Miša mu maloga, priča ko da ih ima dvadeset, vojnički režim. Ja imam četvero i mislim da je kod mene puno opuštenija atmosfera. Dižu se kad treba za školu, kad nema škole spavaju dokad hoće. Na spomen još kojeg brata ili sestre kažu da će pobjeći od kuće. Još samo jedno dijete ide na slobodne aktivnosti jer kažu da će radije kopati u vrtu i nositi drva nego igrati nogomet, pa onda nosaju drva. Čuvaju najmlađe kad baš moraju, nisu oduševljeni tom idejjom kao ova djeca, ne znam kako je ijedno dijete oduševljeno idejom da čuva mlađe. Perem milijun kila robe na dan jer imam teenagere koji se presvlače petsto puta dnevno. Moj muž sudjeluje u odgoju isto ko i ja, ne samo kad ja moram negdje. Iako, ja se ne bavim sportom nego bježim na kavu s prijateljicama. Red, rad i disciplina je nešto čega se grozim. Nije to moja vojska nego individue sa svojim potrebama, dužnostima i obavezama. Dok se drže toga, onda sam uspjela u odgoju i bez pritisaka i šibe a zasad mislim da jesam