Čak ni vrućina gradskog asfalta nije smetala strastvenim ljubiteljima košarke da uvježbavaju svoje finte, šutove i akcije u igranju hakla 3 na 3. Prisjetili smo se kako je to nekoć izgledalo
Ako ste ljubitelj košarke, sigurno ste nebrojeno puta vodili borbu na kvartovskom igralištu u haklu 3 na 3. Ulična košarka oduvijek je imala poseban čar koji rijetko koji sport ima. Zahvaljujući svojoj slobodnoj formi, svatko je pozvan na sudjelovanje, a kako je to nekada izgledalo i što se sve promijenilo pokušali smo saznati od kvartovske ekipe kojoj je igralište bilo kao dom.
Dobar hakler imao je poseban status u ekipi. Spretnost u izvođenju raznih finti, izdržljivost i virtuoznost s košarkaškom loptom cijenila se na poseban način. - Godinama sam igrao basket na školskom u Prečkom, svakoga dana u tjednu školsko je bilo prepuno ekipe iz svih zgrada u kvartu. Dolazili su stariji hakleri, a mi mlađi četrnaestogodišnjaci čekali bismo svoj red. Posebna je čast bila kad bi te netko od starijih odabrao da uskočiš u njegovu ekipu - za to se živjelo. Satima sam vježbao finte važne za uličnu košarku i kretnje specifične za igru 3 na 3. To je bila jaka, nabrijana i oštra igra. Pobjednik je ostajao na terenu tako da su se svi borili za "prevlast" na igralištu. Ulični basket bio je kao ovisnost, bilo je važno biti bolji, biti u ekipi haklera - rekao nam je Hrvoje (44) iz Zagreba.
Igra 3 na 3
Pravila ulične košarke su jednostavna. Igra se dok se ne postigne 21 poen, na terenu su 3 igrača iz svake ekipe te se igra na jednom košu. Napad traje 12 sekundi, a suca najčešće nema te se zato rjeđe svira faul ili prekršaj. Igra je to slobodnog duha zbog koje su mnogi doslovno krvarili, ali bez predaje. Često je asfalt ostavljao traga na koži igrača, no mnogi bi se složili kako je vrijedilo. Iako je najčešće bila riječ samo o rekreaciji, ispod obruča nastalo je mnogo prijateljstava za cijeli život.
- Mi smo haklali na igralištu OŠ Gornja Vežica u Rijeci, što se kaže, od jutra do sutra. Dostupna su nam bila četiri koša i stvarno je bilo teško doći na red. Kao mlađi molio sam Boga da ''starijoj'' ekipi zafali član. Često bi se na igralištu dočekala noć, za razliku od danas. Pravi košarkaši nastajali su tu - na vrućem asfaltu. Tko je onda vidio dvoranu? U slučaju da nas je nedostajalo za hakl - bili su popularni "điro šutovi'', ispod koša pa oko reketa 3 đira i "amerikanac", uz koji smo vježbali šut i skok - prisjetio se Branko (52) iz Dražica.
- U vrijeme moje mladosti uglavnom smo slobodno vrijeme provodili na igralištima. Tad sam trenirao košarku pa je haklanje na igralištima bila svakodnevna aktivnost. U Opatiji je u to vrijeme postojalo igralište Gorovo (danas je parking) na kojem se uvijek okupljao veliki broj haklerskih ekipa i haklalo se do kasnih večernjih sati. Gledano iz današnje perspektive zvuči kao neka košarkaška utopija, barem što se Opatije tiče. Danas svakako postoje igrališta na kojima se hakla, ali u usporedbi sa stanjem od prije 20-ak godina, toga je puno manje - rekao nam je Siniša (35) iz Opatije.
Ne samo da su igrači izgradili svoj status u društvu kroz ovaj sport, to je značilo puno više za pojedince. Gotovo cijele dane mladi bi provodili ispod obruča na kvartovskim terenima. - Možda zvuči nevjerojatno, ali košarka je nekad bila sport broj jedan. Zamislite! Svako je dvorište imalo koš, svako igralište debele bijele linije gdje su se uništavale nove tenisice jer je nezamislivo bilo propustiti tako dobru igru. Ako jednom kažeš ne, brzo ti nađu zamjenu. Svaki dan smo, doslovno, jeli košarku za doručak i ručak. Dok bi nas mame bezuspješno zvale s prozora na ručak, a nama nestašnim klincima nije bilo do jela, već do toga tko će od nas pobijediti da igra u sljedećem haklu. Drugi je koš vječito bio uništen pa smo zato uvijek gledali starije kako igraju i molili ih da sudjelujemo. To su bila neka drugačija vremena - iskreno govori Paola (24) iz Rijeke.
Ulična košarka danas
Saznali smo kako ulična košarka danas izgleda i na koji se način promijenila.
- Košarka je najbolji sport, ali hakl ima svoje prednosti i čari. Prednost je svakako činjenica da se igra čvršće, uz manje faula, manje prekidanja igre i to što haklati može svatko, jedino što je potrebno jesu dobra volja i trud. Često slušam priče starijih kako su igrali kvartovi protiv kvartova i kako su igrališta uvijek bila puna. Danas je to malo drugačije, no to ne znači da su igrališta prazna i da se ne hakla. Danas postoje razne online grupe u kojima se vrlo lako dogovori za hakl - to sam iskusio u više hrvatskih gradova – iskreno govori Fran (24) iz Zagreba.
Olimpijski sport od 2020. Godine
Istraživanje Međunarodnog olimpijskog odbora pokazalo je da je upravo 3x3 najbrže rastući urbani sport u svijetu. Vjerojatno je to i razlog zašto je košarka 3x3 postala olimpijska disciplina koju ćemo gledati u Tokiju 2020., a u Hrvatskoj su krajem lipnja već započele kvalifikacije za Europsko prvenstvo.
- Smatram da se posljednjih godina ipak situacija košarke 3x3 popravlja, prije svega zbog najavljenog olimpijskog statusa tog sporta. Razvoj košarke 3x3 kao zasebnog sporta puno je pridonio popularizaciji hakla, ali i košarke općenito. Ima dosta kvalitetnih turnira u Hrvatskoj, ekipna je konkurencija sve jača a i HKS je zadnjih godina počeo sustavno pratiti te organizirati aktivnosti na polju košarke 3x3. Smatram da će nakon dobivanja statusa olimpijskog sporta sve to biti podignuto na još višu razinu, što je svakako dobro za košarku u cjelini - rekao nam je Siniša (35) iz Opatije.
Jeste li i vi igrali ili igrate ulični basket? Podijelite s nama svoja sjećanja i doživljaje.