti ponuditi svoj program. Ne mislim da povijest Hrvatske počinje od domovinskog rata i jako puno nas koji smo svoj radni vijek započeli u Jugoslaviji veoma dobro znamo usporediti nekad i sada. Nismo jugonostalgičari, nismo komunjare, nismo partizani (pa i da jesmo) i nismo veleizdajnici ako jasno kažemo čemu smo se nadali uoči domovinskog rata, a ćemu se nadamo sada. Jednostavno, očekivali smo bolji život u svim segmentima, a sada sa strahom očekujemo nadolazeći dan. Stisnuti između dužničkog ropstva i nikakve budućnosti pitam se kako da povjerujemo gospodinu Kujundžiću, g.Josipoviću, gđi Kolindi i ostalim kandidatima da će donjeti preokret u općoj beznadnosti. Lice Hrvatske danas je lice osramoćenog od gomile državotvornih, poduzetnih, snalažljivih . . . Tko je jamio je jamio - iluzija je da neće jamiti i dalje. Stalno se iznalaze novi putevi jamljenja zamotani u široki osmjeh na promidžbenom plakatu. Znamo da je lopovluk poput računalnog virusa.Uvijek je makar korak ispred i uvijek se uspije provući kroz šumu paragrafa kako bi nam iz sigurnosti svoje utvrde pokazao da smo još uvijek stoka sitnoga zuba.