Velika većina vlasnika ljubimaca neće razmišljati o potrebi transfuzije krvi za svojeg ljubimca dok se ne pojavi potreba. A onda je pitanje kome se obratiti, koga nazvati, kamo ići. Da stvar bude još izazovnija, to sve treba obaviti vrlo brzo. Petra Pajtak, u suradnji s Petrom Puvačom, svakodnevno se trudi širiti i povećati bazu ljubimaca donora, koju ove dvije zaljubljenice u pse održavaju i trude se da ona svakim danom postaje sve veća i šira.

- Trenutno je u bazu upisano 170 pasa iz svih krajeva Hrvatske, no taj se broj stalno mijenja. Nažalost, ne mijenja se puno, plus minus nekoliko pasa, jer upišemo nekoliko novih pa onda isto tako i brišemo neke koji su stari, oboljeli, uginuli ili ne mogu više biti donori iz bilo kojeg razloga. Vlasnici pasa kojima je potreban donor krvi javljaju se iz svih krajeva Hrvatske, ali ipak je najčešće slučaj da se javljaju iz Zagreba. Ima svakakvih slučajeva, od toga da je pas ozlijeđen ili je posrijedi neka bolest ili stanje zbog kojeg je potrebna operacija, pa je potrebna i transfuzija - rekla nam je Petra Pajtak.

O tome tko sve može postati donor i kako se to postaje na stranici ljubimci-donori.com svatko tko je zainteresiran može doznati te prijaviti svog psa donora na listu, u kojoj će, uz osnovne podatke, stajati i lokacija psa donora, jer kad je riječ o transfuziji krvi, pa i u slučaju životinja, vrijeme nije luksuz. Nekad je potrebno reagirati u minutama, ovisno o stanju u kojem se nalazi životinja, bilo da je riječ o bolesti, hitnoj operaciji, ozljedi... Upravo je i hitna operacija njezina psa bila pokretač ove inicijative i baze podataka. 

- Moj pas Taro, labrador, bio je otrovan te mu je trebala hitna transfuzija krvi. Nedugo prije te situacije udomili smo i Toyu, kujicu, koja je u trenutku trovanja Tara bila mlada i zdrava, te je bila idealan kandidat da starijem prijatelju donira krv. Nažalost, ona je također bila otrovana, nismo to znali, pa smo u konačnici imali dva psa kojima je bila potrebna hitna transfuzija krvi. Moj Taro se nije izvukao, ali Toya jest. No tad, kad sam pisala statuse na Facebooku i u grupama, u nadi da će samo jedna osoba odgovoriti s nekakvim korisnim informacijama, shvatila sam da mora postojati jednostavnije rješenje za ovakve situacije, koje danas nisu rijetkost. Tako sam i došla na ideju osnivanja baze.

A da nisu samo ljudi koji daruju krv više puta heroji koji spašavaju tuđe, nepoznate živote, dokazuje Zolo, koji je više od 30 puta već dao krv i tako pomogao nepoznatim psima. Neke je uspio spasiti, neke, nažalost, nije, ali i takva "životna transakcija" ovisi, kao i kod ljudi, o općem zdravstvenom stanju. Danas je Zolo u zasluženoj mirovini što se darivanja krvi tiče. Zanimalo nas je mogu li psi donirati krv mačkama i obrnuto. 

- Uvijek je bolje takve detalje definirati s veterinarom, oni su ipak stručnjaci kad je riječ o zdravstvenoj slici ljubimca. No znamo da psi mogu dati mačkama krv, ali isto tako da ne odgovara svaka krv svakoj mački. Mačke su, s druge strane, fizički manje od pasa, pa nemaju ni toliko krvi koliko bi bilo potrebno nekom srednjem ili većem tipu psa. Kad je riječ o malim psima, onda vjerujem da je to opcija, ali, ponavljam, stručne informacije uvijek je najbolje prvo provjeriti s veterinarom. Naša baza služi da se vlasnici životinja povežu i dogovaraju izravno.

Svakoj transfuziji prethodi analiza krvi

Svaki vlasnik psa kojem je potreban donor može u bilo kojem trenutku u bazi, na stranici, pronaći lokacijski i prema kilaži, koji bi donor odgovarao njegovu psu te izravno nazvati vlasnika tog psa i dogovoriti transfuziju. Vlasnici životinja međusobno kontaktiraju, trenutno ne postoji posrednik. U nekim državama postoje i banke krvi za pse, no kod nas to nije slučaj. Zbog visokih troškova skladištenja krvi takva banka nije isplativa, tako da se najčešće transfuzija obavlja na licu mjesta. Krv uzmu jednom psu i odmah daju drugom. A koliko su takve situacije česte i koliko često pas može dati krv drugoj životinji, zanimalo nas je i to.

- U prosjeku barem jedan tjedno, nekad i češće. Ipak, nakon što pas da krv, neko vrijeme ne može ponovno davati, kao i ljudi, pa se onda neke mora i odbiti. Zato je izuzetno važno da se vlasnici pasa informiraju o bazi ljubimaca donora i da se što više pasa donora upiše, kako bi bilo uvijek izbora za one kojima je krv potrebna - rekla nam je Petra.

Ova se vrijedna ekipa svakim danom trudi još više proširiti vijest o ovoj divnoj inicijativi, sredstva nabavljaju sami, a sve u cilju da povećaju broj dostupnih donora. A ako vas brine je li ovakav postupak štetan za psa donora, Petra ima riječi utjehe za sve koji su zainteresirani za to da prijave svojeg ljubimca u ovu plemenitu bazu:

- Voljela bih napomenuti da darivanje krvi ne šteti psu donoru. Štoviše, može biti i korisno jer se prije svake transfuzije krv psa donora daje na analizu i tako se provjerava i njegovo zdravstveno stanje. Sve to ne plaća vlasnik psa donora.
Uz to, darivanjem krvi drugim psima stječete nove prijatelje, dvonožne i četveronožne, pomognete i vlasnicima pasa, koji su na tome beskrajno zahvalni, a psi donori nerijetko dobiju i poslastice kao nagradu od veterinara. Uz to, izlaganjem psa takvim iskustvima dobit ćete psa koji je kod veterinara miran i mnogo jednostavniji za obradu kad je njemu potrebna veterinarska pomoć.

Primjer iz stvarnog života: Ponosni darivatelj Dah

Za kraj donosimo priču Saše Filipović, koja je odlučila svog psa Daha upisati u bazu donora. Evo kako je to izgledalo iz prve ruke, a vi pokušajte sakriti osmijeh na kraju priče.

- Upisali smo Daha u bazu donora jer je bio zdrav i mogao je nekome pomoći, a prvi poziv uslijedio je praktički odmah. Zvala nas je jedna vlasnica iz Virovitice koja je hitno trebala krv za operaciju svog malog Mikija. Brzo smo se spakirali i došli u veterinarsku ambulantu. Nema tu neke posebne pripreme, vađenje krvi traje 15-ak minuta i svakome bih preporučila da se odazove na takav poziv i upiše psa u bazu donora, ako pas odgovara nekim osnovnim kriterijima. Mali Miki na kraju je bio dobro, vlasnica je bila beskrajno zahvalna, ponudila nam je i novac, ali mi smo bili sretni što možemo uskočiti, a Dah je ponosno pozirao za uspomenu.

Kad psi doniraju krv, znaš točno kojem si malom biću pomogao, što cijeli postupak čini još osobnijim i emotivnijim - rekla je Saša.

Imati kućnog ljubimca, složit će se većina vlasnika je isto kao imati još jednog člana obitelji. Čupavci različitih veličina pomažu nam, uveseljavaju i paze nas, a kada je njima potrebna briga i njega, učinit ćemo sve u našoj moći da im pomognemo. Stoga, upišite svog ljubimca u bazu donora - nikad ne znate kada će vaš ljubimac nekome spasiti život ili nečiji vašem. A ukoliko vam zatreba i provjera zdravstvenog stanja vašeg ljubimca, popis veterinarskih stanica, kao i svih ostalih usluga za ljubimce, potražite na stranici zgljubimci.24sata.hr, napravljenu u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba.