Oni su napravili potez kojeg se mnogi Hrvati boje

Budući da s 14 godina biramo koje ćemo zanimanje upisati, ne čudi što dosta ljudi nakon završetka srednje škole ili fakulteta shvati da je to zanimanje kojim se zapravo ne želi baviti ili ih pak ne čini u potpunosti sretnima. U takvoj su se situaciji našli i naši sugovornici, no s njom su se izborili na vrlo hrabar način.

Sanja Sajko - iz financija u svijet slastica

Našu prvu sugovornicu možda i znate, s obzirom na to da je Sanja pobjednica popularnog showa ''Tri, dva, jedan - peci!". Upravo joj je ta slastičarska avantura bila znak kako je vrijeme da njena karijera ekonomistice pođe u sasvim drugom smjeru. Nakon sudjelovanja u showu, poznata slastičarka Petra Jelenić pitala ju je hoće li doći kod nje u slastičarnu na prekvalifikaciju, što je za Sanju bio poziv koji nije mogla odbiti.

- Petra je bila moja mentorica i da nisam završila kod nje na praksi, nego u nekoj drugoj slastičarni, sumnjam da bih se danas bavila ovim poslom. Jednostavno volim taj vid slastičarstva koji nije na nivou uobičajenih slastičarni, nego onaj kakav možemo vidjeti u zagrebačkom restoranu ''Time'' - objašnjava naša sugovornica.

Sanja kaže da je zadnjih nekoliko godina radila s vrhunskim chefovima u Hrvatskoj, poput Marina Medaka, Tvrtka Šakote i Roberta Hromalića, koji je svojevremeno radio kao chef slastičar u spomenutom ''Timeu''. Uz to, tijekom boravka u Dubrovniku, naša je sugovornica kreirala slastice u prestižnom restoranu ''Restaurant 360'' uz Marija Curića i Brunu Vokala. Nakon povratka u Zagreb radi u hotelu s pet zvjezdica ''Le Premier'' sa Stefanom Cosattinijem, chefom s dvije Michelinove zvjezdice.

- Prekvalifikacija je bila pravi odabir jer sad napokon radim što volim, a to je razmišljanje o slasticama na jedan kreativan i nekonvencionalan način. Pravljenje kolača na tacne i rezanje na kocke jednostavno nije za mene. Volim kompleksnost i inovativnost u slastičarstvu, kao i korištenje začina te komponenti koje se ne mogu naći u običnoj slastičarni. Svaki kolač ima najmanje pet do šest segmenata i sve se radi ručno, pravi se domaća praline pasta od lješnjaka i badema, kuha se karamel s vanilijom s Madagaskara... U mom poslu vrlo je važno koordiniranje okusa i spajanje tekstura kako bi se na kraju dobio fantastičan desert - objašnjava naša sugovornica.

Osim što kreira vrhunske slastice, Sanja svoje znanje prenosi i na druge pa tako predaje u kulinarskom institutu Kul IN te je izdala i knjigu ''Kolačići 2'', za koju kaže da je korisno štivo za sve buduće slastičare. Uz to, svima poručuje da nikad nije kasno jer se ona prekvalificirala u 49. godini života.

Robert Toplak - od matematičara do kuhara

Iako se na strukovna zanimanja često gleda kao na nešto što upisuju učenici s nižim prosjekom, Robert Toplak je tu da vam sruši sve predrasude koje ste možda imali o strukovnim zanimanjima. Nakon završene prirodoslovno-matematičke gimnazije, Robert je upisao matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i kasnije shvatio da to više nije njegova strast. Budući da je u to vrijeme volio posjećivati restorane, isprobavati nova jela te kuhati za bliske prijatelje, naš je sugovornik shvatio da njegova strast zapravo leži u kulinarstvu te je upisao prekvalifikaciju za kuhara.

- Najčešće predrasude koje društvo ima prema strukovnim zanimanjima one su u vezi plaće. Smatram da su danas plaće dobrih radnika strukovnih zanimanja skoro izjednačene s onima sa završenim fakultetom. Druga je predrasuda podcjenjivanje radnika sa srednjom stručnom spremom, za što smatram da je duboko ukorijenjeno u našem društvu, dok primjerice na stranom tržištu to nije toliko izraženo - kaže Robert te dodaje da sada uživa u svom poslu, gdje mu je svaki novi radni dan pun izazova.

- Zaista sam napravio odličan potez i drago mi je da sam u svemu tome imao apsolutnu podršku okoline. Najviše od obitelji, ali isto tako i prijatelja. Trenutno radim kao chef kuhinje u "The Garden bar&kitchen" u Čakovcu i volio bih se nastaviti educirati i skupljati nova iskustva - kaže naš sugovornik i dodaje kako mu je želja jednog dana otvoriti svoj obrt, gdje bi kuhao ručak menije sa svježe nabavljenim domaćim namirnicama za lokalno stanovništvo i turiste.

Budući da je Robert jedna od rijetkih osoba koje su odlučile napraviti potpuni preokret u svojoj karijeri, zanimalo nas je što bi poručio onima koji nisu zadovoljni svojim zanimanjem, ali oklijevaju upisati nešto drugo jer se boje predrasuda okoline, 

- Bitno je slijediti svoje snove i ne upisati školu ili fakultet koji žele upisati roditelji ili koje nameće društvo. Posao je nešto što se radi cijeli život i stoga svaki dan trebamo raditi ono što nas ispunjuje - zaključuje Robert.

Mario Matulin - računala zamijenio autima

Mario je bio jedan od onih koji kao djeca po završetku osnovne škole nisu znali koju srednju školu upisati jer u toj dobi djeca ne znaju ni čime se u životu žele baviti. Tako je na kraju odlučio upisati zanimanje računalnog tehničara te kasnije fakultet u istom smjeru, ali je onda ipak shvatio da ga privlači nešto sasvim drugo.

- Nakon što sam završio prvu godinu fakulteta, shvatio sam da me računalstvo baš i ne zanima te sam odlučio prekvalificirati se. Iako su mi roditelji rekli da im je žao što sam potrošio vrijeme uzalud, također su izjavili da im je bilo čudno da to nisam ranije napravio te su mi kroz cijeli taj proces bili velika podrška - kaže naš sugovornik. No iako su njegovi roditelji shvaćali da je prekvalifikacijom napravio dobar potez, nekim ljudima i dalje nije bilo jasno zašto je odabrao zanimanje mehatroničara. 

- Postoji velik broj ljudi koji, kad im ispričam priču o prekvalifikaciji, kažu: ''Pa ti nisi normalan!'', ili ''Pa zašto? Zar nije bilo posla?'' - no Mario ističe da se takvim komentarima više ne zamara.

- Napravio sam nešto dobro jer sada uživam u svom poslu, a ako me sutra pukne želja da ne želim to više raditi, uvijek se mogu vratiti računalstvu - kaže naš sugovornik te poručuje da nikad nije kasno za otvaranje obrta.

- Iako mi to nije bio krajnji cilj, sve opcije su otvorene, tako da mogućnost uvijek postoji! - zaključuje Mario.

Razmišljate o prekvalifikaciji? Vrijeme je za prvi korak

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta zna da gdje su ruke ima i struke pa je zato osiguralo konkretne poticaje za sve koji žele postati poduzetnici ili otvoriti obrt. Tu priliku su iskoristili Mario, Robert I Sanja, koji su se prijavili na projekt ''Cjeloživotno obrazovanje za obrtništvo 2018.'' te iskoristili pravo na bespovratnu potporu za prekvalifikaciju za zanimanja u sustavu vezanih obrta koja se izvode prema jedinstvenom modelu obrazovanja (JMO), a koja iznosi  80% od stvarnih troškova školarine.