Nakon završene škole čeka ih siguran posao. Evo koja su zanimanja danas tražena

Posla je sve više, a njih sve manje. Svjedoci smo višegodišnjeg zanemarivanja, ali i podcjenjivanja strukovnih zanimanja. Tako je, primjerice, sve teže pronaći majstora za neki građevinski zahvat, dobru krojačicu ili neko drugo zanimanje koje je proizašlo iz strukovnih škola.

Neka zanimanja izumiru?

Strukovna su zanimanja itekako tražena, a učenicima pružaju sve više mogućnosti nakon završene škole. Zato je Hrvatski zavod za zapošljavanje izdao Preporuku i objavio popis prema županijama deficitarnih zanimanja u 2021., kao i onih za koja treba smanjiti upisne kvote. 

U Zagrebu, primjerice, nedostaje tesara, armirača, fasadera, mesara, elektroinstalatera, vodoinstalatera, plinoinstalatera, pekara, automehaničara i slično. Višak su, navode u popisu, ekonomisti, poslovni tajnici, upravni referenti, veterinarski tehničari, hotelijersko-turistički tehničari. Upisnu kvotu trebalo bi povećati za zanimanje medicinske sestre i tehničara. A u Splitu kronično nedostaje brodomehaničara, CNC operatera, elektroinstalatera, ali i mesara, slastičara, stolara, zidara i vodoinstalatera. No na ovom području trebalo bi povećati kvote za agroturističke tehničare, farmaceutske i fizioterapeutske tehničare i medicinske sestre, između ostalog. U srednjoškolskim zanimanjima potrebno je smanjiti kvote za frizere, ali i za vozače, drvodjeljske tehničare, komercijaliste, upravne referente...

Da je tome tako i u praksi, potvrđuje stručnjakinja za strukovno obrazovanje, naša sugovornica mr. sc. Mirela Lekić, glavna tajnica Hrvatske obrtničke komore. Upitali smo je kakvo je stanje ove školske godine s upisima u strukovne škole. 

- Statistike o upisima u srednje škole pokazuju već više godina isti trend, da mladi najviše upisuju obrtnička zanimanja iz područja osobnih usluga, turizma i ugostiteljstva te automobilske struke, strojarstva i elektrotehnike. S druge strane, tradicionalna obrtnička zanimanja, poput galanterista, klobučara, zlatara i slično, upisuje sve manje učenika te ona polako izumiru. Također, bitno je istaknuti da se za zanimanja u građevinskom sektoru, poput zidara, fasadera, tesara, krovopokrivača i limara, odlučuje mali broj učenika, a građevinskom sektoru nedostaje velik broj radne snage - kaže nam Lekić.

Upravo se ove godine upisalo samo 15 zidara, sedam fasadera, dva tesara i četiri limara, ističe Lekić i dodaje kako roditelji i učenici radije idu linijom manjeg otpora te potiču na završavanje što lakših zanimanja. No tako ih naše gospodarstvo nije u stanju zaposliti. 

Obrtništvo u neizvjesnosti

Dobri majstori, osim što su traženi, vrlo su dobro plaćeni, ponekad i više nego pojedini zaposlenici sa završenim fakultetom. Upravo percepcija da su obrtnička zanimanja manje vrijedna od zanimanja sa završenim fakultetom i da ne mogu omogućiti materijalnu sigurnost nije točna, objašnjava Lekić.

- Mogu napredovati u svom poslu i usavršavati svoje vještine, a danas je jasno da na tržištu ima mjesta za svakoga od njih, osobito za one koji se odluče za deficitarno zanimanje. U današnje vrijeme dobar majstor može osigurati egzistenciju sebi i svojoj obitelji, a zapošljavanjem radnika osigurati njihovu egzistenciju i egzistenciju njihovih obitelji. Odlazak kvalitetnih majstora u inozemstvo višestruk je gubitak. Prvi gubitak jesu resursi uloženi u njihovo obrazovanje. Kad su osposobljeni stupiti na tržište rada, oni se, prvenstveno zbog cijene rada, ali i boljih uvjeta, odlučuju za odlazak u druge zemlje. Drugi gubitak jest ostanak bez kvalitetnoga kadra, što je postao kronični problem - smatra Lekić.

Sukladno tome, u uvjetima brzog gospodarskog razvitka uključivanje gospodarstva u strukovnu izobrazbu je nužnost, ističe Lekić.

- Međutim, ne smijemo zaboraviti da na to svakako utječe odgovornost koju mora preuzeti obrazovni sektor. Glavna odgovornost obrazovnog sektora jest spremnost na suradnju, a jednog dana i istinsko partnerstvo u okviru sudjelovanja gospodarstva u donošenju kurikuluma, ali i provjeri ishoda učenja učenika - kroz vanjsko vrednovanje i praksu u kontinuitetu. Dvadesetsedmogodišnje iskustvo Hrvatske obrtničke komore pokazalo je da se smjernice i standardi provedbe strukovnog obrazovanja u zemljama EU mogu uspješno primijeniti i u Republici Hrvatskoj, a za to je potrebna predana i iskrena suradnja svih uključenih dionika. Isključivo tako ćemo postići željene rezultate u kontekstu strukovnog obrazovanja - kaže naša sugovornica. 

Koje je rješenje?

Dobro obrazovan i kvalificiran radnik u uvjetima gospodarske krize za gospodarstvo jedne države jamac je oporavka i zalog gospodarskog razvoja. Svjesni su toga i u Hrvatskoj obrtničkoj komori, gdje su poduzeli niz aktivnosti kako bi razvili sustav koji će adekvatno odgovoriti na sve zahtjeve obrtništva. Naime, obrtnička zanimanja, upravo zbog svojih specifičnosti, zahtijevaju visok stupanj vještina. Učeći od drugih, hrvatski obrtnici prepoznali su proces naukovanja kao najbolji način izobrazbe obrtničkih vještina.

- Hrvatska obrtnička komora, uz potporu tadašnjeg Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, razvila je sustav koji je bio uređen Zakonom o obrtu i koji je predstavljao spoj tradicije obrtničkog obrazovanja i novih trendova u obrazovnoj politici EU. Posebnost ovog sustava bilo je to da su općeobrazovne predmete i stručni teorijski dio naukovanja izvodile srednje strukovne škole, a praktični dio naukovanja licencirane (ovlaštene) obrtničke radionice ili pravne osobe. No zbog nerazumijevanja prosvjetnih vlasti i nespremnosti velikog broja škola na suradnju takav sustav obrazovanja niti do danas nije u potpunosti zaživio u našoj državi - kaže Lekić.

Upitali smo jesu li potrebne neke dodatne izmjene u strukovnom obrazovanju kako bi ga još više približili roditeljima i učenicima.

- Napokon se shvatilo da je kvalitetno strukovno obrazovanje blisko povezano s razvojem gospodarstva. Budući da je hrvatsko gospodarstvo godinama upozoravalo kako znanja, vještine i kompetencije koje producira obrazovni sustav ne udovoljavaju znanjima, vještinama i kompetencijama koje traži suvremeno tržište rada, krajnje je vrijeme za promjene. Doneseni su važni strateški dokumenti: Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije, Program razvoja strukovnog obrazovanja, Nacionalni kurikulum za strukovno obrazovanje, krenulo se u priču centara kompetentnosti i evo sad su na snazi i izmjene Zakona o obrtu. 

Poticaj za učenike 

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja redovito provodi programe stipendiranja za deficitarna obrtnička zanimanja. Također, svi učenici koji pohađaju programe obrazovanja za obrtnička zanimanja u sustavu vezanih obrta imaju pravo na novčanu nagradu za rad u radionici, a koja se isplaćuje svaki mjesec u skladu s odredbama Ugovora o naukovanju. Nagrada se isplaćuje u prvoj godini naukovanja 10%, u drugoj godini naukovanja 20% te u trećoj godini naukovanja 25% prosječne neto plaće ostvarene u prethodnoj godini u gospodarstvu RH.

- Ako ćemo i dalje deregulirati poduzetništvo do te mjere da za obavljanje gospodarskih djelatnosti nećemo tražiti uvjet struke i doživljavati obrazovanje kao administrativno opterećenje, a ne kao osiguranje kvalitete, strukovno obrazovanje moglo bi postati suvišno, što bi imalo katastrofalne posljedice za našu zemlju - upozorava naša sugovornica.

Hrvatska obrtnička komora je partner u projektu Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja usmjerenom na promociju poduzetništva, u kojem je jedna od aktivnosti promoviranje deficitarnih zanimanja i stvaranje svijesti o dugoročnim koristima upisa u strukovna zanimanja. Trenutačno je u tijeku online edukativna kampanja koja je osmišljena kao zamjenska aktivnost zbog nemogućnosti održavanja promotivnih aktivnosti na terenu, a cilj kampanje je pružiti učenicima osnovnih škola i njihovim roditeljima informacije o deficitarnim zanimanjima i mogućnostima upisa kako bi lakše mogli donijeti odluke vezane za upis u sljedećoj školskoj godini.