Marinko Biškić prije deset godina proizveo je i izdao čokoladnu gramofonsku ploču s pjesmom svojeg benda Narodno blago, koja se zvala "O kakva luna" i koja, osim što se mogla jesti, mogla se i slušati. Naime, kad se stavila na gramofon, Biškićeva ploča od čokolade zaista je svirala! I da odmah odgovorimo na vaše pitanje - ne, ploča se ne otopi kad se stavi na gramofon. Dapače, može se pustiti i do 30 puta. 

Tu su nevjerojatnu vijest brzinom munje prenijeli Reuters - međunarodna novinska agencija iz Londona, ali i ostali svjetski mediji. Iako nije prvi u svijetu koji je takvo nešto napravio, sigurno će ostati zapamćen kao prvi koji je stavio svoj bend i svoju pjesmu na svoju čokoladu.

Kako je tad u šali rekao za Reuters, Biškić je nakon svojeg izuma uspio prodati više čokoladnih nego pravih ploča.  

- Trebalo mi je dobrih pet-šest mjeseci eksperimentiranja dok nisam našao način na koji bi ta ploča zasvirala na gramofonu. Od tada sam usavršio proizvodnju i sad je to već kolekcija od desetak različitih pjesama. Osim sebi i svojem bendu, u ovih desetak godina čokoladnu sam ploču napravio i Neni Belanu, Gibonniju, Borisu Hrepiću i drugima. Čini se da je ta čokoladna diskografija svima simpatična - kaže s osmijehom. 

Od pankera do poduzetnika

Marinko Biškić danas je vlasnik Nadaline, uspješnog splitskog brenda začina i čokolade, ali prije otprilike četiri desetljeća nije ni sanjao da će biti ovdje gdje je danas. Kao mladi buntovni panker, koji je u osamdesetima hodao po ulicama Splita, i to u pidžami, suknji i poderanim trapericama, Biškić je samo želio pjevati i družiti se s kolegama glazbenicima.

- U tih pet godina novog vala živjelo se intenzivno i s puno energije. Prijatelj i ja tad smo ušli u taj glazbeni svijet da se zabavimo i da nešto kažemo - nikad se nismo zamišljali kao neki slavni glazbenici. Često govorim da je moja životna sreća što sam još u mladosti upoznao toliko vrsnih glazbenika koji danas vladaju hrvatskom glazbenom scenom - od Nene Belana, Marijana Bana, do Gibonnija, Dine Dvornika i drugih. Iako smo glazbeno svi bili vrlo različiti, uvijek smo se odlično slagali - prisjetio se naš sugovornik. 

Drago mu je što ga danas mnogi smatraju prvi splitskim pankerom, ali Biškić kaže da nije samo u tome bio predvodnik. Naime, kad je prije 33 godine pokrenuo posao sa začinima, otvorio je vrata u potpuno novo tržište na našim prostorima. 

S obzirom na to da mu je posao sa začinima dobro išao, Biškić je odlučio uložiti u još jedan poslovni projekt - čokoladu. Ovaj splitski sladokusac ljubav prema čokoladi zapravo je gajio još davno prije nego što je otkrio zanimanje za glazbu i začine. 

Danas Biškić radi na pola radnog vremena jer je, kako nam je ovom prigodom objavio, prije tri mjeseca otišao u mirovinu.

Posao je kao bend

Iako je uspješan poduzetnik s bogatim iskustvom, Biškić priznaje da mu je jedna stvar uvijek bila problematična, a to je financijski dio poslovanja.

Iz želje da poveća svoje znanje o financijama, Biškić je još od osnutka tvrtke, u tom području imao zaposlen tim stručnjaka. Kroz godine rada uspio je naučiti neke osnove, ali ostao je svjestan činjenice da uspjeh ne ostvaruje samo pjevač nego cijeli bend. 

- To je timski rad. Rano sam shvatio da 'one man show' jednostavno ne bi funkcionirao. Valjda mi je to iskustvo ostalo još iz benda jer, kad god sam osmislio neke stihove, kolege iz benda imali bi neke svoje prijedloge i tako, malo po malo, stvorila bi se pjesma, koja može biti uspješna ili neuspješna. Imao sam sreću da su moji poslovni projekti ispali uspješni. I to baš zato što su se moje početne ideje, tek u timskom radu s financijskim odjelom, oblikovale u isplativu investiciju - kaže Biškić. 

Veća zarada nosi i veći rizik

Iako se pretežito oslanjao na svoj financijski tim, htio - ne htio kroz godine je ipak naučio nekoliko bitnih stvari. Jedna od onih koje je u i u praksi iskušao jest povezanost između zarade koju poduzetnik teži ostvariti u svojim pothvatima i rizika koji svaki posao nosi. Ovaj odnos mnogim poduzetnicima je stran štoviše nedavno objavljeno istraživanje financijske i mirovinske pismenosti na Sveučilištu u Zagrebu pokazalo je da samo 34% studenata razumije kako veći prinos nosi sa sobom i veći rizik. 

Zajedničko našem sugovorniku i studentima iz istraživanja je mišljenje da na financijskoj pismenosti treba raditi jer je važna za život te kako bi se nekakav oblik formalnog obrazovanja glede financijske pismenosti trebalo uvesti od srednje škole.

- Svjestan sam da bih kao vlasnik tvrtke trebao znati više toga o financijama, ali polako, tek mi je 60, do odlaska u 'pravu mirovinu' sigurno ću naučit još neke stvari - smije se Biškić.