Iako visina ili njezin nedostatak ne uzrokuju bilo kakve zdravstvene probleme, studije pokazuju kako zaostajanje u rastu itekako može utjecati na ozbiljna medicinska stanja. Evo što na to kaže prof. dr. sc. Gordana Stipančić
Visina ljudskog tijela razlikuje se od čovjeka do čovjeka, a na nju utječu različiti čimbenici, poput genetike, hormona, okoline u kojoj se odrasta, pa tako i prehrane. Iako visina nužno ne uzrokuje zdravstvene probleme, niži ljudi mogli bi biti skloniji za određena medicinska stanja. Neke su studije pokazale kako upravo oni s nekoliko centimetara manje imaju veći rizik od obolijevanja od srčanih bolesti, demencije, te da u prosjeku imaju višu razinu kolesterola i triglicerida u krvi.
Iako na genetiku ne možemo utjecati, visina kod djece itekako može ukazivati na određene zdravstvene probleme. Zato, ako primijetite da je dijete niže od svojih vršnjaka obratite pažnju, upozorava struka.
Visina se donekle može predvidjeti
Koliko ste puta čuli ili sami procijenili visinu nekog djeteta na temelju fizičkog izgleda roditelja? I bili ste u pravu - donekle. Znanstvenici procjenjuju kako je 80 posto visine pojedinca već genetski određeno, a evo što kaže prof. dr. sc. Gordana Stipančić, subspecijalista pedijatrijske endokrinologije i dijabetologije iz Klinike za pedijatriju, KBC Sestre milosrdnice.
- Kod zdravih ljudi visina je genetski određena, što znači da je visina roditelja dobar prediktor konačne visine djeteta. Onu srednju visinu roditelja možemo jednostavno izračunati tako da zbrojimo visinu oba roditelja izraženu u centimetrima, s tim da u dječaka visini majke dodamo 13, a u djevojčica visini oca oduzmemo 13. Dobiveni rezultat podijelimo s dva - govori prof. dr. sc. Stipančić.
Oko 70 posto djece smanjenog rasta konačnom visinom bit će u skladu sa srednjom visinom roditelja, a u ostalih 30 posto smanjeni rast posljedica je nekog stanja ili bolesti koja se mora utvrditi kako bi se liječenjem potaknuo rast.
Hormoni igraju veliku ulogu
Osim uloge genetike, ali i prehrane, koja posebice u prve dvije do tri godine života ima značajan utjecaj na rast, mnoge kronične bolesti, bubrega, pluća i srca te probavnog trakta, mogu smanjiti rast. Tijekom bolesti dijete raste sporo i poprima obrazac zakašnjelog rasta. Poremećaji u broju ili strukturi kromosoma ili mutacije gena mogu biti podloga smanjenom rastu, ali do promjena će doći i na drugim organskim sustavima. Osim toga, veliku ulogu u rastu igraju i hormoni.
- Značajan utjecaj na rast imaju hormoni, i to prvenstveno hormon rasta (hormon hipofize), tiroksin (hormon štitne žlijezde), spolni hormoni: estrogeni i androgeni te kortizol (hormoni spolnih žlijezda i nadbubrežne žlijezde), inzulin (hormon gušterače), i različiti faktori rasta. Osim kortizola, koji usporava, svi spomenuti hormoni poticajno djeluju na rast te će njihov nedostatak izazvati poremećaje u rastu i razvoju. U određenog broja djece uzrok smanjenog rasta ostaje nepoznat - ističe sugovornica.
Mnogi čimbenici utječu na rast; neki su genetski, neki okolišni. Tijekom pojedinih poremećaja, primjerice kroničnih bolesti, poremećaj rasta može biti prolazan i izlječenjem nadoknadni zamah rasta oporavit će visinu djeteta.
Ranim prepoznavanjem otkrijte bolesti
S obzirom na to da visina itekako ima utjecaj na razna medicinska stanja, da biste na vrijeme mogli reagirati, važno je redovito mjeriti djetetovu tjelesnu visinu. Kako kaže sugovornica, roditelji mogu pratiti rast djeteta bilježeći promjene visine na dovratniku ili prateći potrebe za sve većom odjećom. Međutim, nakon dojenačke dobi visinu ne treba mjeriti u razmacima kraćim od četiri do šest mjeseci jer nas moguće pogreške uz češća mjerenja mogu zbunjivati.
- Djetetovu visinu potrebno je usporediti s visinom zdrave djece iste dobi i spola. To činimo pomoću centilnih krivulja visine, u koju unosimo rezultate mjerenja. U tome će pomoći djetetov liječnik. Normalnim visinama smatramo one između 3. i 97. centila za dob i spol. Svako dijete koje je visinom ispod 3. centila je smanjenog rasta te zahtijeva daljnje praćenje i utvrđivanje uzroka. Jednaku pažnju zaslužuju i djeca koja imaju slab godišnji prirast na visini, koja u dobi do 4. godine rastu manje od 7 cm/godinu, u dobi do 6. godine manje od 6 cm/godinu te do puberteta manje od 4,5 cm/godinu - govori prof. dr. sc. Stipančić.
Za kraj, djecu koja visinom značajno odstupaju od srednje visine roditelja, obavezno bi trebalo pratiti i utvrditi uzrok smanjenog rasta.