Iza najboljih učenika stoje posebni profesori: Upoznajte ljude koji odgajaju genijalce
U okviru HEP-ova projekta 'Imam žicu!' nagrađeni su učenici koji ostvaruju iznimne uspjehe, a njihovi profesori igraju ključnu ulogu u prepoznavanju i poticanju njihova talenta. Upoznajte nekoliko profesora i njihove mlade genijalce
Kako prepoznati iznimno darovito dijete? Ponekad po tome što postavlja više pitanja nego što ih stane u jedan školski sat. Ponekad po tome što mu redoviti zadaci jednostavno nisu dovoljni, a ponekad po tome što učitelju postavi pitanje na koje ni on ne zna odgovor. Darovitost, naime, ne dolazi uvijek s velikom najavom. Katkad se krije u neobičnoj ideji, upornom "kopanju" po nekom problemu ili naprosto u neutaživoj želji da se dozna još malo više.
No potencijal je tek početak priče. Da bi znatiželja prerasla u znanje, a talent dobio priliku zablistati, potrebni su i oni koji će ga prepoznati, usmjeriti i ponuditi mu pravi izazov. Dobri nastavnici pritom znaju da njihov posao nije samo prenijeti gradivo nego i pomaknuti granice onoga što učenici misle da mogu.
Upravo takve učenike i njihove nastavnike već 32 godine okuplja HEP-ov projekt "Imam žicu!", najdugovječniji društveno odgovorni projekt u Hrvatskoj. Ove je godine nagrađeno je 55 učenika s ukupno 57 nagrada. Iza tih brojeva kriju se priče o znanju, upornosti, neobičnim idejama i ljudima koji su znali prepoznati da se pred njihovim očima događa nešto posebno.
Razgovarali smo s profesoricama Anđelom Morić, Jelenkom Anić i Katarinom Vrančić te s nastavnikom Ivanom Marušićem, koji su nam otkrili kako su prepoznali talente svojih učenika Borne Gudca, Frana Pilipovića, Tina Vukušića i Gabriela Bolarića, kako izgleda rad s darovitom djecom i što se krije iza njihovih uspjeha, a ostale dobitnike HEP-ove nagrade "Imam žicu!” možete pogledati ovdje.
Učenik koji matematiku rješava u glavi
Anđela Morić, profesorica matematike u Gimnaziji Andrije Mohorovičića u Rijeci, već se naviknula na to da njezin učenik Borna Gudac razmišlja malo drukčije. Ali prijedlog da pisani ispit riješi bez ijedne zapisane formule ipak je bio poseban. Borna je želio samo izgovarati odgovore, a profesorica je pristala na neobičan ispitni dogovor. Rezultat? Sve točno.
Borna je ove godine osvojio prvo mjesto iz fizike i drugo iz matematike, a prošle je bio najbolji u informatici. Već je tad postao prvi učenik koji je osvojio HEP-ovu nagradu u dvije kategorije, a ove je godine taj uspjeh ponovio. No profesoricu kod njega ne fasciniraju samo rezultati.
- Gotovo svaki sat za njega je neki novi izazov - kaže prof. Morić.
Borna voli povezivati različite sadržaje, postavljati pitanja i tražiti rješenja izvan uobičajenih okvira. Posebno ga privlači kombinatorika, a u geometriji ga ponekad treba malo dodatno pogurati. Zato mu profesorica priprema zadatke nekoliko koraka iznad redovitog programa, a on velik dio posla obavlja i samostalno.
Nastava s takvim učenikom nije baš posao u kojem možete unaprijed predvidjeti sva pitanja.
- Ponekad je najteže uopće shvatiti što je sve zamislio - priznaje profesorica uz osmijeh.
Ipak, upravo to njezin posao čini zanimljivim. Jednako je vesele trenuci u kojima drugi učenik koji se dotad mučio s matematikom odjednom shvati da može riješiti zadatak. Nema medalje, nema pozornice, ali ima ono važno: "Aha, pa ja to mogu!".
Učenicima zato poručuje: - Budite all in. U ono što radite uđite punim srcem i dajte najbolje od sebe. Roditeljima savjetuje da pritom ne zaborave kako djetinjstvo nije pripremni kamp za natjecanja. Uz matematiku, fiziku i informatiku treba ostati mjesta za prijatelje, hobije, igru i odmor. A jedan bod razlike, podsjeća, ne govori ništa o vrijednosti nečijeg truda.
Zašto bi itko dobrovoljno odabrao najtežu temu?
Gabriel Bolarić jedan je od onih učenika kojima očito nije dovoljno samo obaviti zadatak. Ako postoji zahtjevnija verzija, još bolje. Ivan Marušić, nastavnik stručnih informatičkih predmeta u Elektrotehničkoj i prometnoj školi Osijek, tu je njegovu osobinu prepoznao vrlo rano. Prije nego što se posvetio nastavi, Marušić je radio kao programer i voditelj projekata u privatnom sektoru. Učenicima zato može pokazati kako informatika izgleda izvan školskih udžbenika: kao područje u kojem se znanje stalno iskušava, kombinira i pretvara u nešto konkretno.
Gabriel je osvojio HEP-ovu nagradu na državnom natjecanju WorldSkills Croatia, u disciplini Izrada programskih rješenja. Pripremao se cijelu školsku godinu, a njegov mentor posebno pamti jedan seminar. Gabriel je tad, među ponuđenim temama, sam odabrao najzahtjevniju. Nije birao prečac nego upravo suprotno. Obradio ju je te predstavio toliko detaljno i razumljivo da je bilo jasno koliko duboko poznaje materiju.
- Uvijek daje maksimum - kaže Marušić.
A maksimum u informatici znači mnogo više od poznavanja programskog jezika. Natjecateljski zadaci traže povezivanje znanja iz različitih predmeta, snalaženje u naprednim tehnologijama i sposobnost da se problemu pristupi iz više kutova. Mentor priprema materijale, usmjerava učenika i pomaže mu da i najkompliciraniji zadatak razloži na manje korake. Uz to, valja paziti da se ambicija ne pretvori u iscrpljivanje, osobito kad se natjecateljske pripreme odvijaju usporedno sa školskim obvezama. No najdraži trenutak u nastavničkom poslu Marušiću nije nužno onaj u kojem učenik osvoji nagradu.
- Posebno pamtim kad mi je jedan učenik pružio ruku i iskreno zahvalio na vremenu i trudu koji sam uložio u njega. To su trenuci koji potvrđuju smisao našeg posla - kaže.
Upravo zato smatra važnim da se znanje i trud učenika prepoznaju i izvan školskih ocjena i formalnih kriterija upisa na fakultete. A mladima poručuje da se ne boje zahtjevnih izazova, ali ni da svaki korak moraju pretvoriti u utrku. Uostalom, već je i sam plasman na državno natjecanje velik uspjeh, kojem prethode školska i međužupanijska natjecanja.
Šestaš koji je sam sebi pronašao dodatnu nastavu
Neki učenici čekaju da ih učitelj pozove na dodatnu nastavu. Tin Vukušić odlučio je preskočiti taj dio procedure. Katarinu Vrančić, učiteljicu matematike i učiteljicu mentoricu u zagrebačkoj Osnovnoj školi Pantovčak, jednostavno je zaustavio na hodniku i pitao može li se priključiti dodatnoj nastavi. Danas je učenik šestog razreda, a već tad bilo je jasno da matematiku ne doživljava kao nešto što treba odraditi za ocjenu nego kao područje u kojem želi istraživati dalje.
Vrančić je brzo prepoznala njegovu darovitost. Tin je na državnom natjecanju osvojio prvu nagradu i ostvario treći najbolji rezultat, a o najboljima je odlučivao tek jedan bod. Za učiteljicu je to ujedno bila prva HEP-ova nagrada koju je osvojio njezin učenik. Jedan prizor s priprema posebno joj je ostao u sjećanju:
- Tin je rješavao zahtjevan zadatak, ispunio gotovo cijelu ploču algebarskim postupcima i izveo zaključke koji su iznenadili čak i učenike dvije godine starije od njega. Najveće mi je zadovoljstvo promatrati kako razmišljaju i pristupaju problemima - kaže Vrančić.
Kod darovitih učenika, objašnjava ona, nije zanimljivo samo koliko brzo dolaze do rješenja nego i kako do njega stižu. Njihovi misaoni putevi ponekad su toliko neočekivani da i nastavniku otvaraju sasvim novu perspektivu. Zato rad s takvom djecom traži i drukčiju pripremu. Nije dovoljno ponoviti gradivo iz udžbenika: treba pronaći zadatke koji će ih zaintrigirati, ponuditi im nešto izvan redovitog programa i dopustiti im da istražuju vlastitim tempom.
Roditeljima savjetuje da osluškuju interese svoje djece i pomognu im pronaći aktivnosti u kojima će ih moći razvijati. No bez pritiska i unaprijed zamišljenih karijera. Nije svaki znatiželjni šestaš budući matematičar - i ne mora biti. Važno je da ima priliku istražiti koliko daleko može stići.
Matematički talent koji se prepoznaje u drukčijem načinu razmišljanja
Da se iza velikih uspjeha kriju godine rada, upornosti i znatiželje, dobro zna i Fran Pilipović, učenik zagrebačke XV. gimnazije, poznatije kao MIOC. Fran je dvije školske godine zaredom, 2024/2025. te 2025/2026., osvojio prvo mjesto na Državnom natjecanju iz matematike, a taj njegov uspjeh honorirali su i HEP-ovom nagradom "Imam žicu!". Njegova mentorica Jelenka Anić, profesorica matematike s 35 godina nastavničkog iskustva, kaže da je njegov talent primijetila već na početku prvog razreda.
- Fran se vrlo brzo istaknuo velikom znatiželjom i drukčijim načinom razmišljanja. Odmah sam prepoznala njegovu izuzetnu kreativnost, duboko razumijevanje problema i veliku upornost. Često pronalazi elegantna i nestandardna rješenja zadataka, što me svaki put iznova iznenadi i oduševi - govori profesorica.
Pripreme za matematička natjecanja u MIOC-u ne svode se samo na dodatne sate uoči natjecanja. Daroviti učenici već tijekom redovite nastave dobivaju složenije zadatke, a jedanput tjedno okupljaju se na dodatnoj nastavi, koja se uoči natjecanja provodi i češće. Iako to znači ostajanje u školi nakon redovite nastave, učenicima, kaže profesorica, motivacije ne nedostaje.
- Najzahtjevnije je stalno pronalaziti dovoljno izazovne zadatke koji će pratiti njihov napredak. No najveće zadovoljstvo donosi trenutak u kojem učenik nakon dugog promišljanja sam dođe do rješenja i usklikne: 'Shvatio sam!' - ističe Anić.
Fran pritom nije jedini učenik ove zagrebačke gimnazije čiji su uspjeh prepoznali. Ove godine HEP-ovu nagradu "Imam žicu!" osvojilo je čak osmero učenika XV. gimnazije iz područja matematike i četvero iz fizike. Profesorica ističe da takvi rezultati nisu samo potvrda talenta nego i velikog rada učenika te podrške njihovih obitelji i škole.
Ipak, roditeljima darovite djece poručuje da uspjeh ne bi smio postati jedino mjerilo njihove vrijednosti. Darovita djeca često sama sebi postavljaju visoka očekivanja, zbog čega im je posebno važno pokazati da su trud, znatiželja i upornost jednako vrijedni pohvale kao odlične ocjene i medalje.
- Koliko god voljeli natjecateljsku matematiku i uživali u izazovima, jednako je važno da imaju vremena za prijatelje, sport, knjige, kino, kazalište i kvalitetan odmor. Upravo ih ti trenuci čine sretnim, svestranim i ispunjenim mladim ljudima - zaključuje profesorica te dodaje kako su nagrade poput HEP-ove "Imam žicu! važne jer pokazuju mladima da društvo prepoznaje i cijeni znanje i izvrsnost.
Talent je, dakle, tek dobar početak. Ono što slijedi ne događa se samo od sebe niti se može propisati školskim programom. Za to su potrebni znatiželja koja ne staje na zadanom pitanju, znanje koje se ne zadovoljava prvim odgovorom i, možda najvažnije, odrasli koji se neće uplašiti kad učenici počnu postavljati pitanja na koja ni oni sami nemaju gotov odgovor.
15 najboljih svečanih haljina za žene u 50-ima, 60-ima i 70-ima
Raspored HNL-a, Europe i Kupa. Evo kad igraju Hajduk i Dinamo
Volimo prijatelje, ali nemamo volje za društvo: Što se događa?