Obitelj, odnosno "kazoku", temelj je japanskog društva te su identitet, ugled, obveze i odgovornosti svakog pojedinca duboko povezani s njegovom obitelji. O tome koliko je važna obitelj najbolje svjedoči to što je normalno da u japanskom kućanstvu istodobno egzistiraju tri generacije.

Zanimljivo je i da se Japanci međusobno najčešće oslovljavaju prezimenima, pokazujući time koliko cijene obiteljsko ime, a osobna imena koriste pretežito u vlastitom kućanstvu. Važnost obiteljske zajednice ogleda se i u "kosekiju", službenom japanskom obiteljskom registru, koji sadrži podatke o članovima svake japanske obitelji (mjesto i datum rođenja, preseljenje, vjenčanje, razvod, posvojenje, smrt...). 

Baš zbog toga što su Japanci svjesniji svoje obiteljske povijesti, hijerarhije i genealogije nego što je to uobičajeno u mnogim drugim kulturama, više cijene tu zajednicu te pristupaju odgoju na malo drugačiji i nama možda neobičan način.

Empatija i učenje na pogreškama

U tipičnoj japanskoj obitelji, kad se dijete rodi, najviše vremena s njim provodi majka. Kako tvrdi jedan par iz Japana, bebe su u prosjeku samo oko dva sata tjedno izvan dohvata majke, a u Americi, primjerice, riječ je o 24 sata. Vjerojatno i zato dadilje nisu previše popularne u Japanu - iako se to posljednjih godina čak malo mijenja jer ima sve više zaposlenih majki. 

Međusobna privrženost roditelja i djece vidljiva je čak i u način spavanja. Naime, 88% djece do tri godine spava s roditeljima u istoj sobi, a 69% u istom krevetu. Nije neobično da se ovakav raspored spavanja produlji čak i do polaska djeteta u osnovnu školu. 

Već je dobro poznato da istočne kulture stavljaju kolektiv iznad pojedinca, pa tako s ciljem da poduče djecu važnosti kolektiva, japanski im roditelji od najmlađe dobi usađuju empatiju, pristojnost, poštovanje i dobre manire. Za njih je to obavezno ponašanje, a ne samo pitanje dobre volje. 

Uz to, japanski roditelji odgajaju djecu prema načelu učenja na vlastitim pogreškama i iz njihovih primjera. Davanje primjera zapravo je jedan od najučinkovitijih načina odgoja djece. S obzirom na to da je kolektiv tako važna vrijednost u njihovoj kulturi, možda nije iznenađujuće da u odgoju djeteta ne sudjeluju isključivo roditelji nego i druge odrasle osobe iz njihova okruženja. Primjerice, djeca u školi moraju redovito čistiti školsku imovinu jer ih to uči da budu odgovorni za svoje postupke.

Samostalnost od malih nogu

Međutim, ne brinu samo djeca o kolektivu nego i on brine o njima. U Japanu je, u tom smislu, sasvim normalno da se djeca od najranije dobi - već od pete godine! - samostalno kreću gradom, pa čak i putuju autobusom ili podzemnom željeznicom bez roditeljskog nadzora. A to je moguće zato što je Japan jedna od najsigurnijih zemalja na svijetu i zato što su njegovi stanovnici odlučili kao društvo da je njihova kolektivna odgovornost zaštititi svoju djecu. Drugi je razlog taj što Japanci svoje sinove i kćeri vrlo rano nauče kako da budu odgovorni i disciplinirani te ih konstantno potiču da samostalno donose odluke. 

Djecu također potiču da budu punopravni članovi društva te da što prije upoznaju svijet koji ih okružuje. Od njih očekuju i da marljivo rade u školi te da nikad ne odustaju, bez obzira na to koliko je nešto teško. Ove im vrijednosti ujedno pomažu u razvoju snažne radne etike, strpljivosti i organiziranosti.

Organizacija im je ključna

Japanci su upravo zbog svojeg odgoja i vrijednosti koje kao narod njeguju među najorganiziranijim i najdisciplinarnijim ljudima na svijetu. Organiziranost im je toliko duboko ukorijenjena u kulturu, da se može vidjeti u gotovo svakom dijelu njihova života, od minimalističkog dizajna domova, preko preciznosti u dnevnim rutinama, do načina poslovanja. 

A jedan od glavnih aspekata japanske organizacije je minimalizam, filozofija kojoj je cilj eliminirati nered u domu i životu te zadržati samo najnužnije stvari. Ovaj pristup ne samo da pomaže da učini prostor urednim, već također potiče osjećaj smirenosti i jasnoće.

Koliko im je samo organizacija važna, svjedoči i vrlo popularna metoda KonMari, koju je kreirala Marie Kondo, japanska savjetnica za organizaciju, autorica knjiga i voditeljica TV emisije. Ta je metoda stekla međunarodnu slavu zahvaljujući učinkovitim pristupom uklanjanju nereda i organiziranju, a Netflix je čak snimio i seriju o tome: "Tidying Up with Marie Kondo". Konkretno, metoda uključuje razvrstavanje predmeta po kategorijama i zadržavanje samo onih koji izazivaju radost. Dakle, za primjenu ove metode, stvari je prvo potrebno razvrstati u određene kategorije, a zatim za svaki predmet utvrditi izaziva li radost ili ne. U slučaju potonjeg, potrebno je riješiti ga se. 

Preduvjeti uspjeha

Upravo je organiziranost važna vještina za uspjeh u većini profesija i može biti ključna za postizanje balansa između privatnog i poslovnog života. A da biste djecu podučili tim vještinama, ne morate potegnuti sve do Japana. Bit će dovoljno za početak školske godine nabaviti Lipa Mill pametne bilježnice.

Riječ je o pametnim bilježnicama koje imaju pametne markere. Ideja je da učenici tijekom nastave, dok se uređaji ne smiju koristiti, sve svoje nadolazeće obaveze koje im profesori najave mogu upisati u bilježnicu, a poslije pod odmorom ili kod kuće skenirati upisani sadržaj putem aplikacije SmartLines ili pak vrlo brzo unijeti direktno kroz aplikaciju.

Pametne bilježnice Lipa Mill su, osim pametnim markerima, opremljene školskim planerom za upis obaveza te tablicom za upis rasporeda sati.

I premda su se u današnje digitalno vrijeme, u kojem su djeca bombardirana informacijama sa svih strana, načini organizacije promijenili, preduvjeti za uspjeh ostali su jednaki. Organiziranost, disciplina i odgovornost vještine su koje, vjerujemo, svaki roditelj želi prenijeti svojoj djeci.